REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1700/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, koga zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-656/2023-2 od 13. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6284/2022-14 od 29. ožujka 2023, na sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju 6.052,88 Eur/45.605,41 kn s osnove naknade štete zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku sa zateznim kamatama po stopi pobliže opisanoj u izreci presude. U toč. II. izreke, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 497,50 Eur/3.748,41 kn, također s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Je li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu s člankom 161. ZOMO (NN 157/13) ili, kako smatra tuženik, štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu s čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05)?“
3. U odnosu na postavljeno pitanje tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenom pitanju zauzeto shvaćanje u nizu odluka ovoga revizijskoga suda (poslovni broj Revd 655/2021 od 16. veljače 2021. i dr.) pri čemu tvrdi da sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. U ovom postupku sudovi su odbili zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti iznos na ime invalidske mirovine kojeg je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja, po pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje, isplatio svom osiguraniku u vremenu od 24. siječnja 2016. do 30. lipanja 2018. pri čemu je u postupku utvrđeno da ne postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik po osnovi osiguranja stvarnog štetnika.
8. Tužitelju je za odgovoriti da je ovaj revizijski sud u odluci poslovnog broja Rev 264/2022-2 od 19. travnja 2022. i u drugim sličnim odlukama zauzeo shvaćanje da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika) i u odnosu na to shvaćanje pobijana odluka ne odstupa od prakse ovoga revizijskoga suda, a tužitelj postavljenim pitanjem ne preispituje što sve podrazumijeva ta naknada stvarne štete, odnosno ne preispituje način izračuna razlike između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da nije bilo štetnog događaja.
9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnog pitanja kojeg tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, imajući u vidu da ovaj revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u prijedlogu za dopuštenje revizije kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava, ukoliko ih sam predlagatelj u prijedlogu nije određeno naznačio, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
10. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
