REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-420/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3924/2021-2 od 21. veljače 2022., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2016 od 21. svibnja 2021. na sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3924/2021-2 od 21. veljače 2022. u toč. I. i III. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2016 od 21. svibnja 2021. - osim u dijelu točke II. njene izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.250,52 Eur/32.025,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.418,35 Eur/18.221,03 kn od 13. siječnja 2018. do isplate, te zateznim kamatama na iznos od 3.053,63 Eur/23.007,58 kn od 28. prosinca 2017. do 12. siječnja 2018. te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.084,21 Eur/53.375,96 kn zajedno sa zatraženim zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj toč. izreke, dok je u toč. II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti iznos od daljnjih 7.084,21 Eur/53.375,96 kn, također s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanima u toč. II. izreke. Toč. III. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:
„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2016 od 21. svibnja 2021. u točkama I. i III. njene izreke.
II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1291/2016 od 21. svibnja 2021. u dijelu točke II. njene izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 32.025,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 18.221,03 kn od 13. siječnja 2018. do isplate, te zateznu kamatu na iznos od 23.007,58 kn od 28. prosinca 2017. do 12. siječnja 2018., sve po stopi zatezne kamate koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao neosnovan.
III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1291/2016 od 21. svibnja 2021. u dijelu točke II. njene izreke za iznos od 21.350,38 kn i sudi:
Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 21.350,38 kn (dvadesetjednatisućatristopedeset kuna i tridesetosam lipa) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 12.147,35 kn od 27. veljače 2016. do isplate, na iznos od 9.203,03 kn od 13. siječnja 2018. do isplate po stopi od 7,88% godišnje do 31. prosinca 2016., od 1. siječnja 2017. pa do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2017 po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, a od 1. siječnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju, dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 3806/2022-2 od 4. listopada 2022., podnosi tuženik zbog materijalnopravnih pitanja:
"A) Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kad su izvršavane isplate mirovine ili Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (ZOMO/98) i u vrijeme isplata (ZOMO/98 i ZOMO)?
B) Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima koju kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode - koje su isplaćene u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu - mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO/98 i ZOMO)?“
4. U odgovoru na reviziju tužitelj istu predlaže odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija je osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku VŽ za razdoblje od 1. travnja 2013. do 30. studenog 2017., u iznosu od ukupno 14.168,41 Eur/106.751,92 kn, uslijed toga što je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti, koja je nastala kao posljedica ozljede izvan rada, u omjeru od 100% - prometne nezgode koju je prouzročio osiguranik tuženika.
8. Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pozivajući se na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11 i 76/12; dalje: ZOMO/98), odnosno Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13; dalje: ZOMO/13), ocjenjujući da je osiguranik tužitelja doprinio predmetnoj šteti u opsegu od 50% pa je, stoga, odbio tužbeni zahtjev u dijelu iznad iznosa od 7.084,21 Eur/53.375,96 kn (za daljnjih 50 % - 7.084,21 Eur/53.375,96 kn).
9. Ocjenjujući da je doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete bio u opsegu od 30%, drugostupanjski je sud preinačio djelomično prvostupanjsku presudu, dodajući da se, prema shvaćanju sa sjednice odjela drugostupanjskog suda od 5. prosinca 2016., kao mjerodavno pravo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtijeva ima primijeniti ZOMO/98 za razdoblje do 31. prosinca 2013. te ZOMO/13 za razdoblje od 1. siječnja 2014. zaključno s 30. rujnom 2018.
10. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci za sada se ne može prihvatiti kao pravilno.
11. U ovom postupku sudovi su tuženika obvezali na isplatu iznosa na ime invalidske mirovine kojeg je tužitelj, kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja, prema pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje, isplatio u vremenu od 1. travnja 2013. do 30. studenog 2017. svom osiguraniku ozlijeđenom u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik, pri čemu je sporno koji se zakon u konkretnom slučaju ima primijeniti.
12. U vezi spornog pitanja, ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje, prema kojemu: „za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.“.
13. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplate na ime invalidske mirovine na temelju odredaba čl. 161. ZOMO/98 i ZOMO/13, valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x 388/2018.
14. Ovdje je, radi potpunog odgovora, potrebno naglasiti da je odredbom čl. 27. ZOOP propisano:
“1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskoga ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.
15. Prema ocjeni ovog suda, a u skladu s jasnim izričajem odredbe čl. 27. st. 1.ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
16. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nižeg stupnja nisu utvrđivali odlučne činjenice i visinu štetu sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa je stoga trebalo odlučiti kao pod toč. I. izreke, u skladu s odredbom čl. 395. st. 2. ZPP.
18. U nastavku postupka sudovi će utvrditi visinu mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku tužitelja u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP , utvrditi postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku. Pri tom se nižestupanjskim sudovima ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: U-I-856/2016 Zagreb, 7. veljače 2017. (posebno točke 9. - 11.).
19. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
