REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2533/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KREŠIMIRA PEREMINA, vl. obrta za ugostiteljstvo i usluge „MARKUŠEVEC“, OIB 78930689868, Zagreb, Trg sv. Šimuna 3, kojeg zastupa punomoćnik Mato Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 31.040,55 EUR, odlučujući od žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2039/2015 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2039/2015 od 16. travnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi iznos od 31.040,55 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. kolovoza 2014. Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.859,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. travnja 2024. do isplate.

2. Iz obrazloženja odluke proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrdio da je nastupio štetni događaj 19. kolovoza 2014. zbog kojeg je došlo do oštećenja tužiteljeve brodice. Zbog kvara na pumpi motora došlo je do oštećenja brodice i prodora vode u strojarnicu i ostale dijelove brodice. Stranke su imale sklopljen Ugovor o osiguranju brodice Mirakul 30 oznake 119 NV 6101-177 T 2/4/05 „A“ za razdoblje od 21. lipnja 2014. do 20. lipnja 2015. Tužitelj je tvrdio da je uzrok silan udarac sa Z-stopom (pogonskom getribom), zbog oštećenja Z-stope za vrijeme rada motora na visokim okretajima vodena pumpa je vukla više zraka nego što treba pa je došlo do zagrijavanja gumenih brtvila i habanja materijala. Tuženik otklanja svoju obavezu isplate osigurnine navodeći da je konkretni štetni događaj nastao uslijed istrošenosti gumenih brtvi na pumpi motora, čime je morska voda prodrla u ležajeve te je došlo do oštećenja. Poziva se na čl. 18. t. 7. Pravila za osiguranje brodica broj 6101-177 T 2/4/05. Oštećenje Z-pogona ne može uvjetovati smanjenje dotoka morske vode na pumpu mora zbog položaja usisnih kanala. Nadalje da tuženik nije pregledao odmah brodicu što je potrebno prilikom predaje u najam, da je utvrđeno da je brodica nakon par dana išla u daljnji najam te konačno da tužitelj nije prijavio štetni događaj Lučkoj kapetaniji a što je bila njegova obaveza prema Uvjetima osiguranja i Pravilniku o načinu, uvjetima i ovlastima za obavljanje upravne istrage pomorske nesreće. Sud prvenstveno, rukovodeći se nalazom i mišljenjem vještaka dipl. ing. Ante Zaninovića, zaključuje da je najvjerojatniji uzrok štete onaj koji u svojoj prijavi navodi tužitelj - silan udarac Z-stopom (pogonskom getribom) koja na sebi ima kanale za usis koji prolaze kroz transmisiju do vodene pumpe na motoru. U postupku je provedeno vještačenje i po vještaku dipl. ing. Marina Lovrovića koji je dao mišljenje kako nije moguće da se havarija dogodila na način kako to tužitelj tvrdi iz razloga što u tom slučaju zapovjednik brodice ne bi mogao doploviti do Biograda bez pomoć, uz ocjenu činjenice da prilikom prvog pregleda brodice predstavnici vlasnika brodice nisu prijavili takvu štetu predstavniku tuženika te konačno činjenica da je brod dan u charter svega par dana nakon havarije (23. kolovoza 2014.). Prema mišljenju vještaka Lovrovića za štetu je kriv vlasnik koji nije održavao brodicu, a propuštanja na pumpi su trajala neko vrijeme, a da to nitko nije uočio. Unatoč suprotno danim mišljenima vještaka prvostupanjski sud uspoređuje nalaze i mišljenje vještaka i prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Zaninovića u onom dijelu u kojem se navedeni nalazi i mišljenja vještaka razlikuju. Nastavno prvostupanjski sud utvrđuje da je u vrijeme nastanka štetnog događaja, dana 19. kolovoza 2014. tužitelj imao s tuženikom valjano sklopljenu policu o pomorskom osiguranju broj 177104000355 za plovilo Mirakul 30, na osiguranu svotu od 31.040,55 EUR, te su uključene pogonske štete. Primjenjuje odredbe Pomorskog zakona („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i 56/13; dalje: PZ) i Pravila za osiguranje brodica (broj 6101-177T 2/4/05 „A“ - dalje: Pravila za osiguranje). Visinu štete je utvrdio temeljem izvida provedenih od strane tuženikovih procjenitelja te nalaza i mišljenja vještaka Zaninovića. Pored toga prvostupanjski sud nastanak štete utvrđuje u 2 nastanka (točka 39. i 40. odluke), zaključujući da je oštećenje u vidu naplavljivanja plovila, naplavljivanja tapecirunga, pramčane kabine i drvenarije kao i oštećenje elektropumpe hidraulike trima Z-pogona, oštećenje tri akumulatora, oštećenje naplavljivanjem motora te puknuće dotrajale priključne plastične cijevi kučišta kaljužne pumpe, zasigurno nastalo prije 26. kolovoza 2014, jer je to utvrđeno prema Izvidu štete, dok šteta koja obuhvaća oštećenu Z-nogu, iščupanu cijev usisa mora za potrebe hlađenja motora koja se nalazi na Z-nozi, oštećenje lijevog trima brodice, te puknuće cijevi lijeve hidraulike trima Z-noge, sa sigurnošću se može utvrditi da se dogodila u razdoblju od 22. kolovoza 2014. (datuma prvog izvida štete) plovila do 10. prosinca 2014. (datuma drugog izvida štete), što je sve u vrijeme važenja pokrića po polici i riječ je o osiguranom riziku plovidbene nezgode. U odnosu na prigovor isključenja štete zbog krajnje nepažnje, navodi da propust, da se prilikom svakog završetka najma napravi detaljan pregled koji obuhvaća i pregled podvodnog dijela trupa, ne može se okarakterizirati kao krajnja nepažnja, već se eventualno može smatrati običnom nepažnjom i kao takva nije razlog za isključenje štete, dok tuženik nije pružio dokaz iz kojih bi se moglo utvrditi da je predmetni štetni događaj posljedica namjere ili krajnje nepažnje osiguranika. U odnosu na popust tužitelja da prijavi štetni događaj (pomorsku nezgodu od 19. kolovoza 2014.) odnosno da postupi sukladno obvezi koja proizlazi iz čl. 24. st. 2. Pravila za osiguranje, sud zaključuje da takav propust ne dovodi do gubitka prava iz osiguranja, već dovodi do eventualne odgovornosti za štetu, i da bi takve odredbe bile ništetne odredbe. Odluka o trošku parničnog postupka donijeta je sukladno odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. Prvenstveno upire da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Tuženik je tijekom cijelog postupka osporavao osnovu i visinu zahtjeva, ponavlja da je sklopljena polica po metodi tzv. „imenovanih rizika“ koji su taksativno navedeni u čl.3. Pravila i tužitelj je bio dužan dokazati da je šteta nastala na plovilu od imenovanih rizika i dokazati opseg i visinu štete. Tuženik osporava nastanak i dinamiku štetnog događaja navodeći da je riječ o istrošenosti pakung brtvila, a ne silan udarac Z-stope i istrošenost pakung brtvila na pumpi motora nije pogonska šteta već šteta koja je isključena iz osigurateljnog pokrića. Pojašnjava da sud prvog stupnja ne razlikuje pogonsku od nepogonske štete koja je isključena od osiguranja. Ukazuje na proturječnost u iskazu tužitelja kao i navod suda da ostaje nejasno kada je tužitelj saznao za pravi uzrok poplavljivanja brodice odnosno Z-noge i propelera, iako mu sud prvog stupnja poklanja vjeru u iskazu. Tužitelj nije mogao sa sigurnošću iskazati o okolnostima nastanka štetnog događaja. Nelogično je da bi tužitelju gosp. Grginić posudio zamjensku brodicu jer je to poslovna praksa, bez ugovora o najmu plovila, bez naknade i bez prijave nadležnim tijelima pa je nejasno zašto prvostupanjski sud smatra da je nezakonito iznajmljivanje brodica uobičajena poslovna praksa charter društava.

3.1. Žalitelj ističe da je došlo do povrede odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 2. ZPP-a jer su u postupku provedena dva vještačenja koja su suprotna i sud je bio dužan ponovo pozvati i saslušati oba vještaka ili eventualno obnoviti vještačenje s istim ili drugim vještacima. Ako sud nema stručno znanje tada nije mogao niti sam odlučiti koji će nalaz prihvatiti kao ispravan i vjerodostojan. Pored toga, navodi da je sud neosnovano odbio prigovor isključenja štete nastale posredno ili neposredno uslijed namjernog postupka ili krajnje nepažnje u smislu čl. 18. st. 1. t.1. Pravilnika. Činjenica da tužitelj nije prijavio štetu Lučkoj kapetaniji onemogućuje utvrđenje uzroka štetnog događaja. Poziva se na odredbu čl. 719. PZ-a, i čl. 24. Pravila. Tuženik osporava i dosuđeni tijek zakonskih zateznih kamata, kao i dosuđene troškove ležarine i prijevoza broda u Zagreb. Kao odlučnu činjenicu, žalitelj ponavlja da je tužitelj prilikom prve prijave štete naveo jednu vrstu oštećenja plovila a nakon toga u drugoj prijavi naveo dodatna oštećenja za koji niti jedan vještak nije utvrdio da se mogu dovesti u vezu. Pobija i odluku o troškovima postupka.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju žalitelj osnovano ukazuje u žalbi. Presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati, jer obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, dok pojedini navedeni razlozi nemaju uporište u cjelokupnom rezultatu postupka. Činjenično stanje ostalo je nejasno utvrđeno radi čega se ne može niti ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine u iznosu od 31.040,55 EUR, temeljem Ugovora o osiguranju brodice Mirakul 30 oznake 119 NV 6101-177 T 2/4/05 „A“ za razdoblje od 21. lipnja 2014. do 20. lipnja 2015, po štetnom događaju od 19. kolovoza 2014. (činjenični navodi tužbe).

7. Osnovano tuženik u žalbi osporava prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer su razlozi presude nejasni i proturječni u odnosu na to kada i kako je nastao štetni događaj i koja su točno oštećenja nastala, dosuđeni iznos na ime troškova ležarine i prijevoza broda u Zagreb, od kada tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate. O tome nisu dani razlozi. Potom, nije jasno koji se štetni događaj odvio u razdoblju od 22. kolovoza 2014 do 10.prosinca 2014. (točka 40. obrazloženja) uz zaključak prvostupanjskog suda da je to sve za vrijeme važećeg Ugovora te nastavno „da je nastanak štetnog događaja upravo na onakav način kako to tužitelj navodi u tužbi“.

8. Osnovano tuženik navodi da nije jasno kada i kako je nastao štetni događaj te da li je riječ o pogonskoj ili nepogonskoj šteti, a što je odlučna činjenica radi uvjeta police. Naime, u postupku je prvo provedeno vještačenje po vještaku dipl. ing. Marinu Lovroviću koji je u bitnom naveo da nije moguće da se havarija dogodila na način kako to tužitelj u tužbi tvrdi iz razloga što u tom slučaju zapovjednik brodice ne bi mogao doploviti do Biograda bez pomoći, da prilikom prvog pregleda brodice predstavnici vlasnika brodice nisu prijavili takvu štetu predstavniku tuženika te konačno da je brod dan u charter svega par dana nakon havarije (23. kolovoza 2014). Usmeno je saslušan vještak, prigovori tužitelja nisu otklonjeni i sud provodi novo vještačenje po vještaku dipl. ing. Anti Zaninoviću, koji je u bitnom naveo kako šteta uzrokovana na brodici nije nastala samo zbog neodržavanja. Vještak Zaninović u svojem mišljenju razdvaja posljedice jednog dijela štete koje su nastale kada je voda djelomično naplavila brodicu zbog čega je trebalo provesti isušivanje te promjenu električnih instalacija i uređaja koji su bili pod vodom, potom drugi dio štete je nastao kao posljedica udarca Z-noge, oštećenja usisne cijevi za hlađenje, trima Z- noge, propelera i lijeve trim ploče, a koja su oštećenja predmet naknadne prijave štete. Oštećenja propelera su takve naravi da bi otežavala naknadnu plovidbu, a buka i povećane vibracije bi se osjetile na samom plovilu. U slučaju da je skiper takvim manevrom oštetio propulzor (Z-nogu, propelere) vještak Zaninović smatra da je vožnja brodice u takvom stanju mogla dovesti do dodatnog habanja gumenih brtvi jer je dolazilo manje mora, a više zraka. Međutim vještak Zaninović navodi da ne može sa sigurnošću utvrditi kako i kada je tužitelj ustanovio da je došlo do oštećenja Z-noge i propelera.

