REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2508/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PAN - Tvornica papira Zagreb d.o.o. u stečaju, OIB 48630586213, Zagreb, Radnička cesta 173, kojeg zastupa punomoćnica Marina Tolj, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, OIB 85828625994, Zagreb, Radnička cesta 80, kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3763/2014-2 od 29. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5133/12 od 14. ožujka 2013. i protiv rješenja poslovni broj Pž-3763/2014-3 od 29. lipnja 2016., kojim je potvrđeno dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5133/12 od 3. listopada 2013. ispravljeno rješenjem poslovni broj Povrv-5133/12 od 28. ožujka 2014., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3763/2014-2 od 29. lipnja 2016. i rješenje poslovni broj Pž-3763/2014-3 od 29. lipnja 2016. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Međupresudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PAN – Tvornica papira Zagreb d.o.o. Đakovo, kao neosnovan, te se rješenje o ovrsi javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke iz Slavonskog Broda, broj Ovrv-5135/12 od 03. 07. 2012. godine ukida u cijelosti.

2. Odluka o parničnom trošku odgađa se do donošenja konačne presude o osnovu i visini tužbenog zahtjeva.“.

1.1. Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 369.625,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5133/12 od 14. ožujka 2013. u točki I. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u cjelokupno zatraženom iznosu od 82.000,00 kn (osamdesetdvijetisuće kuna).“.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5133/12 od 3. listopada 2013. ispravljeno rješenjem poslovni broj Povrv-5133/12 od 28. ožujka 2014.

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju i dopunu revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ukinu odluke nižestupanjskih sudova „te s obzirom na stav drugostupanjskog suda o mogućnosti prijenosa koncesije, preinači odluku prvostupanjskog suda na način da utvrdi da je usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na njegovu osnovu.“, uz naknadu troškova revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija i dopuna revizije su osnovani.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 330. ZPP-a donio međupresudu s obrazloženjem:

- da tužitelj nije ovlašten za podnošenje tužbe, budući da s tuženikom nema zaključen ugovor o sakupljanju ambalažnog otpada već je ugovor o prikupljanju ambalažnog otpada tuženik imao s trgovačkim društvom PAN papirna industrija tvornica kartona i kartonske ambalaže d.o.o. iz Zagreba;

- da prijenos koncesije nije moguć i zakonski dopustiv na temelju Zakona o otpadu („Narodne novine“, broj 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08 i 87/09) koji u čl. 60.a st. 4. propisuje da nije moguć prijenos koncesije na drugu osobu te je odbio tužbeni zahtjev, ukinuo rješenje o ovrsi i odgodio donošenje odluke o parničnom trošku do donošenja konačne presude o „osnovu i visini tužbenog zahtjeva“;

- da je u ovom sporu odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva sazrjelo te da je odlučio najprije donijeti međupresudu „da se izbjegnu nepotrebni troškovi vještačenja koji će nesumnjivo biti visoki kako zbog visine tužbenog zahtjeva, tako i zbog opsežnosti dokumentacije za vještačenje.“, a potom da će eventualno nastaviti postupak o visini tužbenog zahtjeva.

8. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja i naveo da se „potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5133/12 od 14. ožujka 2013. u točki I. izreke.“.

9. Shvaćanje je drugostupanjskog suda da je pogreškom prvostupanjskog suda pobijana odluka naslovljena kao međupresuda, iako njen sadržaj ne odgovara međupresudi budući da je sud, smatrajući da osnova tužbenog zahtjeva nije utemeljena, donio presudu kojom je o tužbenom zahtjevu odlučio u cijelosti, a ne samo o njegovoj osnovi.

10. Odredbom čl. 330. ZPP-a propisano je da ako tuženik ospori i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresuda), kada do pravomoćnosti međupresude zastaje s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva. Dakle, međupresuda je deklaratorna odluka o osnovi kondemnatornog tužbenog zahtjeva koja ima prejudicijelno značenje za kasniju odluku o visini i iznosu tužbenog zahtjeva. Pretpostavke njezinog donošenja su zrelost pravne stvari za presuđenje glede osnove.

