REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-606/2024-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice K. B.-D. iz Z., OIB: …, II. tužiteljice M. B.-D. iz Z., OIB: … i III. tužiteljice K. B.-D. iz Z., OIB: …, sve zastupane po punomoćniku I. L., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2024., poslovni broj: 59 P-4939/2022-21., ispravljene rješenjem istog suda od 24. travnja 2024., poslovni broj: 59 P-4939/2022-23., u sjednici vijeća održanoj 11. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice Republike Hrvatske djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2024., poslovni broj :59 P-4939/2022-21 ispravljena rješenjem istog suda od 24. travnja 2024. poslovni broj : 59 P-4939/2022-23:

a) potvrđuje pod točkama I., II. i III. izreke (koje su ispravljene rješenjem od 24. travanja 2024.), te pod točkom V. izreke;

b) preinačava pod točkom IV. izreke tako da se nalaže tuženici Republici Hrvatskoj da I. tužiteljici K. B.-D., II. tužiteljici M. B.-D. i III. tužiteljici K. B.-D. nadoknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.372,64 eura sa zateznom kamatom računajući od 28. ožujka 2024. do isplate, u roku od 15 dana, dok se zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 300,00 eura odbija.

II. Odbija se tuženica Republika Hrvatska sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti 1. tužiteljici K. B.-D. iznos od 3.077,95 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, isplatiti 2. tužiteljici M. B.-D. iznos od 3.077,95 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, isplatiti 3. tužiteljici K. B.-D. iznos od 3.077,95 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi 1. tužiteljici K. B.-D., 2. tužiteljici M. B.-D. i 3. tužiteljici K. B.-D. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.672,64 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR."

1.1. Rješenjem od 24. travnja 2024. riješeno je:

"Ispravlja se presuda ovoga suda poslovni broj P-4939/2022-21 od 28. ožujka 2024. u točki I. izreke, red drugi, u točki II. izreke, red drugi i u točki III. izreke, red drugi, tako da umjesto iznosa od ''3.077,95 EUR'' ispravno piše ''3.007,95 EUR''."

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude i odluke o troškovima parničnog postupka tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 90/17, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjskom presudom tužiteljicama dosuđen veći iznos od onoga kojeg su tražile u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, jer im je dosuđen iznos od 3.077,95 eura svakoj, umjesto iznosa od 3.007,95 eura, te da je prvostupanjski sud stoga počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki i 11. i 12 ZPP-a, pogotovo stoga što se u razlozima pobijane presude navodi da se tužiteljicama dosuđuje zatraženi iznos od 3.007,95 eura. Nadalje tuženica osporava i odluku o troškovima parničnog postupka navodeći da je tužiteljicama za zastupanje po punomoćniku za ročište održano 6. lipnja 2023. dosuđen iznos od 200,00 eura, uvećan za 20% i PDV 25%, odnosno 300,00 eura, iako navedeno ročište uopće nije održano zbog spriječenosti sutkinje, a o čemu da je prvostupanjski sud donio rješenje 2. lipnja 2023., poslovni broj: P-4939/2022-17 i uredno izvijestio stranke. Također sud je neosnovano tužiteljicama dosudio trošak pristupa na ročište 9. ožujka 2023. u punom iznosu od 200,00 eura, jer je navedeno ročište odgođeno na suglasan prijedlog stranaka, pa bi tužiteljicama za navedeno ročište mogao eventualno pripasti trošak 25% nagrade iz Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno 50,00 eura, a ne 200,00 eura. Nadalje, mišljenja je kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka, jer su tužiteljice prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživale trošak u iznosu od 4.549,38 eura, te su stoga uspjele u postupku sa 68%, a tuženici je trebalo priznati trošak uspjeha od 32%, a sve sukladno članku 154. ZPP-a. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači u skladu sa navodima žalbe, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Iz prvostupanjske presude od 28. ožujka 2024. doista proizlazi da je prvostupanjski sud tužiteljicama dosudio iznos od 3.077,95 eura svakoj, ali da je rješenjem od 24. travnja 2024., poslovni broj: 59 P-4939/2022-23 ispravio prvostupanjsku presudu u točki I., II. i III. izreke tako da umjesto iznosa od 3.077,95 eura, ispravno piše 3.007,95 eura.

6. Parnične stranke su primile ispravak presude i na isti nisu uložile žalbu, te je stoga rješenje o ispravku presude od 24. travnja 2024. postalo pravomoćno 15. svibnja 2024

7. Obzirom da je rješenje o ispravku prvostupanjske presude postalo pravomoćno i da je tužiteljicama dosuđen iznos od 3.007,95 eura čime je ispravljena pogreška u pisanju, razlozi žalbe da je izreka presude proturječna razlozima presude i da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev su postali su bespredmetni.

8. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 12. ZPP-a, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a navodima žalbe se ne osporava:

- da su tužiteljice suvlasnice i to svaka u 1/3 dijela k.č.br. … obiteljska stamena zgrada pop. br. …, gospodarska zgrada, dvorište, vrt i zid na P. br. 25 površine 748 m[2] , upisane u zk. ul. br. … k.o. G. Z.;

- da je presudom na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-2/18 od 9. ožujka 2018. nadomješten ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužiteljica kao najmodavaca i M. C. kao najmoprimca za stan površine 40 m[2] u prizemlju obiteljske stambene zgrade u vlasništvu tužiteljica;

- da je zaštićena najamnina utvrđena u iznosu od 139,40 kn mjesečno;

- da tužiteljice nisu imale ni najmanje utjecaja na visinu neprimjereno niske zaštićene najamnine;

- da razlike između plaćene zaštićene najamnine i tržišne najamnine koje su utvrđena prema izvješćima o tržištu nekretnina G. Z. iznose i to za 2019. u iznosu od 2.200,00 kn, za 2020. u iznosu od 2.173,60 kn, te za 2021. i 2022. u iznosu od 2.351,60 kn, a koju visinu najamnine je na takav način predložila utvrditi tuženica (podnesak od 28. veljače 2023.), umanjene za porezna davanja

- da među parničnim strankama nije sporno razlika visine između tržišne i zaštićene najamnine u utuženom razdoblju (iznosi ukupno 3.007,95 eura u odnosu na svaku tužiteljicu).

11. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljice imaju pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade koja predstavlja razliku između tržišne najamnine i isplaćene zaštićene najamnine umanjeno za porezna davanja i plaćenu zaštićenu najamninu u ukupnom iznosu od 3.007,95 eura svakoj, što se posebno žalbenim navodima niti ne osporava. Prvostupanjski sud je pri donošenju prvostupanjske presude pri tome pravilno proveo test razmjernosti.

12. Slijedom navedenoga žalba tuženice je djelomično odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda, koje je ispravljena rješenjem od 24. travnja 2024., potvrđena je pod točkom I., II. i III. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

13. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev, primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a odlučio o troškovima parničnog postupka i odbio tuženicu sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, pa je prvostupanjska presuda potvrđena i pod točkom V. izreke, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.

14. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno priznao trošak za pripremno ročište održano 9. ožujka 2023., jer se na istom prije odgode raspravljalo o glavnoj stvari.

15. Međutim, pravilno tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio pristup ročištu 6. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, jer je navedeno ročište odgođeno rješenjem od 2. lipnja 2023.

16. Prvostupanjski sud je tužiteljicama dosudio parnični trošak u iznosu od 2.672,64 eura.

17. Obzirom da tužiteljicama ne pripada trošak zastupanja na ročištu 6. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 eura uvećan za 20%, što iznosi 240,00 eura, i PDV na taj iznos što iznosi 60,00 eura, odnosno ukupno 300,00 eura, pravilnom primjenom materijalnoga prava tužiteljicama je trebalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.372,64 eura (2.672,64 eura - 300,00 eura =2.372,64 eura) .

18. Slijedom navedenoga žalba tuženice je djelomično prihvaćena u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom IV. izreke, te je tuženica dužna tužiteljicama nadoknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.372,64 eura s kamatom , umjesto u iznosu od 2.672,64 eura, sve sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

19. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspjela u odnosu na glavni zahtjev.

Slavonski Brod, 11. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak