REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2890/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB … iz G. L., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-2108/2022-2 od 4. srpnja 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-215/2020-20 od 15. travnja 2022., na sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2108/2022-2 od 4. srpnja 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-215/2020-20 od 15. travnja 2022.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. Da li policijski službenik koji je upućen i obavlja poslove granične kontrole na graničnom prijelazu na teritoriju druge državne temeljem međunarodnog sporazuma Republike Hrvatske s drugom državom na čijem teritoriju se granična kontrola obavlja (u konkretnom slučaju Republike Slovenije), ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u konkretnom slučaju članak 56. (NN 104/13) i 50. (NN 112/17))?

2. Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) vezan tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike obzirom na odredbe čl. 120. (NN 104/13 ) i 101. (NN 112/17) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te Dogovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, uključujući ona o vremenskom važenju tumačenja?

3. Primjenjuje li se tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br.

1/50 od 12. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, odnosno na utuženo razdoblje u ovom predmetu?

4. Ovisi li ostvarivanje prava na dodatak za rad na terenu državnog službenika i namještenika o nastanku određenih povećanih troškova zbog rada na terenu (kao što su trošak prehrane, prijevoza i sl.) ili isključivo kada su za to ispunjeni Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 104/13 i NN 112/17) propisani uvjeti?

Kao razloge važnosti postavljenih pitanja navodi odluke ovoga suda broj Revr- 1716/16 od 15. studenog 2017., Revr-33/17 od 27. lipnja 2017., Revr-1028/2017 od 24. travnja 2019., Revd-159/2021 i Revr-630/2017 od 3. rujna 2019.

Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a jer da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na jednako postupanje (čl. 14. st. 2.) u vezi s jedinstvenom primjenom prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 116. st. 1.) i zakonito suđenje (čl. 115. st. 3.) te socijalnu sigurnost (čl. 57. st. 1.) u vezi s pravom na slobodno udruživanje (čl. 43. st. 1.).

2. U odgovoru na prijedlog tuženica se istom protivi i predlaže ga odbaciti, odnosno odbiti uz naknadu troška za sastav odgovora na prijedlog.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pravna pitanja ocijenio slijedeće. O ovoj je pravnoj problematici Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao u revizijama povodom dopuštenja te u njima izrazio pravna shvaćanja sa kojima je podudarno pravno shvaćanje iz pobijane odluke (tako odluke broj: Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1183/2022 od 17. siječnja 2023., Rev-1284/2022 od 31. siječnja 2023., Rev-142/2023 od 7. ožujka 2023. i dr.). Dakle, u odnosu na postavljena pitanja praksa ovoga suda je stabilna i određena, pa nije od utjecaja pozivanje tužitelja na drugačiju sudsku praksu. Stoga u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Stoga niti priložena praksa nije od utjecaja, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, s obzirom na gore izneseno te stabilnost i određenost prakse ovoga suda u pogledu pitanja tumačenja pojma stalnog mjesta rada nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 10. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.