Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-105/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća, te Tomislava Juriše i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JB i dr., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog JB i optuženog SB podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 20. prosinca 2023. broj K-9/2023., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog JB i njegovog branitelja odvjetnika Radovana Dožudića

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog JB i optuženog SB kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optuženi JB i optuženi SB proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, za koje kazneno djelo su na temelju odredbe članka 230. stavka 2. KZ/11. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po četiri godine svaki.

1.2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. optuženom JB se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine uračunava vrijeme provedeno istražnom zatvoru i svako oduzimanje slobode od 28. prosinca 2022. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) oštećeniku TD N.B. Nena d.o.o. Garešnica dosuđen je djelomično imovinskopravni zahtjev u iznosu 911,38 eura / 6.866,81 kuna te je naloženo optuženicima platiti oštećeniku na ime imovinskopravnog zahtjeva novčani iznos od 911,38 eura / 6.866,81 kuna, dok je s preostalim djelom imovinskopravnog zahtjeva koji prelazi dosuđeni iznos oštećenik TD N.B. Nena d.o.o. Garešnica upućen u posebnu parnicu.

1.4. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08. u vezi s člankom 77. stavkom 1. KZ/11. od optuženog JB i optuženog SB oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11. opisanim u izreci presude i utvrđena u ukupnom iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna i koji iznos postaje imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženom JB i optuženom SB da navedeni novčani iznos uplate na jednake dijelove u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.5. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru za oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. u dijelu koji prelazi iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kuna.

1.6. Na temelju članka 148. stavka 3. ZKP/08. optuženi JB i optuženi SB dužni su solidarno podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. kao i svaki od njih troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08. na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti te paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. i stavka 3. ZKP/08. od 132,72 eura / 1.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žale se optuženi JB i optuženi SB.

2.1. Optuženi JB žali se osobno i po branitelju, odvjetniku Radovanu Dožudiću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje a podredno da pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe. S obzirom na iste žalbene osnove i navode žalbe će se jedinstveno razmatrati.

2.2. Optuženi SB žali se osobno i po braniteljici, odvjetnici Jacinti Toš Špehar zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešna i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet uputi na ponovno suđenje i odluku a podredno da pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne blažu sankciju. S obzirom na iste žalbene osnove i navode žalbe će se jedinstveno razmatrati.

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Postupajući po zahtjevu optuženog JB, na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08. o sjednici su uredno izviješteni optuženik i njegov branitelji kao i nadležni državni odvjetnik. Sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08.

5. Žalbe optuženog JB i optuženog SB nisu osnovane.

6. Optuženi JB u žalbi navodi da se optužnica i presuda uglavnom temelje na iskazu svjedoka FB danim pred državnim odvjetništvom, a ne na izmijenjenom iskazu koji je dan u kontradiktornom postupku na raspravi, dok optuženi SB u žalbi navodi da se iz obrazloženja pobijane presude nameće zaključak da prvostupanjski sud krivnju optuženika izvodi upravo iz iskaza saslušanih svjedoka FB i NB danim pred državnim odvjetništvom, gdje nisu bili nazočni branitelji a svjedoci su tijekom vremena mijenjali iskaze i iskazivali drugačije. Dakle, optuženici suštinski upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. koja je počinjena kao posljedica povrede konfrontacijskog prava kao sastavnice prava na pravično suđenje, sadržanog u članku 29. stavka 2. alineji 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst, 5/14. i 13/17. – dalje: Ustav RH) i člankom 6. stavak 3.(d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija).

6.1. Nesporno je da su svjedoci BB (list 70-74 i 262-264) i NB (list 266-268), kao i svjedok ĐB (list 243-245) ispitani pred Županijskim državnim odvjetništvom u Bjelovaru u odsutnosti optuženika i njihovih branitelja. Međutim ti svjedoci su ispitani i na raspravi, pa je tako svjedok FB ispitan 17. srpnja (list 417 – 419), svjedok NB **.**.2023. (list 555-556) i svjedok ĐB **.**.2023. (list 514-515) te su im predočeni iskazi pred državnim odvjetništvom i u odnosu na razlike u iskazima su odgovarali na postavljana im pitanja.