11. Stoga u situaciji kada sud nađe da bi o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva trebalo donijeti negativnu odluku, tada daljnjem raspravljanju nema mjesta, pa nema mjesta u tom slučaju ni donošenju međupresude, već presude kojom se tužbeni zahtjev (u cijelosti) odbija jer nije osnovan. Slijedom navedenog, a suprotno revizijskim navodima odluka prvostupanjskog suda nema značaj međupresude, kako je pogrešno naziva prvostupanjski sud, već je riječ o presudi (čl. 325. ZPP) kojom je u cijelosti odlučeno o tužbenom zahtjevu, a kako to pravilno zaključuje i drugostupanjski sud. 12. Polazeći od tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu za skupljeni ambalažni otpad od 12. travnja 2011. do 31. svibnja 2012. te naknadu za oporabu ambalažnog otpada od 12. travnja 2011. do 31. svibnja 2012. u ukupnom iznosu od 8.118.994,70 kn drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu u bitnom s obrazloženjem:

- da je Pan papirna industrija d.o.o. Zagreb 19. srpnja 2006. s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva sklopila Ugovor o koncesiji za obavljanje djelatnosti oporabe ambalažnog otpada na području Republike Hrvatske i to na rok od 10 godina od dana sklapanja tog Ugovora;

- da je na temelju tog Ugovora 1. listopada 2006. između Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (dalje: Fond) i Pan papirna industrija d.o.o. sklopljen Ugovor o oporabi i zbrinjavanju ambalažnog otpada, preuzimanju otpadne ambalaže i isplati naknade za preuzeti ambalažni otpad, te je Fond preuzeo obvezu putem ovlaštenih sakupljača isporučivati oporabitelju (Pan papirna industrija d.o.o.) ambalažni otpad;

- da je Pan papirna industrija d.o.o. Zagreb 19. srpnja 2006. s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva sklopila Ugovor o koncesiji za obavljanje djelatnosti skupljanja ambalažnog otpada na području Republike Hrvatske i to na rok od pet godina od dana sklapanja tog Ugovora. Na temelju tog Ugovora je 22. srpnja 2008. između Fonda i Pan papirna industrija d.o.o. sklopljen Ugovor o skupljanju (prikupljanju) i prijevozu ambalažnog otpada do ovlaštene osobe za zbrinjavanje i oporabu, a u kojem ugovoru je Pan papirna industrija d.o.o. određena kao sakupljač, a Fond je preuzeo obvezu isplate naknade za ostalu otpadnu ambalažu sukladno Pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu. Predmetni Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme sukladno trajanju Ugovora o koncesiji za obavljanje djelatnosti skupljanja ambalažnog otpada;

- da je Pan papirna industrija d.o.o. imala dozvolu za skupljanje i oporabu otpada na lokaciji u Zagrebu, Radnička cesta 173, izdanu od Grada Zagreba 11. travnja 2008. i to na rok od tri godine za kapacitet od 250.000 tona godišnje, dakle ista je važeća bila do 11. travnja 2011.;

- da su 11. listopada 2010. Pan - papirna industrija d.o.o., Zagreb i Pan - papirna industrija - Tvornica papira Zagreb d.o.o., Đakovo sklopili Ugovor o odvajanju s preuzimanjem imovine, prava i obveza društva Pan - papirna industrija d.o.o. i to na način da se dio imovine društva Pan - papirna industrija d.o.o. prenosi na društvo PAN - Tvornica papira Zagreb d.o.o. i to između ostalog koncesije za obavljanje djelatnosti sakupljanja i oporabe ambalažnog otpada u vrijednosti od 1.850.000,00 kn;

- da je statusna promjena upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu u povodu prijedloga Pan - papirna industrija - Tvornica kartona i kartonske ambalaže d.o.o. 24. ožujka 2011., dok je u Sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku u povodu prijedloga Pan - papirna industrija - tvornica papira Zagreb d.o.o. Đakovo upisana dana 15. travnja 2011.;

- da je Pan - papirna industrija - Tvornica papira Zagreb d.o.o. imala Dozvolu za skupljanje i oporabu otpada na lokaciji u Zagrebu, Radnička cesta 173, izdanu od Grada Zagreba 14. lipnja 2010. i to na rok od pet godina za kapacitet 200.000 tona godišnje;

- da je koncesija za obavljanje djelatnosti skupljanja ambalažnog otpada Pan - papirna industrija d.o.o. u svakom slučaju prestala s danom 19. srpnja 2011., pa da su sve tražbine tužitelja koje se odnose na ambalažni otpad skupljen iza tog dana neosnovane jer više nije postojala koncesija za obavljanje djelatnosti skupljanja ambalažnog otpada;

- da neovisno o tome da li je prijenos koncesije pravno valjan, s obzirom na to da se ne može prenijeti više prava nego što ih ima prenositelj, prestankom koncesije sa danom 19. srpnja 2011. prestao je i Ugovor o skupljanju (prikupljanju) i prijevozu ambalažnog otpada do ovlaštene osobe za zbrinjavanje i oporabu s tuženikom;

- da se za tražbine po računu 7/11 i 7/-1/11 ne vidi kada je točno izvršeno sakupljanje ambalažnog otpada (jer se odnosi na razdoblje od 1. - 31. srpnja 2011.), a da se tražbina tužitelja za račune broj: 8/11 - 9/11 - 10/11 - 11/11 - 12/11 - 01/12 - 02/12 - 03/12 - 04/12 i 05/12 sigurno odnose na razdoblje kada više nije postojao Ugovor o koncesiji za skupljanje ambalažnog otpada, pa je u tom dijelu, uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo potvrditi presudu suda prvog stupnja i odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

13. Pozivom na odredbe čl. 219. i 221.a ZPP-a drugostupanjski sud zaključuje da je, neovisno o pogrešnom pravnom shvaćanju suda prvog stupnja da nije dozvoljen prijenos koncesije na temelju čl. 550.a Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09) kada Zakon o otpadu u čl. 60.a st. 4. zabranjuje prijenos koncesije, valjalo i uz pravilnu primjenu materijalnog prava potvrditi presudu suda prvog stupnja, jer neovisno o činjenici postojanja ili nepostojanja aktivne legitimacije tužitelja, tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, budući da u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja nije dostavio dokaze koju je količinu skupljenog papirnog i kartonskog ambalažnog otpada dostavio oporabitelju, odnosno u pogledu koncesije za oporabu koju je količinu ambalaže oporabio u određenom mjesecu, niti je predložio izvođenje dokaza da se na tu okolnost dok je na raspravi 14. ožujka 2013. izraženo samo mišljenje suda o potrebi vještačenja.

14. U prvom redu valja ukazati da je ovaj postupak pokrenut 3. srpnja 2012., a prema odredbi čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13 - dalje: ZID ZPP/13) postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona (kao što je predmetni) dovršit će se primjenom odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst).

15. U odredbi čl. 102. st. 2. i 3. ZID ZPP/13 izrijekom je propisano koje će se odredbe članaka ove novele ZPP primjenjivati na postupke pokrenute prije stupanja na snagu tog Zakona. No, među tim se odredbama ne nalazi i odredba čl. 69. ZID ZPP/13 kojom je izmijenjen čl. 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst).

16. Stoga imajući u vidu da je sud na ročištu 14. ožujka 2013. donio odluku da će donijeti međupresudu i obrazložio „da je u ovom predmetu potrebno donijeti međupresudu obzirom na to da će financijsko knjigovodstveno vještačenje imati za posljedicu snašanje visokog troška, te na potrebu da se prethodno odluči o spornom pravnom pitanju vezano za prigovor promašene pasivne legitimacije…“ samo po sebi ukazuje na osnovanost navoda revidenta da je očekivao da će sud u nastavku postupka donijeti odluku o provođenju vještačenja te da u smislu odredbe čl. 299. ZPP- a nije bio prekludiran u predlaganju dokaza na okolnost visine tužbenog zahtjeva, kada se uzme u obzir činjenica da je sud odlučio donijeti međupresudu i nije mogao predvidjeti da će prvostupanjski sud postupiti protivno odredbi čl. 330. ZPP-a.

17. Već iz tog razloga sud drugog stupnja nije mogao primijeniti pravila o teretu dokazivanja slijedom čega revident opravdano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a, koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

18. U odnosu na shvaćanje drugostupanjskog suda o mogućnosti prijenosa koncesije valja ukazati da je u ovoj pravnoj stvari nedostaju i razlozi za primjenu Pravilnika o dopuni Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu („Narodne novine“, broj 81/11) s obzirom na tvrdnje tužitelja da nakon isteka koncesije 19. srpnja 2011. potražuje naknadu za sakupljeni i oporabljeni otpad.

19. Budući da je, slijedom iznesenog, osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U odnosu na drugostupanjsko rješenje valja ukazati da je njime potvrđeno dopunsko rješenje o troškovima postupka prvostupanjskog suda, a koje je doneseno nakon što je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za donošenje dopunskog rješenje o troškovima postupka s obrazloženjem da je donio međupresudu koja nije konačna odluka, a drugostupanjski sud je to rješenje ukinuo.

21. Stoga pobijano rješenje, kao dopunsko rješenje o troškovima postupka, predstavlja sastavni dio presude u smislu odredbe čl. 325. st. 1. ZPP-a pa je ovaj sud ukidajući odluku o glavnoj stvari ukinuo i drugostupanjsko rješenje o troškovima postupka.

22. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke rješenja).

Zagreb, 10. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa