REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1715/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. iz Z., , OIB: ..., protiv tuženika V. J. iz M., S. b b.b., kojeg zastupa punomoćnik A. C., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-196/22-2 od 16. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-41/18 od 15. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.,

r i j e š i o j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-196/22-2 od 16. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-41/18 od 15. prosinca 2021.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo i treće pravno pitanje tuženika nije važno jer je pobijana odluka u odnosu na ta pitanja podudarna s pravnim shvaćanjem ovog suda koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 4. prosinca 2023., broj: Su-IV-101/2023-14, a koje glasi:

"Na odnos stjecanja bez osnove koji je nastao nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. (u kojem odnosu se otpadanje osnove dogodilo nakon 1. siječnja 2006.) primjenjuju se pravila o vraćanju stečenog bez osnove iz članka 1111. i 1117. ZOO/05, neovisno o tome što je štetni događaj nastao u vrijeme dok je bio na snazi ZOO/91 i što je u presudi temeljem koje je izvršena isplata primijenjen taj materijalnopravni propis.

Ako je obveza naknade štete nastala za vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima iz 2005, a izvanredni pravni lijek je prihvaćen te su nižestupanjske presude preinačene i odbijen je tužbeni zahtjev oštećenik – stjecatelj je dužan vratiti sve što je primio na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti."

3.1. Drugim pitanjem tuženik prigovara pravilnosti činjeničnih utvrđenja sudova, međutim, kako u revizijskom stupnju postupka to ne može biti predmet razmatranja, to nije riječ o pitanju koje ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP-a.

4. Kako dakle u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije to je, na temelju odredbe čl. 392. Sv. 1. u vezi s čl. 387. Sv. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 10. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Željko Pajalić