Poslovni broj: Usž-1418/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. d.o.o., O., kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Š., K. R., J. i V., O., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Z., kojeg zastupaju službene osobe S. L. i T. R., radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1379/2023-8 od 5. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1379/2023-8 od 5. ožujka 2024
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-034-01/23-01/49, urbroj: 529-06-03-02-02/3-23-4 od 19. rujna 2023. godine, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, te mu je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 110,22 eura i to sve u roku od 30 dana računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora dok je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora iznad dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). Tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je u konkretnom slučaju predložio da se tuženik očituje o kojem je stručnjaku konkretno riječ, odnosno da se isti sasluša kao svjedok u ovom postupku jer je tuženik u odgovoru na tužbu ponovio navode da je "temeljem mišljenja građevinsko tehničkog stručnjaka utvrđeno da je tužitelj započeo s projektnim aktivnostima prije predaje projektnog prijedloga". Ističe da se radi o formalnoj prijavi početka građenja kako ne bi izgubio prava iz građevinske dozvole, što je u praksi česta pojava. Stvarnim početkom građenja u praksi se smatra prvi upis u građevinskom dnevniku i slične radnje pa je prvostupanjski sud i ovu činjenicu zanemario u cijelosti. Navodi kako je sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru poziva na dostavu projektnih prijedloga "jačanje održivosti te poticanje zelene i digitalne tranzicije poduzetnika u sektoru turizma – grupa 1" ali da je odbijen jer da nije ispunio uvjete iz poziva te je isključen iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava. Smatra da je ispunjavao sve uvjete koji su bili propisani, jer i dalje ističe kako nije započeo projektnu aktivnost već je izvršio radnju kako ne bi izgubio poticaj, a ne radnju kojom realizira projekt. Slijedom navedenog predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja i postupi sukladno članku 74. stavak 2. ZUS-a.
3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe kako nije od utjecaja na pravilno rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari žalbeni navod da se stvarnim početkom građenja u praksi smatra prvi upis u građevinskom dnevniku i slične radnje, koju činjenicu da je sud u cijelosti zanemario jer je za pravilno rješavanje u ovoj stvari relevantna odredba članka 131. Zakona o gradnji („Narodne novine“ 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) kojom se propisuju obveze investitora kod početka gradnje te upute za prijavitelje. Ocjenjujući navode tužitelja ostaje kod svih navoda datih tijekom postupka te smatra osporeno rješenje zakonitim kao i prvostupanjsku presudu radi čega predlaže da Visoki upravni sud RH odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno tvrdnji tužitelja, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u upravnom sporu pravilno i potpuno činjenično stanje. Naime, imajući u vidu sve okolnosti slučaja sud je utvrdio da je tužitelj 20. prosinca 2022. godine prijavio građenje, a što ni sam tužitelj nije doveo u dvojbu, nego tvrdi da je zbog formalnih razloga izvršena prijava početka građenja, a ne radi stvarne namjere početka izvedbe radova. Takvim postupkom, tužitelj je u suštini građenje prijavio, radi čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije ispunio uvjete naprijed navedenog natječaja za dodjelu bespovratnih sredstava o čemu je dao valjano obrazloženje u točkama 14. i 14.1. prvostupanjske presude, koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Obrazloženje osporene odluke sadrži jasne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja spora između stranaka koji imaju svoje uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u materijalnom propisu radi čega je prigovore iznijete u žalbi kao neosnovane valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 11. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan, v.r.
