REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1423/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3452/2023-2 od 21. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-709/2022-10 od 8. rujna 2023., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3452/2023-2 od 21. studenoga 2023. u kojem postavlja sljedeća pitanja:

„1. Je li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj mirovini nakon 1.1.2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu s člankom 161. ZOMO (NN 157/13) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu s člankom 27. ZOOP-a (NN 151/05)?

2. Je li za odlučivanje na kome je teret dokaza potrebno primijeniti čl. 219. Zakona o parničnom postupku ili čl. 27. st. 3. Zakona o obveznom osiguranju u prometu?

3. Je li sud vezan pravnim shvaćanjima sudova i drugih nadležnim tijelima iznesenim u drugim predmetima?“.

1.1. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj se pozvao na odluke revizijskog suda - broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., broj Rev- 3660/2018 od 12. siječnja 2022. i dr.

1.2. U prijedlogu tvrdi i da mu je u postupku povrijeđeno temeljno pravo.

2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Na temelju odredbe članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu.

4. Naime, tužbeni zahtjev za isplatu štete pravomoćno odbijen jer tužitelj nije dokazao visinu štete primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) i primjenom odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05), a pri čemu pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-90/2023-2 od 4. travnja 2023.

5. Zbog navedenog u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom članka 385.a stavak 1. ZPP pa je ovaj sud je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6. Budući da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP zbog koje je prijedlog podnesen to je, na temelju odredbe članka 389.a stavak 1. i 3. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 10. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa