REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-4976/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. B. iz O., …, OIB … i II-tužiteljice S. Z. iz O., …, OIB …, koje oboje zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u O., protiv I-tuženika V. B. iz O., …, OIB … i II-tuženog A. B. pok. J., …, P., W. A. Australia, koje oboje zastupa punomoćnica S. D. L., odvjetnica u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika M. T. iz O., …, OIB …, koje zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u O., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji prvo tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1365/2018-2 od 30. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-302/2017 od 23. ožujka 2018., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija prvo tužene i preinačuju se presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1365/2018-2 od 30. svibnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-302/2017 od 23. ožujka 2018. na način da se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev.
II. Nalaže se tužiteljima da prvotuženoj naknade trošak postupka u iznosu od 2.873,45 Eura u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužiteljima da drugotuženoj naknade trošak revizije u iznosu od 215,67 Eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Utvrđuje se da rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu o naknadno pronađenoj imovini iza smrti A. B. pok. J. broj O-250/84 od 27. listopada 2005. godine kojim se proglašava tužena ad. 1 V. B. pok. J. nasljednicom nekretnina označenih kao čest. zem. … Z. U. …, čest. zgr. … Z. U. …, čest. zem. …, … i … Z. U. …, sve k. o. O., za cijelo, ne proizvodi pravne učinke već su nasljednici ostaviteljice A. B. žene J. u odnosu na te nekretnine, temeljem nasljedstva upravo tužitelj ad. 1, tužiteljica ad. 2, tužena ad. 1, tuženik ad. 2, svi za po 1/4 dijela, te se utvrđuje da su tužitelji ad. 1 i ad. 2 suvlasnici za po 1/4 dijela, kao i tuženici ad. 1 i ad. 2 za po ¼ dijela, pa se tužitelji ovlašćuju da po pravomoćnosti ove presude uknjiže to svoje pravo na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Omišu, uz prethodno brisanje tog prava sa imena tužene ad. 1 V. B., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženicima ad. 1 i ad. 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad. 1 i ad. 2 parnični trošak u ukupnom iznosu od 19.500,00 kn.
III. Odbija se zahtjev umješača na strani tužene ad. 1 za naknadom parničnog troška.“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-302/2017 od 23. ožujka 2018.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prvotužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti u cijelosti presudu drugostupanjskog i suda prvostupanjskog te vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Kada se zanemari nepotrebni dio zahtjeva na utvrđenje da rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu o naknadno pronađenoj imovini iza pok. A. B. ne proizvodi pravne učinke, predmet spora je nasljednopravni zahtjev kojim tužitelji kao nasljednici zahtijevaju ostavinu od tuženika pozivom na odredbu čl. 144. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 71/91, 37/94- dalje: ZN/91 ), koja se primjenjuje pozivom na odredbu čl. 253. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN).
7. Naime, rješenjem poslovni broj O-250/84 od 27. listopada 2005. utvrđeno je da je iza smrti A. B. naknadno pronađena imovina nekretnine koje su predmet spora, i da se njenim nasljednikom proglašava prvo tužena V. B. za cijelo. U postupku koji je prethodio rješenju o naknadno pronađenoj imovini nasljednica nije navela ostale nasljednice, te je predmetno rješenje dostavljeno samo njoj. Inače, iza smrti prednice stranaka A. B. doneseno je rješenje Općinskog suda u Omišu o nasljeđivanju broj O- 250/84 od 15. veljače 1985. iza pok. A. B.. Iz rješenja broj O-250/84-3 od 15. veljače 1985. utvrđeno je da je pok. A. B. umrla 17. listopada 1984.
8. Kako tužitelji nisu sudjelovali u ostavinskom postupku prije donošenju rješenja o naknadno pronađenoj imovini, to ima za posljedicu, prema stavu nižestupanjskih sudova, da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju nema za njih značenje „odlučujuće stvari“. Nadalje, prema njihovom shvaćanju, obzirom da je naknadno pronađena imovina znatne vrijednosti u odnosu na ranije utvrđenu ostavinsku imovinu, to izjava o odricanju od nasljedstva u vezi te prvobitne imovine se ne odnosi na naknadno provođenu imovinu (čl. 133. st. 2. ZN/91). Također, sud drugog stupnja navodi da s obzirom da su tužitelji za postupak i rješenje o naknadno pronađenoj imovini raspoređenoj rješenjem Općinskog suda u Omišu poslovnim brojem O-250/84 od 27. lipnja 2005., u kojem postupku nisu sudjelovali, a koje im nije dostavljeno, saznali 2009. kada su i podnijeli predmetu tužbu, to je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik neosnovan.
9. U odnosu na navedeno shvaćanje suda drugog stupnja prvo tužena postavlja pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno pitanje glasi:
„Da li u postupku u povodu nasljedničke tužbe po pitanju zastare prema držatelju, a kada je preotekao objektivni zastarni rok od 20 godina, postoji još neki subjektivni rok zastare?“.
10. Pritom, prvo tužena poziva se na više odluka ovog suda, primjerice Rev- 688/2010-2 od 28. veljače 2012., Gž-4814/76 od 11. lipnja 1974. Rev-1058/98 od 13. ožujka 2002.
11. Postavljeno pravno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) jer je o postavljenom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
12. Naime, odredba čl. 144. ZN/91 glasi:
„(1) Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca zastaruje prema savjesnom držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke.
(2) Prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastaruje za 20 godina.“.
13. U ovom slučaju nesumnjivo da je tužena nesavjesni držaoc ostavine, međutim, zakon ne propisuje postojanje subjektivnog roka za zahtijevati ostavinu nakon što istakne objektivni rok, u ovom slučaju rok od 20 godina od ostaviočeve smrti. Obzirom na rečeno, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je presuditi da pravo tužitelja na zahtijevanje ostavine kao nasljednika je zastarijelo nakon dvadeset godina od smrti zakonskog nasljednika. Dakle, prigovor tužene je osnovan.
14. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 395. st. 1. ZPP valjalo je prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP kao i odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, a trošak prvo tužene se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku koji je bio potreban za vođenje postupka i sastav revizije i koji je zatražen u skladu s Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Igor Periša, v.r.
