Poslovni broj: Povrv-47/2024-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o., OIB:…, iz O., zastupanog po punomoćniku V. L., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. & T., u Z., protiv tuženika Lj. P., OIB: …, iz O., radi isplate, bez održavanja ročišta, 11. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice A. K. iz O. poslovni broj Ovrv-20565/2023 od 23. siječnja 2024., kojim se nalaže tuženiku Lj. P., OIB: …, iz O., da tužitelju I. d.o.o., OIB:…, iz O., namiri tražbinu u iznosu od 270,40 eura (slovima: dvjestosedamdeseteuraičetrdesetcenti), uvećanu za zatezne kamate koje teku od 16. lipnja 2022. pa do isplate, koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s troškom ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eura (slovima: osamdesetsedameuraipedesetcenti) uvećanim za zatezne kamate koje teku od 23. siječnja 2024., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana .

II. Nalaže se tuženiku Lj. P., OIB: …., iz O., da tužitelju I. d.o.o., OIB:…, iz O., , naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 225,77 eura (slovima: dvjestodvadesetpeteurasedamdesetsedamcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, odnosno od 11. srpnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja Javna bilježnica A. K. iz O. izdala je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-20565/2023 od 23. siječnja 2024., a kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku Lj. P., da u roku od osam dana od dana dostave predmetnog rješenja o ovrsi isplati ovrhovoditelju, sada tužitelju I. d.o.o. iznos od 270,40 EUR / 2.037,33 HRK[1] , s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od 270,40 EUR od 16. lipnja 2022., do isplate, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,50 EUR / 659,27 HRK[1] .

2. Na predmetno rješenje o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, je uložio pravodoban prigovor kojim u cijelosti pobija predmetno rješenje o ovrsi. Navodi kako u trenutku prelaska na drugog operatera nije bilo izlazne naknade zbog kvalitete veze, te zbog vremenskog perioda poskupljena usluge, prekid nije bio moguć. Nadalje navodi, koko je sve odrađeno s tvrtkom A. H., da je usluga prenesena, te nakon toga T. preuzima O. i kako kreću opomene na nepostojeća dugovanja. Ističe da je prigovor više puta poslan no nikakvo rješenje nije pronađeno. Slijedom navedenoga, smatra kako ne postoji dugovanje na kojem se temelji pobijano rješenje o ovrsi.

3. S obzirom da je tuženik uložio pravodoban prigovor, rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-47/2024-2 od 6. ožujka 2024., pobijano rješenje Javnog bilježnika je stavljeno izvan snage, te je postupak nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. Tužitelj u podnesku od 20. ožujka 2024. ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih svojih navoda i dostavlja materijalnu dokumentaciju iz koje proizlazi utemeljenost tužbenog zahtjeva po osnovi i visini te tužiteljeva aktivna legitimacija. Navodi da se protivi svim prigovorima i navodima tuženika kao potpuno paušalnima i neutemeljenima. Naime, trgovačko društvo I. d.o.o. sklopilo je ugovor o cesiji s trgovačkim društvo T. H. d.o.o. kojim ugovorom je T. H. d.o.o. izvršio ustup potraživanja prema svojim dužnicima po osnovi neplaćenih telekomunikacijskih usluga. Nadalje navodi, da je potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa tuženik sklopio pretplatnički ugovor s T. H. d.o.o. kojim se reguliraju sva međusobna prava i obveze. Sastavni dio pretplatničkog ugovora čine Opći uvjeti poslovanja za pretplatnike koje teleoperateri po sili zakona moraju imati unaprijed formulirane i na kojima moraju temeljiti pretplatničke ugovore prema čl. 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama, a koji je lex specialis za pretplatničke ugovore o pružanju telekomunikacijskih usluga, a pretplatnik ih je dužan pročitati tijekom pretplatničkog odnosa.

