REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4311/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Badel 1862 d.d. Zagreb, Ul. Grada Gospića 7, OIB 36749512860, kojeg zastupa punomoćnica Petra Jurčić Vujičić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jurčić i Prpić u Zagrebu, protiv tuženika ČK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate,odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1843/2022-3 od 19. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2553/2012-110 od 28. rujna 2022. na sjednici održanoj 10. srpnja 2024.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1843/2022-3 od 19. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2553/2012-110 od 28. rujna 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) „Ako je ugovor iz kojeg proizlaze obveze ugovornih stranaka valjan te je na snazi (nije utvrđen ništavim, poništen ili raskinut) može li sud utvrditi da ugovor nije obvezujuć za jednu od ugovornih strana, tj. da jedna od ugovornih strana, unatoč činjenici da je ugovor na snazi, nije dužna izvršiti svoju ugovornu obvezu iako je druga ugovorna strana svoju obvezu izvršila?“
2. „Mogu li stranke ugovorom predvidjeti ispunjenje obveze koja nije predviđena zakonom u slučajevima kada se ne radi o zakonskim obvezama kogentne naravi te jesu li dužne tu obvezu ispuniti?“
3. „Smatra li se stjecanje dionica u predmetnom slučaju obvezom koja podliježe plaćanju poreza i prireza?“ navodeći da su postavljena pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni a da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja viših sudova (Županijski sud u Varaždinu Gž-61/2023 od 2. veljače 2023., Gž-1528/2022 od 11. svibnja 2023., Županijskog suda u Splitu Gž-13/2022 od 4. svibnja 2022., Županijskog suda u Zagrebu Gž-1784/2021 od 11. ožujka 2019., Gž-6479/2018 od 28. svibnja 2020., Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-892/2020 od 20. listopada 2020., Županijskog suda u Puli – Pola Gž-924/2018 od 23. rujna 2018., Gž-702/2017 od 7. studenog 2019. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4453/2016 od 4. listopada2018.) pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Naime, ovaj sud je u odluci Rev 746/2021-4 od 9. travnja 2024. u odnosu na podudarne činjenične i pravne okolnosti na koje se odnose postavljena pravna pitanja zauzeo pravno shvaćanje prema kojem tužitelju kada je plaćanjem poreza i prireza na stjecanje dionica učinio izdatak koji tuženik po zakonu nije bio dužan učiniti, ne pripada pravo od tuženika zahtijevati naknadu tih troškova, a pobijana odluka je u skladu sa ovim pravnim shvaćanjem.
5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
