REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3040/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Matei Begić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-161/2023-2 od 25. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji broj P- 451/2019-26 od 8. prosinca 2022., na sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-161/2023-2 od 25. ožujka 2024. zbog pravnog pitanja:
„Gubi li potrošač - korisnik kredita, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu koji je potpuno u skladu s izričitim i prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) pravo na ostvarivanje zahtjeva na isplatu pozivanjem na posljedice ništetnosti odredbi o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-161/2023-2 od 25. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji broj P-451/2019-26 od 8. prosinca 2022. u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu, te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na spomenutu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?
2. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?
3. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka, odnosno u razrješenju međusobnih odnosa nakon što je ugovorni odnos prestao, pružajući tužitelju zaštitu kojom izravno intervenira u samu narav takvog ugovornog odnosa, zadirući pritom u kreiranje poslovne politike i odlike kreditnih proizvoda koje tuženik kao kreditna institucija nudi na tržištu, nalažući isplatu po osnovi „preplaćenih“ kamata kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa i kao da je ugovoren fiksni tečaj kroz cijelo razdoblje otplate, dakle, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu? S tim u vezi, može li se, u tumačenju i primjeni utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, na individualni ugovorni odnos u pogledu kojeg tužitelj zahtijeva pravnu zaštitu, dozvoliti sudu da intervenira na način koji ne ide ka utvrđenju postojanja eventualne odgovornosti za štetu i, posljedično, visine same štete u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, već ka arbitrarnoj jednostranoj izmjeni bitnih uvjeta ugovora iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev, a koje postupanje izravno zadire u poslovanje financijske institucije glede kreiranja pojedine kategorije kreditnih proizvoda, kao i u samovoljno i nedopuštenu „korekciju“ tržišnih uvjeta u pogledu kreiranja tečaja valute uz koju je vezana glavnica kredita, što u konačnici dovodi do toga da se potrošača neosnovano stavlja u povoljniji položaj nego što je to mogao biti u trenutku sklapanja ugovora o kreditu (jer mu se „nadoknađuje šteta“ čija je visina utvrđena primjenom arbitrarnih i nepostojećih uvjeta kreditiranja i tržišnih uvjeta koji određuju tečaj valute i to od strane suda koji je za takvu intervenciju u ugovorni odnos stranaka bez njihove obostrane privole apsolutno nenadležan)?“
2. Kao razlog zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva na odluke Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-85/2017 od 13. studenoga 2018., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1654/2017 od 21. studenoga 2018., Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-457/2018 od 15. lipnja 2020., Županijskog suda u Splitu broj Gž-1619/2020 od 7. listopada 2020., Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba Koprivnica, broj Gž-688/2022 od 13. lipnja 2023., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje predlagatelj nije naveo razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna, ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje označeno u izreci ovog rješenja, a na koje se svodi prvo postavljeno pravno pitanje, predstavlja važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena.
5. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
6. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje, uzima se da je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