6.2. Stoga u prvom redu valja ukazati da se očito ne radi o jedinom dokazu na kojem bi se onda "isključivo", u smislu članka 411. stavka 4. ZKP/08. temeljila osuđujuća presuda a s obzirom na brojnost, značaj i međusobnu vezu s ostalim provedenim dokazima niti o iskazu ili iskazima na kojima se u "odlučujućoj mjeri" temelji osuđujuća presuda. Naime, prvostupanjski sud detaljno i precizno analizira iskaze prethodno navedenih svjedoka (pred državnim odvjetništvom i na raspravi) te ocjenjuje njihovu vjerodostojnost i dovodi ih u međusobnu vezu, ali i s ispravama kao rezultatima provedenog očevida i vještačenja (precizno navedeni u točkama 18.-25.) te iznosi zaključak (točka 28.-29.) o optuženicima kao počiniteljima inkriminiranog kaznenog djela koji u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Dakle, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. pri čemu također valja ukazati da su optuženici imali mogućnost ispitivati prethodno navedene svjedoke na raspravi (koje procesno pravo su aktivno, postavljanjem pitanja koristili) i u odnosu na sadržaj iskaza danih pred državnim odvjetništvom, koji su na taj način kao nekonfrontirani dokaz bili dostupni na raspravi.

7. Nadalje, optuženi JB žalbenim navodima upire da prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da su iskazi svjedoka NB i ĐB Parapatića proturječni dok se iz sadržaja iskaza vidi da nisu, pa da je tako počinjena bitna povreda odredaba postupka, čime ustvari upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, prvostupanjski sud ispravno citira iskaze ispitanih svjedoka NB (točka 13.-13.1.) i ĐB (točka 11.-11.1.) i pri ocjeni provedenih dokaza sadržaj tih iskaza ispravno koristi, dok je analiza tih iskaza u međusobnoj vezi suštinski pitanje žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će u nastavku obrazloženja biti riječ.

8. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženici u žalbi relativiziraju zaključke suda u odnosu na iskaze svjedoka FB, NB i ĐB i smatraju da su vjerodostojni iskazi dani na raspravi, a optuženik JB posebno upire na iskaz svjedoka HB i smatra da je u skladu s "ostalim subjektivnim dokazima" te da se eventualna dvojba u pogledu vjerodostojnosti ne može tumačiti na štetu optuženika. Optuženik SB dodatno upire na vjerodostojnost iskaza FB koji svoja saznanja crpi iz kazivanja svjedoka NB te relativizira zaključak prvostupanjskog suda o tome da vjerodostojnost iskaza podupiru materijalni tragovi, jer provedenim mehanoskopskim vještačenjem nisu pronađene podudarnosti otisaka s obućom oduzetom od optuženika.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je precizno analizirao rezultate provedenog očevida od 27. siječnja 2019. (list 21), fiksirane tragove potplata obuća i pneumatika (točka 18. – 19.) kao i izvješće o uporabi službenog psa za praćenje ljudskog traga (list 26) te očevidom pronađene predmete koji su nedvojbeno oduzeti na benzinskoj stanici kao mjestu počinjenja kaznenog djela, sve u logičnom vremenskom i prostornom slijedu, te ispravno zaključio (točka 23.) prihvaćajući rezultate mehanoskopskog vještačenja (162-183, 194-214) i biološkog vještačenja (list 77), da je u neposrednoj blizini tragova potplata obuća (koji odgovaraju tragovima potplata obuća na mjestu počinjenja kaznenog djela) pronađen biološki trag koji sukladno provedenom biološkom vještačenju (list 77 i točka 23.) odgovara DNA profilu optuženog JB. S obzirom na prethodno navedeno, žalbeni navodi (optuženik SB) u pogledu rezultata mehanoskopskog vještačenja, daktiloskopskog i biološkog vještačenja (nisu pronađeni tragovi koji potiču od optuženog SB) nisu od relevantnog značaja ali ipak treba ukazati da je vještak dopustio mogućnost (bez pouzdanog utvrđenja) da sporni trag potiče upravo od cipela gležnjača oduzetih od optuženog SB (točka 22. i list 164).

