REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1451/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec, u pravnoj stvari tužitelja HODLMAYR ZASTAVA d.o.o., Kragujevac, Trg Topolivaca 4, OIB 52533189794, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, Maksimirska cesta 25, protiv tuženika PRIJEVOZ I USLUGE PREBERINA d.o.o., Veliko Trgovišće, Ulica K. Š. Đalskog 30A, OIB 43783997817, kojeg zastupa punomoćnica Tea Švaljek Krešić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hajd & Švaljek Krešić j.t.d. u Zagrebu, Trnjanska cesta 67, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1976/2022-8 od 17. siječnja 2024., 11. srpnja 2024.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1976/2022-8 od 17. siječnja 2024. u točki I. izreke i tužba odbacuje.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 414,52 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom zbog ogluhe naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.556,97 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) i odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio jer je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pregledom isprava koje je tužitelj podnio uz tužbu zaključio da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Stranke su se nalazile u obveznom odnosu na temelju ugovora o međunarodnom prijevozu robe - vozila koja je tuženik kao prijevoznik utovario u skladu s nalogom za utovar u Nizozemskoj i istovario u Austriji kojom prilikom su ustanovljena oštećenja u utuženom iznosu na vozilu koje je tuženik prevezao. Sud je ocijenio da je rok zastare pokretanja tužbe u konkretnoj situaciji tri godine jer je šteta nastala zbog grube nepažnje tuženika kao prijevoznika.
3. Protiv pobijane presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnom navodi da sud nije mogao donijeti presudu zbog ogluhe jer su činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio. Tužitelj potražuje utuženi iznos na temelju ispostavljenog računa iako proizlazi da potražuje naknadu štete zbog oštećenja vozila. Šteta nije osnova za izdavanje računa. Predlaže ukinuti pobijanu presudu.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je osnovana, ali ne zbog razloga u njoj navedenih.
6. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora za međunarodni prijevoz robe cestom te je prijevoz robe (vozila utovarenog na otvorenu prikolicu za prijevoz vozila) izvršen na relaciji iz Nizozemske u Republiku Austriju gdje je roba isporučena primatelju. Slijedom navedenog u ovom parničnom postupku primjenjuju se odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (objavljena u „Službenom listu FNRJ“ broj 11/58; dalje: Konvencija) koja se u Republici Hrvatskoj primjenjuje na temelju točke III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91). Ovo sukladno čl. 1. Konvencije koja se primjenjuje na svaki naplatni ugovor za prijevoz robe cestom na vozilima, kad se u ugovoru navedeno mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta nalaze u dvije različite zemlje od kojih je bar jedna ugovornica bez obzira na mjesto, sjedišta i nacionalnost stranaka.
8. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prilikom ispitivanja pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe i nepravilnom ocjenom odlučnih činjenica koje se odnose na rok za podnošenje tužbe po Konvenciji prvostupanjski je sud propustio utvrditi smetnje za vođenje postupka zbog postojanja negativne procesne pretpostavke propisane odredbom čl. 32. Konvencije. Navedenom odredbom propisan je rok zastare prava na pokretanje postupka u vezi s prijevozom od godinu dana, osim u slučaju namjernog postupanja ili grube nepažnje kada zastarni rok iznosi 3 godine, a rok zastare za pokretanje postupka radi potraživanja štete u slučaju oštećenja teče od dana kad je isporuka izvršena. Radi se o tome da je tuženik isporučio vozilo 1. listopada 2019. te su tom prilikom ustanovljena oštećenja u utuženom iznosu kako to proizlazi iz isprava u spisu. Tužba je podnesena 4. studenog 2022. Međutim, prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete koja zastarijeva za tri godine. Kako je tuženik pravna osoba koja se bavi prijevozom odgovara po načelu objektivne odgovornosti i zbog toga je shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik kao prijevoznik odgovara za nastalu štetu zato što je ista nastala zbog njegove grube nepažnje na koju je on mogao utjecati i izbjeći nastanak štete. Niti jednom odredbom Konvencije koja se primjenjuje u konkretnoj situaciji nije propisano da prijevoznik zbog nastalog oštećenja odgovara kao da se radi o zloj namjeri odnosno propusta koji se smatra ravnim zloj namjeri. Niti jedna činjenica ne govori da je šteta nastala kao posljedica zle namjere tuženika kao prijevoznika odnosno propusta koji se smatra ravnim zloj namjeri. Zbog toga nije moguće bez utvrđenja takvih činjenica primjenom odredbe čl. 1049. ZOO-a zaključiti da je tuženik prouzročio štetu namjerno. Posljedično je prvostupanjski sud prema odredbi čl. 32. Konvencije trebao ispitati pravodobnost podnesene tužbe s obzirom na to da rok zastarjelosti za podizanje u vezi prijevoza po Konvenciji iznosi godinu, a koji rok počinje teći računajući od dana kad je isporuka izvršena. Stoga je sud propustio u prethodnom ispitivanju tužbe utvrditi prema odredbi čl. 282. ZPP-a je li tužba podnesena pravovremeno. U pogledu postojanja procesne pretpostavke pravovremenosti podnesene tužbe mjerodavna je Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom, odnosno jednogodišnji rok. Posljedično sud je primjenom navedene odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a trebao tužbu odbaciti. Zbog toga je pobijana presuda zahvaćena žalbenim razlogom iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP-a na koji žalbeni razlog drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Sukladno odredbi čl. 369. st. 2. ZPP-a valjalo je ukinuti pobijanu presudu i odbaciti tužbu.
9. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o tuženikovim troškovima u povodu podnesenog pravnog lijeka. S obzirom na to da je pobijana presuda ukinuta i tužba u cijelosti odbačena o troškovima je odlučeno prema odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) u granicama podnesenog zahtjeva. Tuženikovi troškovi potrebni za vođenje parnice a prema Tbr. 52. st. 3. OT odnose se na sastav žalbe 9. veljače 2024. u iznosu od 312,50 EUR s uključenim PDV-om (Tbr. 10/1 OT) i pristojbu na žalbu u iznosu od 102,02 EUR ili ukupno 414,52 EUR.
Zagreb, 11. srpnja 2024.
Sudac
Raoul Dubravec
Broj zapisa: 9-3086a-29c5e
Kontrolni broj: 09451-250ed-03cd7
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
