REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2761/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Jovanović, odvjetnik u Labinu, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-736/2024-2 od 5. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-139/2023-72 od 7. studenoga 2023., na sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-736/2024-2 od 5. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu broj P-139/2023-72 od 7. studenoga 2023. postavljajući pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Da li je sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku, odnosno da li je sud pažljivo i brižljivo ocijenio sve izvedene dokaze, ako je kraj dokazanih nespornih činjenica, da je tužitelj-njegov pravni prednik od 1948. godine pa nadalje, odnosno do danas (neovisno što je tijekom 2003. godine, svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini upisala Republika Hrvatska), bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretninom k. č. [katastarska čestica], zgrada, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]–[adresa], odbio tužiteljev tužbeni zahtjev za utvrđenjem njegova prava vlasništva na navedenoj nekretnini, isključivo iz razloga jer tužitelj nije sudu dostavio dokaz, u obliku isprave, kojom bi dokazao da je temeljem odluke vlasti, odluke suda ili pravnog posla, vanknjižno stekao naprijed naznačena prava na predmetnoj nekretnini?
2. Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ustvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za primjenu odredbe članka 364. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a s obzirom da tužitelj sudu nije dostavio nikakav dokaz u obliku isprave, kojom bi dokazao da je temeljem odluke vlasti, odluke suda ili pravnog posla, vanknjižno stekao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja naprijed naznačena prava na nekretnini k. č. [katastarska čestica], zgrada, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]–[adresa], iako navedena zakonska odredba propisuje upravo suprotno, odnosno i iz iste zakonske odredbe ne proizlazi da bi dostava isprave, kao dokaznog sredstva, predstavljala uvjet za dokazivanje činjenice da je tužitelj bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnom nekretninom?“.
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na postavljena pravna pitanja poziva na odluke ovog suda broj Rev x-755/2015 od 27. svibnja 2013., Rev x- 899/2015 od 11. ožujka 2015., Revr-297/2016 od 8. veljače 2017. i Rev-4975/2019 od 1. lipnja 2021., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u navedenim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije, prema ocjeni ovog suda, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5.1. Naime, postavljenim pitanjima tužitelj zapravo predlaže da se ispita da li su u konkretnom slučaju počinjene određene bitne povrede odredaba parničnog postupka te da li je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to ponavljajući žalbene navode, a što je suprotno pravnoj prirodi revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP (a time i suprotno pravnoj prirodi prijedloga za dopuštenje revizije).
5.2. Budući da se prvo postavljeno pitanje suštinski odnosi na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio ocijeniti neke dokaze, utvrditi i obrazložiti neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje tužitelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji tužitelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili drugog drugostupanjskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5.3. Nadalje, drugo pravno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je u konkretnom predmetu tužbeni zahtjev odbijen samo iz razloga što tužitelj sudu nije dostavio nikakav dokaz u obliku isprave, kojom bi dokazao da je na temelju odluke vlasti, odluke suda ili pravnog posla, vanknjižno stekao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini, a što bi bilo suprotno odredbi čl. 364. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, 94/17) kojom je propisno da osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, pošto dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je na okolnost eventualnog izvanknjižnog prava tužitelja izveden čitav niz materijalnih i personalnih dokaza, te su ocjenom svih izvedenih dokaza sudovi temeljili svoj zaključak da nema uvjeta za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
