REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2585/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. g. d.d. iz Z., OIB … , zastupanog po B. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. & p. d.o.o. iz Z., protiv tužene D. K. iz Z., OIB … , zastupane po Jasni M., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1112/2023-2 od 29. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7193/2021-29 od 4. siječnja 2023., na sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužena je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1112/2023-2 od 29. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7193/2021-29 od 4. siječnja 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li sud u primjeni čl.8. ZPP-a ovlašten, ukoliko ne može sa sigurnošću utvrditi određenu činjenicu, o postojanju te činjenice zaključivati procjenjujući vjerojatnost njezinog postojanja ili je u tom slučaju dužan primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz čl.221.a ZPP-a?
2. Obvezuje li čl.221.a ZPP-a sud da činjenicu za koju stranka koja se na nju poziva nije bila kadra pružiti dovoljno dokaznih sredstava, uzme kao nedokazanu u postupku ili je suprotna parnična stranka dužna dokazivati nepostojanje te činjenice («negativnu činjenicu»)?
3. Može li sud u primjeni čl.8. ZPP-a određene dokaze i dokazna sredstva smatrati nužnima za dokazivanje neke činjenice kao isključivo podobnima (npr. pisanu potvrdu), a zanemariti ostale dokaze kao neprikladne za dokazivanje?
4. Je li presuda nepravilna ukoliko sud nije izveo dokaz stranke predložen upravo radi utvrđenja činjenice koja je odlučna za donošenje odluke u postupku, pri čemu za takvo svoje postupanje sud nije naveo nikakvo obrazloženje?
5. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl.369.st.1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?
6. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno vidljivo na koje žalbene navode se obrazloženje drugostupanjske odluke odnosi?
7. Je li prvostupanjski sud primjenjujući odredbu 220.st.2. ZPP-a ovlašten odbiti dokazne prijedloge stranke predložene upravo radi utvrđivanja činjenica za koje u obrazloženju presude smatra odlučujućima za svoju odluku?
8. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl.369.st.1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?
9. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode?
10. Je li onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, ima pravo zahtijevati vraćanje, ako je nije zadržao pravo na povrat, i ako nije platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga nije zavisila od ispunjenja uvjeta?
11. Je li značenje prinude u smislu citirane odredbe čl.1112. ZOO/05 (ranije čl. 211. ZOO/19) ima postupanje kojim se ugrožava život, tijelo ili neko drugo značajno dobro osobe prema kojoj se vrši prinuda, odnosno njoj bliske osobe, ili tek pokretanje sudskog postupka kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi.
12. Je li izbjegavanje vođenja ovršnog postupka ujedno i izbjegavanje prisile, tj., da li se prisilom smatra sudski spor ili fizička sila?
13. Računa li se tijek početka zastare i općeg petogodišnjeg zastarnog roka kod instituta stjecanja bez osnove od trenutka kada je pošteni stjecatelj stekao imovinu, ili od trenutka od kada je osoba čija je imovina prešla u imovinu druge osobe stekla pravo zahtijevati povrat te imovine?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda. Nadalje smatra da su joj pobijanom odlukom zbog grube povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava i slobode zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija) čl. 6. - pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom.
2. Odgovorom na prijedlog tužitelj osporava navode prijedloga za dopuštenje revizije i predlaže da se odbaci.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Prilikom postavljanja pravnih pitanja tužena polazi od vlastite ocjene pravno relevantnih činjenica i vlastitog viđenja procesnih okolnosti konkretnog slučaja koje se realno nisu ostvarile.
3.2. Slijedom navedenog i odluke na koje se tužena u smislu razloga važnosti u svezi postavljenih pravnih pitanja poziva ne koincidiraju u odnosu na konkretni slučaj.
3.3. Naime, tužena postavljenim pravnim pitanjima zanemaruje okolnost da je tužitelj isplatu izvršio temeljem pravomoćnog i ovršnog upravnog rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga koje je naknadno povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poništeno.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. U odnosu na navode tužene da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i pravo na djelotvorni pravni lijek u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužene. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužena nije imao pravično suđenje.
7. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen. U odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP tužena nije učinila vjerojatnim da bi joj pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije, te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