8.2. Nadalje, prvostupanjski sud prethodno navedene činjenice utvrđene očevidom i mehanoskopskim i biološkim vještačenjem smisleno dovodi u vezu s iskazom svjedoka HB o njegovom saznanju o počinjenom kaznenom djelu, počiniteljima, lokaciji pronađenih premeta, uporabljenog oružja (točka 17. i točka 27.), kao i razlogu izostanka uporabe mobitela i međusobne komunikacije optuženika (točka 28.) te ispravno zaključuje da su upravo optuženici počinitelji inkriminiranog kaznenog djela te iznosi razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na taj zaključak i razloge prvostupanjskog suda ne utječu žalbeni navodi o tome da tijela kaznenog progona nisu pokrenuli kazneni postupak protiv NB i KB jer nisu smatrali vjerodostojnim iskaz svjedoka HB, kao niti optuženikovo (optuženi ŠB) preispitivanje izostanka motiva iskazivanja (kojih suprotno žalbenim navodima može biti više životno logičnih) NB o kaznenom djelu HB.

8.2. U odnosu na žalbene navode optuženog JB da su počinitelji kaznenog djela nosili masku koja je prekrivala cijelo lice, pa iz tog razloga je fizički nemoguće da od njih potiče „pljuvačka“ ili iskašljaj (biološko trag), dok je optuženik znao inače kupovati na benzinskoj stanici, valja ukazati da je biološki trag pronađen na značajnoj udaljenosti od benzinske stanice i to nakon praćena tragova (točka 8.1. ove odluke) pa nije za očekivati da bi počinitelji, na putu od mjesta počinjenja do mjesta pronalaska biološkog traga nosili masku koja bi im onemogućila iskašljaj.

8.3. Optuženici žalbenim navodima upućuju da opis počinitelja kaznenog djela, kako ga je dao svjedok MB, ne odgovara optuženicima kao niti narječje kojim su komunicirali jer optuženi ŠB ima karakteristični naglasak s obzirom da je rođen i odrastao u Crnoj Gori. U prvom redu valja ukazati da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i analizirao iskaz svjedoka MB, kako u pogledu dinamike događaja tako i u pogledu opisa počinitelja kaznenog djela te iskaz doveo u vezu s reproduciranim snimkama nadzornih kamera (točka 9. - 9.1., 20. i 27.) te je pogledu vjerodostojnosti iznio razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Upravo iz nesporne dinamike vidljivo je da se je radilo o izuzetno stresnom događaju posebno za svjedoka MB (liječi se i prima odgovarajuću terapiju), pa se određeno odstupanje, s obzirom na okolnosti, u pogledu visine počinitelja može tome pripisati. Uostalom, nesporno je da sposobnost uočavanja, posebno u pogledu detalja, uvelike ovisi o osobnim svojstvima što, kao i niz drugih okolnosti, utječe na ocjenu vjerodostojnosti opisa počinitelja. Isto se odnosi i na žalbene navode u pogledu narječja optuženog JB, pri čemu valja ukazati na oskudnu komunikaciju za vrijeme počinjenja kaznenog djela što otežava prepoznavanje narječja i omogućava prikrivanja vlastitog ili oponašanja "domaćeg" narječja.

8.4. U pogledu žalbenih navoda optuženog JB koji se odnose na kretanje optuženika na dan počinjenja kaznenog djela zajedno sa NB i ĐB, kao i vrijeme dolaska u Garešnicu, valja ukazati da je prvostupanjski sud iznio razloge (točka 27. i 28.), ukazujući na opće poznate činjenice međusobne udaljenosti mjesta Garešnica, Zdenčac, Palešnik, Hercegovac, Veliki Grđevac, koje u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. S obzirom na rezultate svih prethodno navedenih dokaza, činjenica koju poriče optuženik, a prvostupanjski sud smatra općepoznatom i samo periferno spominje, vrijeme polaska zadnjeg autobusa na relaciji Garešnica - Daruvar nije od odlučnog značaja.

9. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan način obrazložio u presudi.

10. U odnosu na kaznu žali se optuženi SB navodeći da kazna nije primjerena jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja te je cijenio samo otegotne okolnosti dok je "apostrofirao" raniju osuđivanost. S obzirom da se optuženi ŠB žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odluka o kazni je ispitana u smislu odredbe članka 478. ZKP/08.

11. Prvostupanjski sud je u odnosu na oba optuženika osnovano i u odgovarajućoj mjeri (suprotno žalbenim navodima) kao otegotne okolnosti uzeo u obzir dosadašnju višekratnu kaznenu osuđivanost i to za srodna kaznena djela, činjenicu da je kazneno djelo kod EB izazvalo traumu zbog koje se kontinuirano liječi (točka 41. i 43.) te činjenicu da je kazneno djelo počinjeno s najvišim stupnjem krivnje kojeg u konkretnom slučaju čini izravna namjera kao oblik krivnje (članak 28. stavak 2. KZ/11.), neovisno o činjenici da se kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. može počiniti samo s izravnom namjerom te potpuno očuvana ubrojivost kao i svijest o protupravnosti. Međutim, prvostupanjski sud je neosnovano kao otegotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu da optuženici nisu niti pokušali nadoknaditi štetu oštećenicima. Bez obzira što je odredbom članka 47. KZ/11. propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne među ostalim cijeniti i trud da naknadi štetu, tu okolnost (kao i sve propisane) treba smisleno tumačiti u odnosu na konkretni slučaj. Naime, naknada štete predstavlja ujedno i izraz kajanja i kritičnost prema djelu, dok optuženici od početka kaznenog postupka poriču počinjenje i ne priznaju kazneno djelo dok izvan konteksta kaznenog djela ne postoji niti jedna pravna ili moralna obveza prema oštećenicima.

11.1. U odnosu na optuženog JB prvostupanjski sud je osnovano kao olakotne okolnosti uzeo u obzir da je otac dvoje maloljetne djece koje je dužan zakonski uzdržavati, činjenicu da je od počinjenja kaznenog djela proteklo više od četiri godine u kojem periodu nije činio kaznena djela te dio života kada je živio na društveno afirmativan način i u tom smislu perspektiva koja se ogleda u činjenici da je bio zaposlen i u radnom odnosu, ostvarivao plaću dok ostali navedeni socijalni elementi nisu od značaja (točka 40.).

11.2. Prvostupanjski sud je neosnovano u odnosu na oba optuženika kao olakotnu okolnost uzeo u obzir životnu dob (optuženi JB rođen 1989., optuženi SB rođen 1981.) kao i činjenicu da je optuženi SB bez zakonske obveze uzdržavanja drugih osoba, vlasnik određene imovine te je po vlastitim navodima samodostatan, jer su sve prethodne okolnosti bez značaja u korelaciji ličnosti optuženika i počinjenog kaznenog djela.

11.3. Međutim, izrečena kazna zatvora u odnosu na oba optuženika od četiri godine u potpunosti odgovara svim prethodno navedenim, utvrđenim i osnovanim okolnostima te će se takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Također, takva kazna je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženike i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Iz tih razloga nisu u pogledu odluke o kazni osnovane žalbe optuženika.

12. S obzirom da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno članku 478. KZ/11. sadrži u sebi i žalbu zbog oduzimanja imovinske koristi ovaj sud je, ispitujući prvostupanjsku presudu, utvrdio da je izrečeno oduzimanje imovinske koristi na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08. u vezi s člankom 77. stavkom 1. KZ/11. zakonito i osnovano te da je prvostupanjski sud iznio razloge (točka 48. – 49.2) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona (optuženi SB ističe žalbenu osnovu bez žalbenih navoda) na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Stoga je primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Marijan Bitanga