REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-490/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Hodžić, odvjetnica u Rijeci, Ante Starčevića 6/II, protiv I-tuženika Lovačkog društva Orebica iz Krka, dr. Dinka Vitezića kbr. 1, OIB: 83149865195, i II-tuženika HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darko Buljan, odvjetnik u Rijeci, Ivana Zajca 20/II, radi utvrđenja ništetnosti odluke, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1150/2022-3 od 25. listopada 2022., kojom je djelomično ukinuta, a djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-1760/2019- 25 od 11. svibnja 2022., na sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja i u odnosu na povredu temeljnih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1150/2022-3 od 25. listopada 2022. kojom je djelomično ukinuta, a djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-1760/2019-25 od 11. svibnja 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li prvo tuženik kao pravna osoba dužan sukladno odredbi članka 10. u svezi s člankom 8. st. 1. t. 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije, nadležnom pučkom pravobranitelju ili posebnom pravobranitelju prijaviti osnovanu sumnju na diskriminaciju tužitelja po osnovi vjere i etničke odnosno nacionalne pripadnosti?
2. Je li tuženik kao pravna osoba koji nije postupio po odredbi članka 10. u svezi s člankom 8. st. 1. t. 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije i nije prijavio osnovanu sumnju na diskriminaciju tužitelja po osnovi vjere i etničke odnosno nacionalne pripadnosti nadležnom pučkom pravobranitelju odnosno posebnom pravobranitelju, povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno je li navedena radnja koju nije poduzeo neposredno dovela do povrede prava na jednako postupanje sukladno odredbi članka 17. Zakona o suzbijanju diskriminacije?
3. Je li sud pred kojim se vodi postupak dužan pozvati pučku pravobraniteljicu da sudjeluje u parničnom postupku sukladno članku 21. Zakona o suzbijanju diskriminacije, osobito ako je tužitelj zatražio njezino miješanje u parnični postupak koji se vodi radi diskriminacije?
4. Je li teret dokazivanja u postupcima koji se vode pozivom na Zakon o suzbijanju diskriminacije na tužitelju ili je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije na tuženicima?
5. Jesu li sudovi u obrazloženju presuda dužni obrazložiti zbog čega se postupci i radnje drugo tuženika ne smatraju diskriminacijom, uznemiravanjem, omalovažavanjem i povredom prava na jednako postupanje i predstavlja? Može li se smatrati da diskriminacije, uznemiravanja, omalovažavanja i vrijeđanja po osnovi vjerske i nacionalne pripadnosti nije bilo samo zato što navedeno nije uvijek i u svakom slučaju učinjeno izravno tužitelju nego je to učinjeno pred širokom brojem ljudi, na sastancima, na stegovnom sudu te u izravnoj komunikaciji s drugim ljudima?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih nema prakse revizijskog suda. Nadalje smatra da su mu pobijanom odlukom zbog grube povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava i slobode zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija) te Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja ne sadrži razloge važnosti pravnog pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP u svezi sa čl. 387. st. 3. ZPP u smislu potrebe ujednačavanja sudske prakse viših sudova, odnosno revizijskog suda.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Međutim, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ne navodi određeno naznačenu povredu temeljnog ljudskog prava već ponavlja navode iznijete tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja koji se odnose na stradale članove njegove obitelji muslimanske vjeroispovijesti i bošnjačke nacionalnosti, koje okolnosti same po sebi ne čine vjerojatnim da bi prema tužitelju upravo zbog ovih osobnih vjerskih i nacionalnih opredjeljenja bilo neravnopravno postupano. Tužitelj također nije obrazloženo naveo koje su to osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima dovele do povreda njegovih temeljnih prava.
6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
7. Stoga je u odnosu na postavljena pravna pitanja (čl. 385.a st. 1. ZPP) te u odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