4.1. Čl. 1. Ugovora o cesiji ugovoreno je da T. H. d.o.o. ustupa sva prava koja proizlaze iz sklopljenih ugovora s dužnicima i Općih uvjeta T. H. d.o.o. Odredbom čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

4.2.Iz navoda iznesenih o prigovoru protiv rješenja o ovrsi ne proizlaze razlozi zbog kojih tuženik osporava tužbeni zahtjev. Dugovanje tuženika odnosi se na telekomunikacijske usluge pružene u utuženom razdoblju za svibanj 2022. za koje T. H. d.o.o. uredno izdao priloženi račun koje tuženik nikad nije platio. Uz svaki račun nalazi se i specifikacija na koje se otvorene stavke odnosi, a na str. br. 1 uputa kako podnijeti formalno ispravan korisnički prigovor na izdani račun ako postoje primjedbe što tuženik isto tako nije učinio. Zakašnjele korisničke upite ili nejasnoće tužitelj (kao novi vjerovnik koji nije pružatelj usluge) nije dužan rješavati jer isti nisu zakonski relevantni obzirom da tuženik nije uložio zakonski relevantan korisnički prigovor, a pretplatnički odnos je završio (nejsnoće je trebala razjasniti s teleoperaterom za vrijeme trajanja ugovora).

4.3. Na predmetnom računu sadržana je između ostaloga stavka "Deaktivacijska naknada" što u suštini predstavlja naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze. Navedeni ugovor sklopljen je s obveznim trajanjem na 24 mjeseca, kao što to tuženik potvrđuje u prigovoru, isti je raskinut prije isteka obveznog trajanja te je zbog toga zaračunata navedena naknada za preostale mjesece obveznog trajanja ugovora.

4.4.Raskidna naknada je zakonom regulirana standardna klauzula pretplatničkih ugovora s obveznim razdobljem trajanja koja je utemeljena zakonskom odredbom čl. 41/5 Zakona o elektroničkim komunikacijama, a razrađena čl. 7.3.3. Općih uvjeta T. H. d.o.o., pa se računa po jednostavnoj lako razumljivoj i uočljivoj zakonskoj formuli iz čl. 41/5 Zakona o elektroničkim komunikacijama("Narodne novine" broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, dalje: ZEK) kao jednokratno isplata ugovorenih mjesečnih naknada do kraja isteka obveznog razdoblja trajanja ugovora. Dakle, to nije naknada za uslugu koja se više ne koristi nakon opravdanog prijevremenog raskida ugovora, nego zakonska formula kako izračunati raskidnu naknadu.

4.5.T. H. d.o.o. je u prosincu 2023. predmetno neplaćeno potraživanje uredno ustupio tužitelju na temelju predmetnog ugovora o cesiji o čemu je tuženik uredno obaviješten. Čak i da nije primio nikakvu obavijest kroz opomenu tužitelja prije ovrhe (koji tužitelj zakonski nije dužan slati) tuženik je uredno primio predmetno rješenje o ovrsi a na koje je isto uložio i pravodoban prigovor, koji zakonski predstavlja i obavijest o cesiji i poziv na plaćanje čime je tužiteljeva jedina zakonska obveza notifikacija uredno izvršena te je sukladno tome aktivna legitimacija neupitna.

4.6.Tužitelj predlaže iz razloga ekonomičnosti u sporu male vrijednosti, a budući su se već obje strane očitovale, s tim da su navodi tuženika paušalni i bez dokaza, a tužiteljevi logični i ispravama dokumentirani, da nadležni sud donese presudu kojom u cijelosti održava na snazi predmetni platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te da obveže tuženika na naknadu daljnjeg parničnog troška.

5. Tuženik se dana 11. travnja 2024. na podnesak tužitelja očitovao obrazlažući da je sam ugovor točan. Navodi kako je bio pretplatnik O. T., usluga koja je bila ugovorena nije bila ispoštovana, da je redovito plaćao, a dogovoreno nije dobivao. Nezadovoljan takvom uslugom dogovorio je prijenos usluge na A. te je ta usluga aktivirana i da je prebacio samo ime ugovora na supruga, a i danas su korisnici A.. Nakon tog prijelaza, O. T. šalje račun koji je proslijedio u A. i time je to smatrao riješenim. Nakon što je O. prešla u T., dobio je račun za dug i isti proslijedio A. budući da nikako nije dužnik T. Nadalje navodi kako A. "piše" žalbu i skidaju ga s liste dužnika da bi nakon više mjeseci zaprimio prijedlog za ovrhu. Tada i saznaje da je I. poslao račun za navedeni dug na adresu na kojoj tada nije živio te da isti nije primio, a posljedično tome se nije mogao niti žaliti niti očitovati. Nakon primitka prijedloga za ovrhu zatražio je u nekoliko navrata od A. jedinstvenu izjavu o prelasku i ostale dokaze koje bi mogle pomoći, no da do sada ništa nije dobio. Smatra da iznos od 270,40 EUR ne bi trebao platiti jer nikada nije napravila raskid ugovora s O., nego se samo radilo o prijenosu usluge.

6. Podneskom od 18. travnja 2024. tužitelj se protivi navodima tuženog iz podneska od 10. travnja 2024. obzirom da su isti neosnovani. Naime, u samom podnesku tuženik jasno navodi da je ugovor raskinut na njegovu inicijativu pa je iz navedenog razloga i naplata naknade za prijevremeni raskid ugovora osnovana. Navodi tuženika da je "dogovorila prijenos usluge sa subvencijom izlazne naknade" neosnovani su i ničime dokazani. Također, tuženik jasno navodi da je zaprimio račun za dugovanje i isti je proslijedio u A. što nipošto nije opravdanje za nepodmirenje predmetnog računa. Osim toga, O. t. dostavila je tuženiku predmetni račun od 31. svibnja 2022. što nije niti sporno. Nadalje, Općim uvjetima poslovanja, čl. 7. toč. 3. i to toč. 7.3.3. jasno je propisano da ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane pretplatnika ili od strane T. krivnjom pretplatnika prije isteka obveznog trajanja, pretplatnik je obvezan T. jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Nadalje, ugovorom o pripajanju od 16. veljače 2023. O. t. pripojen je društvu T. H. d.o.o. te je upis proveden 1. ožujka 2023.

7. Kako bi utvrdio pravno relevantne činjenice, sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: Izvod iz poslovnih knjiga od 18. prosinca 2023., Ugovor o cesiji između I. d.o.o. i T. H. d.o.o., Obavijest o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga … ., broj ugovora … od 8. listopada 2020., Obavijest o prihvaćenju zahtijeva od 8. listopada 2020., prijepis računa za O. T. usluge za svibanj 2022., podrobni ispis korištenja O. T. usluga za razdoblje od 1. svibnja – 31. svibnja 2022. i Opći uvjeti poslovanja T. H. d.o.o.

8. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tuženog budući je eventualnu korespondenciju između operatera O. i A. tuženi mogao dostaviti u svom očitovanju od 11. travnja 2024., a činjenično je stanje dovoljno utvrđeno priležećom materijalnom dokumentacijom u spisu. Nadalje, osobno saslušanje tuženika u konkretnom je slučaju nepotrebno budući se ista na tužbeni zahtjev tužitelja očitovala pisanim putem, a u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev za naplatom naknade za prijevremeni raskid ugovora s O. T., s osnova ispostavljenog računa za svibanj 2022. u iznosu od 270,40 EUR/2.037,33 HRK.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP), određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

13. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti te je na temelju odredbe čl. 461.a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

14. Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan na temelju pročitanog izvoda iz poslovnih knjiga od 08. prosinca 2023., ispostavljenog računa na ime tuženika za svibanj 2022., obavijesti o prihvaćanju zahtjeva broj … za zasnivanje ugovornog odnosa između tuženika i O. t., obavijesti o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga …, broj ugovora … od 8. listopada 2020., kao i ugovora o cesiji između tužitelja i T. H. d.o.o. od 20. studenoga 2023. Naime, potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa tuženik je sklopio pretplatnički ugovor s T. H. d.o.o., a sastavni dio pretplatničkog ugovora čine Opći uvjeti poslovanja za pretplatnike koje teleoperateri po sili zakona moraju imati unaprijed formulirane i na kojima moraju temeljiti pretplatničke ugovore, a sve sukladno odredbi čl. 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine 73/08, 90/11, 133/12, 80/12, 71/14, 72/17) koji je lex specialis za pretplatničke ugovore o pružanju telekomunikacijskih usluga. Tuženik navodi da je prenio usluge na drugog operatera ali ne navodi niti kada niti na koji način, a nije niti dostavio nikakav dokaz o navedenome. Također, iz izjavljenog prigovora ne proizlaze niti razlozi zbog kojih tuženik osporava tužbeni zahtjev.

14.1. Dugovanje tuženika odnosi se na telekomunikacijske usluge pružene u utuženom razdoblju i to za multimedijalne usluge u iznosu od 26,13 kn, paket usluga u iznosu od 198,58 kn, te deaktivacijsku naknadu u iznosu od 1632,17 kn, za koje je prednik O. t. uredno izdao priloženi račun koji tuženik nikad nije platio. Nadalje, uz svaki se račun nalazi i specifikacija na koje se otvorene stavke odnosi, a na stranici 1 uputa kako podnijeti formalno ispravan korisnički prigovor na izdani račun ako postoje primjedbe, što tuženik nije učinio. Na predmetnom računu sadržana je, između ostaloga, stavka "Deaktivacijska naknada" koja u suštini predstavlja naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze. Kako je navedeni ugovor sklopljen s obveznim trajanjem na 24 mjeseca, kao što to tuženik i potvrđuje u prigovoru, a budući je isti raskinut prije isteka obveznog trajanja, zaračunata je i navedena naknada za preostale mjesece obveznog trajanja ugovora.

14.2. Upravo to i proizlazi iz čl. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja T. H. d.o.o. kojima je propisano da ako ugovor tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane pretplatnika, pretplatnik je obvezan T. jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog ugovora. Slijedom svega navedenoga, tuženiku je zaračunata navedena naknada za preostale mjesece obveznog trajanja ugovora u iznosu od 1463,61 kn, kao i deaktivacija same usluge u iznosu od 168,56 kn i to sukladno odredbi čl. 41/5 ZEK. Zaključno, T. H. d.o.o. je u prosincu 2023. predmetno neplaćeno potraživanje uredno ustupio tužitelju na temelju Ugovora o cesiji o čemu je tuženik uredno obaviješten.

15. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, sud je sukladno odredbi čl. 461. a st. 3. i 4. ZPP-a donio presudu bez održavanja ročišta jer nije bilo potrebe za provođenjem dokaznog postupka, niti je bilo koja od stranaka to predložila. Stoga je sud održao na snazi platni nalog opisan kao pod točkom I. izreke presude, te obvezao tuženika, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a da isplati tužitelju zahtijevanu novčanu tražbinu.

16. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 i 155/23), budući dužnik koji zakasne s ispunjenjem novčane obveze, dužan je naknaditi i zatezne kamate pobliže opisane kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Tužitelj potražuje troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eura te parnični trošak u iznosu od 125,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.

18. Ocjenjujući tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovoga postupka, sud je isti temeljio na odredbi čl. 154. st. 1., u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Stoga je tužitelju priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 225,77 eura, s uključenim PDV- om u iznosu od 25%. Naime, tužitelju je priznat sastav podneska od 20. ožujka 2024. u iznosu od 62,50 eura te sastav podneska od 18. travnja 2024. u iznosu od 62,50 eura, a sve sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje u tekstu: Tarife). Sud je tužitelju dosudio ovršni trošak u iznosu od 62,50 eura na ime prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi, sukladno Tbr. 11. Tarife, kao i trošak javnog bilježnika u ukupnom iznosu od 25,00 eura, na ime predujma naknade javnog bilježnika i ostatka nagrade. Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 11. srpnja 2024.

Sutkinja

Helena Topić Vuković v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku