Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-368/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr. sc. Leona Kovačića i mr. sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CĐ zbog kaznenih djela iz članka 153. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17.,118/18.,126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog CĐ, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. rujna 2023., broj K-85/2022., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog CĐ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi CĐ proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanja iz članka 153. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela protiv osobne slobode – protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11. sve u svezi s člankom 51. KZ/11. činjenično i pravno opisanih u izreci presude, te mu je za kazneno djelo iz članka 153. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, a za kazneno djelo iz članka 136. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je na temelju članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme lišenja slobode od 14. kolovoza 2022. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, dok se obvezuje na temelju članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. podmiriti troškove opunomoćenika žrtve čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju, Josipu Petroviću odvjetniku u Zlataru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže "pobijanu presudu ukinuti, a podredno preinačiti u korist optuženika".

2.1. Državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbu.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

3. Žalba nije osnovana.

4. Žalba optuženika podnesena je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka uz tvrdnju da je u presudi izostalo obrazloženje bitnih obilježja djela. Iako se u žalbi ne navodi o kojoj bi se bitnoj povredi odredaba ZKP/08. točno radilo, iz sadržaja žalbe proizlazi da bi se radilo o povredi članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. , jer da sud nije obrazložio jesu li ozljede nastale u vezi s eventualnim spolnim odnosom ili neovisno o spolnom odnosu te da je sud trebao razgraničiti i obrazložiti one ozljede koje su u vezi sa spolnim odnosom.

4.1. Međutim,suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba ZKP/08. jer je jasno naveo u točkama 20. i 21. obrazloženja da se radi o ozljedi lijevog bedra, vaginalnoj nelagodi i osjećaju peckanja pri mokrenju pri čemu je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se medicinska dokumentacija takvog sadržaja poklapa s iskazom žrtve koja je navela da je ozljede zadobila upravo prilikom počinjenja djela od strane optuženika. Pri tome valja napomenuti da se ne radi o odlučnoj činjenici jer za ostvarenje zakonskih obilježja djela silovanja nje nužno postojanje tjelesnih ozljeda. Naime, kao što postojanje tjelesnih ozljeda ne znači nužno da se radi o silovanju, odsustvo ozljeda ne mora beziznimno značiti da silovanja nije bilo.

5. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a sadržajno samo pogrešnog, optuženik navodi da iz obrane optuženika proizlazi kako je bio u intimnoj vezi s žrtvom DĐ, da je ta veza trajala gotovo godinu dana i da su u tom periodu imali redovne, dobrovoljne spolne odnose, da između njih nije bilo svađa, štoviše, prema iskazu svjedokinje FĐ, žrtva mu je donosila hranu i kolače, što svakako ne bi bio slučaj da je optuženi bio nasilan prema žrtvi i da ju je prisiljavao na spolne odnose. S obzirom na takav iskaz optuženika i FĐ, u žalbi se ističe da iskaz žrtve nije logičan ni životan te da je žrtva mogla napustiti kuću optuženika kad je htjela, osobito za vrijeme dok je optuženik spavao. 5.1. U pogledu navedenog, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud osnovano nije povjerovao obrani optuženika, a niti iskazu njegove sestre FĐ koja živi na katu kuće optuženika. Naime, žrtva je izričito navela da su svi spolni odnosi ostvareni primjenom sile što je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom. Žrtva je navela i da je optuženiku dolazila na njegovo traženje uslijed prijetnji koje je žrtvi izgovarao u odnosu na članove njezine uže obitelji, pri čemu je opovrgla da je optuženiku nosila hranu. Upravo zbog spomenutih prijetnji, prema mišljenju ovog suda, nije neobično da žrtva o tim događajima koji su trajali nekoliko mjeseci, nije nikome govorila, već je događaj prijavila tek nakon što je njezin sin SĐ saznao za njihov odnos, a nije neobično niti da se žrtva, uslijed prijetnji optuženika, bojala napustiti njegovu kuću i to sve iz straha da optuženi te prijetnje ne ostvari, a za to kazneno djelo vodi se i postupak pred Općinskim sudom u Zlataru broj K-318/2022. Pri tome prvostupanjski sud pravilno zaključuje i da je optuženikova sestra, EĐ, pristrana i zainteresirana za ishod ovog postupka u korist optuženika te da je doista nelogično što se svjedokinja EĐ nije upoznala sa žrtvom, kada je odlazila po meso u dio kuće koji koristi optuženik.

5.2. U žalbi se osporava primjena sile od strane optuženika uz obrazloženje da bi to svakako primijetili članovi obitelji žrtve. Naglašava se i važnost iskaza svjedokinje VĐ iz kojeg proizlazi kako je žrtva rekla svom sinu SĐ da se "spetljala" s optuženikom i da su oni u ljubavnoj vezi.

5.3. I u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda (točka 25. obrazloženja pobijane presude) u kojem se analizira iskaz svjedoka SĐ, sina žrtve, koji je na njezinom tijelu primijetio masnice na obje dojke u vidu otisaka prstiju i na natkoljenicama obje noge, što je u suglasju sa spomenutom medicinskom dokumentacijom. Uz to, prvostupanjski sud svoj zaključak o izostanku dobrovoljnih spolnih odnosa temelji i na iskazu žrtve koja je iskazala da je nakon svakog takvog nasilnog spolnog odnosa palila svoju odjeću kada bi došla kući. Netočan je i navod žalbe u pogledu iskaza svjedokinje VĐ. Naime, ta svjedokinja je zapravo iskazala da joj je SĐ ispričao kako mu je majka DĐ rekla da je s optuženikom bila u prisilnoj ljubavnoj vezi te da joj je optuženik prijetio. 5.4. Žalba ukazuje i da tijekom postupka nisu utvrđeni nikakvi relevantni materijalni dokazi koji bi upućivali na nasilan spolni odnos, pa da niti u medicinskoj dokumentaciji nema podataka o tome osim što se navode hematomi na bedrima i izjava žrtve da ima "vaginalnu nelagodu". Ističe se da se takav minimalni broj ozljeda i njihov gotovo zanemariv intenzitet, ne može dovesti u vezu sa dobrovoljnim spolnim odnosima između optuženika i žrtve.

5.5. U pogledu ovog žalbenog razloga, a obzirom na zaključak ovog suda (točka 4. 1. ove presude) valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o tome da su spomenute ozljede upravo rezultat primjene sile pri počinjenju spolnog odnosa i s njim izjednačene spolne radnje bez pristanka žrtve.

5.6. Nadalje promašen je i žalbeni navod koji isključuje dokaznu vrijednost činjenice da je žrtva pokušala suicid neposredno prije prijavljivanja ovih kaznenih djela te da je provela neko vrijeme na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Prvostupanjski sud pravilno smatra da ta činjenica govori upravo u prilog iskaza žrtve. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je žrtva pokušala samoubojstvo uslijed inkriminiranog ponašanja optuženog jer to, osim iz iskaza žrtve, proizlazi i iz medicinske dokumentacije PB Vrapče od 10. kolovoza 2022. te iskaza njenog sina SĐ. Stoga je netočna tvrdnja obrane da je time dovedena u pitanje vjerodostojnost njenog iskaza i da je time otvorena sumnja u motive prijavljivanja.

5.7. Prema tome, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza pravilno i u potpunosti utvrdio sve činjenice i iz njih izveo pravilan zaključak o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika za ovo kazneno djelo pa ne stoji tvrdnja obrane da je prvostupanjski sud bio dužan primijeniti načelo (pravilo) in dubio pro reo koje se pravilo inače primjenjuje samo kada se neka činjenica s potpunom sigurnošću ne može utvrditi. Samim time, činjenično stanje nije ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

6. Žalitelj navodi da je počinjena povreda kaznenog zakona zato što se u pogledu kaznenog djela silovanja ne radi o kvalifikatornom obliku tog djela iz članka 153. stavak 2. KZ/11., već o osnovnom obliku tog kaznenog djela iz stavka 1. pri čemu se ponovo poziva na pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer da je žrtva bila u dobrovoljnoj vezi s optuženikom pa da je upitan način na koji je žrtva manifestirala svoje protivljenje spolnim odnosima.

