REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2219/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. J., OIB ..., iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika I.-I. P. K. d.o.o., OIB ..., D. S., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz O. d. B. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-61/2022-2 od 5. prosinca 2023., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1894/2019-16 od 21. listopada 2021., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-61/2022-2 od 5. prosinca 2023. u kojem navodi da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav), sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - 8/99,14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP) i to pravo na pravično suđenje.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu uslijed skrivljenog ponašanja od 15. travnja 2019. (članak 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu „Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR), kao i sudski raskid radnog odnosa te naknada štete zbog sudskog raskida u smislu odredbe članka 125 ZR.
5. Drugostupanjski sud u svojoj odluci u bitnom navodi da se tužitelju u Odluci o otkazu od 15. travnja 2019. stavlja na teret da je verbalno izazivao i provocirao drugog radnika nakon čega je došlo do fizičkog naguravanja koje bi preraslo u fizički sukob da ih drugi radnici nisu razdvojili, nakon čega je tužitelj napustio svoje radno mjesto te se do kraja radnog dana više nije vratio, a nije se pojavio na poslu niti idućeg radnog dana s tim da je tužitelja telefonski kontaktirao direktor tuženika radi omogućavanja iznošenja svojeg iskaza tj. obrane, no po navođenju tuženika tužitelj se tom prilikom nije dodatno očitovao o spornom događaju, već je "… iznio stav da direktor poduzme ono što misli da je potrebno …".
5.1. Drugostupanjski sud je zaključio da je radnik (tužitelj) samovoljno napustio svoje radno mjesto i samovoljno je odlučio da više neće dolaziti raditi, a za svoj nedolazak nije dostavio poslodavcu nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je imao opravdani razlog za odlazak s posla i nedolazak na posao, a što predstavlja povredu radne obveze koja zasigurno izaziva i gubitak povjerenja kod poslodavca, zbog čega je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Pri čemu je naveo da propust poslodavca, da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozori radnika na obvezu iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza nema uvijek za posljedicu nedopuštenost otkaza, kao što je to u konkretnom slučaju jer su povrede takve da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano od poslodavca očekivati da radnika upozorava na povrede. Drugostupanjski sud navode tužitelja da ga poslodavac prije donošenja Odluke o otkazu nije pozvao na iznošenje obrane, ocjenjuje neodlučnim, budući da se radi o situaciji kada je poslodavac utvrdio da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Međutim, pored navedenoga sud ocjenjuje da je tužitelju telefonskim pozivanjem na radno mjesto i na okolnosti konkretnog događaja, omogućeno iznošenje obrane.
6. Tužitelj u prijedlogu u bitnom navodi da je odluka drugostupanjskog suda proizvoljna, čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
7. Ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi kojih procesnopravnih odnosno materijalnopravnih odredbi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Međutim, drugostupanjska odluka donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona sud je obrazložio na valjan i prihvatljiv način. U drugostupanjskoj odluci su izneseni relevantni, dostatni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
7.1. Isto tako, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznese svoje zahtjeve kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima tuženika i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku.
7.2. Imajući na umu sve izneseno, drugostupanjska odluka nije nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna te stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.
8. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za postupanje ovoga suda u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije, stoga je valjalo na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