9. U ovoj konkretnoj situaciji očito je da je prvostupanjski sud poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka Zaninović, međutim nisu otklonjeni prigovori tuženika kada i kako je nastao štetni događaj (nalaz i mišljenje kao i usmeno očitovanje vještaka). Prigovori tuženika, koji se ujedno ponavljaju u žalbi, za sada, nisu otklonjeni jer u pisanom nalazu i mišljenju vještaka kao i u usmenom očitovanju niti jedna činjenica nije sa sigurnošću iskazana od strane vještaka dok je u pisanom nalazu i mišljenju vještak naveo da je do oštećenja Z-noge, moglo doći iz više razloga. U situaciji kada je sud prihvatio drugo izvedeno vještačenje tada su trebali biti otklonjeni svi prigovori tuženika. Nije jasno utvrđeno činjenično stanje kada je nastupio štetni događaj jer prvostupanjski sud prvo utvrđuje da su naknadno utvrđena oštećenja nastala u razdoblju od 22. kolovoza 2014. pa do 10. prosinca 2014., uz zaključak da plovilo nakon štetnog događaja nije dano u daljnji najam. Šteta može proizlaziti iz jednog događaja, a naknadnim izvidom može biti utvrđena i veća šteta, ali mora biti u uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem od 19. kolovoza 2014.

10. Pored toga, osnovano tuženik ukazuje da je nejasno zašto prvostupanjski sud, pored javne isprave, dokument Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture (dalje: MPPI) od 23.kolovoza 2014 (list spisa 47.), iz koje proizlazi činjenica da je plovilo prijavljeno u charter najam u razdoblju od 23. kolovoza 2014. do 30. kolovoza 2014., poklanja vjeru iskazu svjedoka (vlasnik Grginić Jahte) koji navodi da je „posudio“ brod tužitelju, bez ugovora, bez prijave, bez naknade jer je tužitelj imao rezerviran ukrcaj putnika za charter. To sve iz razloga jer nije jasno kada je nastala šteta, na koji način, imajući u vidu odredbe Pravila za osiguranje brodica iz čl. 18. st. 1., čl. 24. st. 2., kao i sadržaj odredbe čl. 719. PZ-a.

11. Stoga se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

12. Pored toga, tuženik je osporavao visinu zahtjeva, to ponavlja i žalbenim navodima dok je prvostupanjski sud prihvatio visinu osigurnine iz navoda vještaka Zaninović kako bi „visina mogla biti primjerena“ prema ponudi Grginić Jahte, zbog proteka vremena, jer nema računa. Time nije utvrđena visina popravka koju je tuženik cijelo vrijeme osporavao i u kojem iznosu osiguranik može tražiti isplatu osigurnine. Uostalom brod je popravljen kod servisera Grginić Jahte, kako proizlazi iz fotografija i stanja spisa.

13. Zadatak prvostupanjskog suda je utvrditi sporne činjenice između stranaka na temelju dokaza koje su stranke predložile, te brižljivo i savjesno ocijeniti nalaz i mišljenje vještaka u cjelini i razjasniti nejasnoće ili sumnje u nalazu i mišljenju radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Također ocijeniti i ostale činjenice koje su sporne a koje utječu na primjenu Pravilnika i Pomorskog zakona. Uslijed svih propusta pobijana je presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a).

14. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te utvrditi sporne činjenice pravilnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza, nakon čega će, ovisno o utvrđenjima spornih činjenica, dati potpune i jasne razloge svojoj odluci da bi se odluka mogla ispitati. Pravilno će primijeniti odredbe čl. 259. do čl. 261. ZPP-a. Nadalje, potrebno je ispitati visinu štete, vodeći računa da je na ponudi broj18-03/2015, naveden i trošak ležarine i transporta brodice Mirakul 30, što tuženik osporava pravo na isplatu, pa je potrebno navesti prema kojim odredbama Pravilnika osiguraniku pripada trošak ležarine i od kada teku zakonske zatezne kamate. Također, potrebno je razjasniti, imajući u vidu prijavu MPPI-a, je li predmetno plovilo dano u najam nakon štetnog događaja od 19. kolovoza 2014., radi pravilne primjene odredbe čl. 719. PZ-a. Ponovno će sud odlučiti i o svim troškovima postupka.

Zagreb, 11. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić

Broj zapisa: 9-3086a-230ea

Kontrolni broj: 04f9e-200e3-0ec2e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.