6.1. U pogledu navedenog valja istaknuti da osnovni oblik kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11. propisuje odgovornost onoga tko s drugom osobom bez njenog pristanka izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju, a stavak 2. odgovornost onoga tko kazneno djelo iz stavka 1. počini uporabom sile ili prijetnje. Kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je optuženik prilikom počinjenja pojedinih radnji tog kaznenog djela primijenio silu, to je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je počinitelj svojim radnjama ostvario kvalificirani oblik ovog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

6.2. Nadalje, žalba upire i na povredu kaznenog zakona u pogledu kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 1. KZ/11., uz obrazloženje da između tog kaznenog djela i kaznenog djela silovanja iz članka 153. KZ/11. postoji odnos konsumpcije jer da kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode nije bilo ostvareno kao samostalno kazneno djelo, niti je namjera optuženika bila usmjerena na ostvarenje tog kaznenog djela, već je ono počinjeno u cilju ostvarenja kaznenog djela silovanja. Prema navodima žalbe, to proizlazi iz obrazloženja otegotnih okolnosti od strane prvostupanjskog suda u kojem se navodi da je optuženik postupao ponižavajuće i okrutno prema žrtvi kada ju je zaključao u sobu.

6.3. Ovaj sud smatra kako se u ovom slučaju radi o stjecaju iz članka 51. KZ/11. između ova dva kaznena djela kako to navodi i prvostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je postupke optuženika, pobliže opisane u izreci pobijane presude, pravno označio kao kazneno djelo silovanja počinjeno u stjecaju s kaznenim djelom protupravnog oduzimanja slobode jer, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode i nije po nekom automatizmu konzumirano kaznenim djelom silovanja. Radnje koje optuženik poduzima u vidu protupravnog zatvaranja žrtve u konkretnom slučaju ne predstavljaju nekažnjive pripremne radnje za ostvarenje kaznenog djela silovanja budući je optuženik nakon počinjenja silovanja protupravno zatvorio žrtvu napustivši kuću nakon što je zaključao ulazna vrata time da je žrtva nakon više sati izašla kroz mali prozor u kuhinji. Dakle, opisane radnje protupravnog zatvaranja, vremenskim slijedom, odmakom od kaznenog djela silovanja, intenzitetom i trajnošću, znatno nadilaze ograničavanje slobode kretanja koje je prateći element kaznenog djela silovanja.

7. U žalbi se u pogledu izrečene kazne tvrdi da nije dovoljno cijenjena optuženikova neosuđivanost, kao i da je pogrešno pokušaj suicida doveden u vezu s ovim kaznenim djelima.

7.1. Usprkos ovim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra kako su u prvostupanjskoj presudi ispravno i potpuno utvrđene sve okolnosti glede odmjeravanja kazne (članak 47. KZ/11.), pri čemu je prvostupanjski sud ispravno i u dovoljnoj mjeri cijenio optuženikovu dosadašnju neosuđivanost te ju doveo u vezu sa svim otegotnim okolnostima koje obuhvaćaju činjenje kaznenih djela pri čemu je ono iz članka 153. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11. počinjeno u duljem vremenskom periodu, zatim životnu dob i fizičku inferiornost žrtve, izraženu upornost, veću kriminalnu količinu od barem deset prisilnih spolnih odnosa i s njim izjednačenih spolnih radnji, kao i drskost u postupanju optuženika, ali i pokušaj suicida žrtve (kako je to obrazloženo pod točkom 5.6. ove presude) koji je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda posljedica ovih kaznenih djela. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud cijenio cjelokupno ponašanje optuženika, brojnosti radnji i iskazanu upornost optuženika u protupravnom postupanju sa povredom i vrijeđanjem, između ostalog i dostojanstva žrtve te neosnovano optuženik žalbom upire da je prvostupanjski sud ponižavanje i vrijeđanje dostojanstva povezao sa zatvaranjem žrtve u kući. S obzirom na primjereno utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od šest godina i osam mjeseci izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik, nije osnovano.

8. S obzirom na sve prethodno navedeno, žalba optuženika nije osnovana.

9. Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08. nisu utvrđene bitne postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša