REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-576/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice IF, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja ZF, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Franji Kalebu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o nagodbi, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1449/2019-3 od 29. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5530/2017-13 od 4. ožujka 2019., na sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1449/2019-3 od 29. kolovoza 2019. te predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1449/2019-3 od 29. kolovoza 2019. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5530/2017-13 od 4. ožujka 2019., kojom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev I. -II. tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o nagodbi Klasa: 415-07/2005- 01/104, Urbroj: 251-03-0206-7-8, od 04. prosinca 2007. godine i to u čl. 1 al. 7 koja glasi: "IF i ZF odriču se razlike za koju su ulaganja u prizemlje prostora veća od potraživanja Grada Zagreba, te su suglasni da Grad Zagreb radove u cijeloj vrijednosti od 1.075.012,70 kuna, u svojim poslovnim knjigama unese kao svoja ulaganja u prizemlje poslovnog prostora [adresa] ([adresa])", djelomično u čl. 3 st. 1 koja glasi: "a IF i ZF nemaju potraživanja prema Gradu Zagrebu s naslova naknade sredstava uloženih u uređenje poslovnog prostora u prizemlje poslovnog prostora Vlaška 31 (Branjugova 2) u iznosu od 1.075.012,70 kuna" i u čl. 3 st. 2 koja glasi: "Naknada sredstava uloženih u uređenje prostora koji se nalazi na I katu [adresa] ([adresa]), u iznosu od 365.521,70 kuna, utvrđenog prema izvješću sudskog vještaka za graditeljstvo Alda Marochinija, IF i ZF ne potražuju od Grada Zagreba.".
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljima da nadoknade tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.03.2019. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“.
2. Protiv drugostupanjske presude 1. i 2. tužitelji (dalje: tužitelji) su podnijeli reviziju na temelju čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovni postupak. Traže i naknadu troškova sastava revizije.
3. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti u cijelosti.
4. Revizija tužitelja je osnovana.
5. Prije svega, obzirom da vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kn dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.
6. U skladu s tim, a postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je utvrđenje da su ništetne odredbe Ugovora o nagodbi Klasa: 415- 07/2005-01/104, Urbroj: 251-03-0206-7-8, od 4. prosinca 2007. godine i to u čl. 1. al. 7 koja glasi: „IF i ZF odriču se razlike za koju su ulaganja u prizemlje prostora veća od potraživanja Grada Zagreba, te su suglasni da Grad Zagreb radove u cijeloj vrijednosti od 1.075.012,70 kuna, u svojim poslovnim knjigama unese kao svoja ulaganja u prizemlje poslovnog prostora [adresa] ([adresa])“, djelomično u čl. 3 st. 1 koja glasi: „a IF i ZF nemaju potraživanja prema Gradu Zagrebu s naslova naknade sredstava uloženih u uređenje poslovnog prostora u prizemlje poslovnog prostora [adresa] ([adresa]) u iznosu od 1.075.012,70 kuna“i u čl. 3 st. 2 koja glasi: „Naknada sredstava uloženih u uređenje prostora koji se nalazi na I katu [adresa] ([adresa]), u iznosu od 365.521,70 kuna, utvrđenog prema izvješću sudskog vještaka za graditeljstvo Alda Marochinija, IF i ZF ne potražuju od Grada Zagreba.“.
8.1. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su stranke predmetnim Ugovorom o nagodbi riješile svoja međusobna potraživanja i dugovanja prijebojem te da su pritom obje strane izvršile određena popuštanja. Tako je tuženik odobrio tužiteljima umanjenja i popuste na ukupan iznos potraživanja koje ima s osnove zakupnine i komunalne naknade za predmetne poslovne prostore i obustavio postupke koji su u vezi s naplatom tog potraživanja i povratom predmetnih poslovnih prostora u posjed tužitelja te podmirenja troškova tih postupka, dok su tužitelji odustali od potraživanja svojih ulaganja u predmetne poslovne prostore, već su dopustili da tuženik iznos od 1.075.012,70 kn u svojim poslovnim knjigama unese kao svoje ulaganje.
8.2. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da predmetni Ugovor o nagodbi ima sva obilježja nagodbe iz odredbe čl. 150. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05) i isti se onda u skladu s odredbom čl. 155. ZOO ne može pobijati zbog prekomjernog oštećenja, budući da je kod zaključenja takvih ugovora potpuno irelevantno jesu li međusobne tražbine (ali i popuštanja) jednake vrijednosti ili ne.
9. Tužitelji u reviziji ističu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, navodeći da drugostupanjska presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, provedenim dokazima i određenim odlučnim žalbenim navodima tužitelja. Također ističu da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 150., 155 i 159. ZOO jer da se ne radi o ugovoru o nagodbi prilikom kojeg su stranke ravnopravno pregovarale, već o ponuđenom tipskom, unaprijed pripremljenom ugovoru uslijed kojeg su tužitelji bili dovedeni u neravnopravni položaj, zbog čega je došlo do toga da se tuženiku upisuje u poslovne knjige dvostruko veće pravo nego što ga je priznao tužiteljima s osnove zakupnine i komunalne naknade za predmetne poslovne prostore, čime da je tuženik suprotno načelu iz odredbe čl. 7. ZOO na sebe prenio dvostruko više prava nego što ih ima, a radi se o konkretnim novčanim svotama koje su utvrđene tijekom postupka.
10. Osnovano revidenti ukazuju da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnom žalbenom prigovoru. Naime, u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-4567/2011 od 11. srpnja 2014. u predmetu koji se vodio između istih stranaka radi utvrđenja međusobnih potraživanja na temelju istog Ugovora o nagodbi ocijenjeno da se radi o ugovoru sklopljenom prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna (jača) ugovorna strana - ovdje tuženik kao zakupodavac, te da sporne odredbe treba tumačiti u smislu čl. 319. i čl. 320. ZOO dok je u ovom postupku sud odlučio drugačije, a da nije otklonio razloge koje je za svoje shvaćanje iznio sud u citiranoj presudi. Stoga, o navedenim odlučnim žalbenim navodima tužitelja drugostupanjski sud uopće nije dao nikakve razloge zbog čega pobijanu presudu nije moguće ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP.
11. Zbog toga se na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, prihvaća revizija tužitelja, ukida drugostupanjska presuda i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
12. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i pobijanu odluku o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP).
13. U nastavku postupka drugostupanjski sud će primjenom odredbi čl. 365. i čl. 375. st. 1. ZPP ocijeniti iznesene žalbene navode tužitelja i potom o žalbi ponovno odlučiti.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
