REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2986/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Borovnica, odvjetnica u Puli, protiv tuženice OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnik Alan Alagić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-987/2022-2 od 27. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-775/2019-27 od 29. srpnja 2022., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-987/2022-2 od 27. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-775/2019-27 od 29. srpnja 2022. postavljajući četiri pitanja koja smatra važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Nadalje, tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije još navodi da joj je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koju je u smislu čl. 390. st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, prijedlog tuženice valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP i riješiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda tuženica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno pravo u smislu odredbe čl. 385.a st.
2. ZPP. Naime, razlozi koji tuženica veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiče se povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. S tim u vezi, revizijski sud načelno ocjenjuje da u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na koje ista ukazuje.
7. Slijedom navedenog, prijedlog tuženice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava, valjalo je odbaciti (čl. 389.a st. 4. ZPP) i riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa