REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2782/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića, Mirjane Magud i Damira Kontreca članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., iz V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž- 734/2022-3 od 9. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1361/19-25 od 7. lipnja 2022., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-734/2022-3 od 9. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-1361/19-25 od 7. lipnja 2022. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:
„1) Da li u slučaju stjecanja prava vlasništva građenjem u zgradi koja nije etažirana tužbeni zahtjev treba biti postavljen na način da se traži utvrđenje prava vlasništva u određenom suvlasničkom dijelu ili na određenom realnom dijelu nekretnine?
2) Je li vrijeme izgradnje i stanovanja u istom objektu do dana današnjeg dovoljno za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću prema odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima? Provedeno vrijeme je od 1992. do 2024. godine.
3) Da li se na zemljištu u režimu društvenog vlasništva moglo steći pravo vlasništva građenjem prema pravnom pravilu paragrafa 418. OGZ?
4) Da li pojam tuđeg zemljišta iz paragrafa 418. OGZ, obuhvaća i zemljište u režimu društvenog vlasništva?“.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tuženica osporava navode prijedloga i predlaže da se isti odbaci, a podredno odbije.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11-pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 89/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Kao prvo je potrebno navesti, da odgovori na postavljena pitanja nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu. Naime, postavljenim se pitanjima polazi od toga da bi tužbeni zahtjev bio odbijen radi neispunjavanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini građenjem i dosjelošću, dok iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da drugostupanjski sud nije prosuđivao pravilnost zaključaka prvostupanjskoga suda o neispunjavanju potrebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva ni građenjem niti dosjelošću, već je pravnoga shvaćanja da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što se ne može osnovano tužbenim zahtjevom tražiti utvrđenje prava suvlasništva na cijeloj nekretnini, kada se faktično traži utvrđenje prava vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine (s obzirom na pravni značaj prava vlasništva i prava suvlasništva i s obzirom na način kako je predmetni tužbeni zahtjev postavljen - utvrđenje prava suvlasništva 6/8 dijela sporne nekretnine, uz tvrdnju da je tuženik vlasnik točno određenog realnog dijela predmetne nekretnine i to poslovnog prostora u kojem obavlja ugostiteljsku djelatnost te potkrovlja kojeg je prenamijenio u stambeni prostor, a tužbeni zahtjev je temeljen na pravnim institutima građenja i dosjelosti).
5. Nadalje, valja navesti da ni pozivanje tužitelja na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3214/2005 od 19. ožujka 2008. i ovoga suda poslovni broj Rev- 385/10 od 26. listopada 2010., Rev-2729/11, Rev-615/10, Rev-760/2008, Rev- 1314/2017, uz tvrdnju da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od shvaćanja zauzetih u tim odlukama, se ne može ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojeg bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, budući da su te odluke donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama od situacije kakva je u ovom sporu.
6. S obzirom na sve navedeno, prijedlog za dopuštenje revizije je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, valjalo odbiti.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević, v.r.
