REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-921/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Damira Kontreca članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NLV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1341/2022-2 od 13. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12381/19-29 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 1.924,58 kn s pripadajućom zateznom kamatama tekućom na svaki pojedini iznos (pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 8.075,43 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.860,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2022. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12381/19-29 od 17. ožujka 2022. u dijelu pod toč. I. i III. izreke.

II Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod toč. II izreke, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 9.612,50 kn/1.275,79800 eura.

III Djelomično se preinačuje navedena presuda u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.860,00 kn/ 246,86442 eura do iznosa od 9.612,50 kn/1.275,79800 eura tj. za iznos od 7.752,50 kn/1.028,93357 eura, te u tom dijelu odlučuje:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.752,50 kn/1.028,93357 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

V Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2703/2023-2 od 4. listopada 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije u odnosu na pitanje:

„Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na kojeg je revizija dopuštena.

4.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju kao osnovanu i preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i usvoji žalbu tuženika kao osnovanu te preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, prijedloga za dopuštenje revizije, sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije, kao i trošak sastava revizije.

5. Odgovor na reviziju tuženika nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog na temelju ništavosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu sklopljenog 4. listopada 2005. kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 16.528,00 CHF.

9. Nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa 1.924,58 kn po osnovi ništetnosti odredbi u CHF valutnoj klauzuli, u visini utvrđenoj na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Denisa Smolara.

10. Pri tome nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir navode tuženika da je trebalo prilikom utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice uzeti u obzir i izračunati tzv. negativne razlike (odnosno preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita), a sve s obzirom na to da tuženik tijekom postupka nije podnio prigovor prijeboja niti protutužbu.

11. Tuženik ističe da je navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova pogrešno, te smatra (u suštini) da je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate, sve pozivom na odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO).

12. Dajući odgovor na postavljeno pitanje u reviziji, ovaj sud upućuje na to da je već u presudi ovog suda poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prošireno vijeće u sastavu trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u činjenično pravnoj situaciji podudarnoj s ovopredmetnom, izrazio pravno shvaćanje:

„...17. Prošireno vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strana ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. ...

...19. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

20. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. Slijedom navedenog, ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tužene stranke, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK

– CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."...“.

13. U ovoj se odluci reafirmira već izraženo pravno shvaćanje ovoga suda u navedenoj odluci poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Stoga, a s obzirom da se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci, u bitnome podudara s pravnim shvaćanjem ovoga suda, pravilno je primijenjeno materijalno pravo od strane drugostupanjskog suda kada je donesena pobijana odluka.

14. Na osnovu svega izloženog, budući da razlozi zbog kojih je revizija izjavljena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječu na donošenje drugačije odluke, valjalo je primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tuženika odbiti i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 10. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina