REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revx-176/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića, Mirjane Magud i Damira Kontreca članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. b. Z. d.d., Z., , OIB ..., koju zastupa punomoćnica M. C., odvjetnica u Z., protiv tuženice A. R., iz J., , OIB ..., koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u J., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 1331/2017-2 od 4. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom poslovni broj P-3612/15-6 od 7. srpnja 2017., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ukida se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ž. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-288/08 od 04.07.2008., u dijelu kojim je naloženo tuženici A. R., prije iz V., B. n., ..., sada iz J., ..., da u roku od 8 dana tužitelju P. b. Z. d.d., Z., ... namiri novčanu tražbinu u iznosu od 14.499,662,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.06.2008., do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 108.653,20 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od dana nastanka istog, do isplate.

II. Nalaže se tužitelju P. b. Z. d.d. da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.055.250,00 kn, u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači prvostupanjsku presudu, podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju tužiteljice.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - dalje: ZPP), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Osporavajući zakonitost pobijane presude tužiteljica u reviziji sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

8. Ispitujući pobijanu presudu zbog navedenog revizijskog razloga sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, s obzirom da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8.1. U odnosu na revizijske navode tužiteljice iznesene u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka u kojima ista zapravo iznosi činjenice, upušta se u ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje vlastite zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koje revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Nadalje, suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju sadržajno ističe tužiteljica, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su bili odlučni za donošenje drugostupanjske presude, te je dao jasne i valjane razloge za odluku.

9.1. Pritom treba reći da su neodlučni revizijski navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze i da je izveo pogrešan zaključak o promašenoj pasivnoj legitimaciji, s obzirom na to da se revizijom ne može pobijati prvostupanjska presuda, kao i stoga što tužiteljica svojom žalbom nije osporavala utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

10. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji revidentica ukazuje u reviziji.

11. Nije ostvaren niti revizijski navod pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Predmet spora je potraživanje tužiteljice po ugovoru o kreditu od 7. srpnja 1994. od tuženice, koja je prema tvrdnji tužiteljice za glavnog dužnika jamčila vraćanje kredita.

13. U postupku je utvrđeno:

- da je iz ugovora o kreditu razvidno da je isti sklopljen 7. srpnja 1994. u Z., te da je ugovor potpisan od strane korisnika kredita I. S. (čiji potpis je i ovjeren na ugovoru po Sekretarijatu opće uprave Općine J.), te od strane kreditora

- banke,

- da u rubrici „solidarni dužnik“ (na kraju ugovora) nisu navedena imena eventualnih solidarnih dužnika, a nema niti potpisa,

- da su u ispravi koja nosi naziv „Podaci o dužniku i jamcima“ navedeni osobni podaci, podaci o zaposlenju i visini osobnog dohotka za dužnika i četiri jamca. Kao dužnik je naveden I. S. iz ..., a kao jamci su navedene osobe - B. M., ..., Z. P. iz J., ..., A. R. iz B. n., ... i V. D. iz I., ...,

- da navedena isprava sadrži i izjavu dužnika i jamaca kojom se potvrđuje točnost upisanih osobnih podataka, podataka o zaposlenju i osobnim dohocima, kao i izjavu o jamstvu, prema kojoj imenovani jamci pristaju da se u slučaju nevraćanja kredita glavnog dužnika stavi administrativna ili sudska zabrana na njihova primanja odnosno imovinu,

- da je ta izjava vlastoručno potpisana od strane glavnog dužnika i svih navedenih jamaca,

- da iz sadržaja navedene isprave - „Podaci o dužniku i jamcima“ nije vidljivo na koji kredit se ta isprava odnosi, to jest o kojem se ugovoru o kreditu radi (broj ugovora/partija kredita) i kada je ugovor sklopljen, tko je kreditor, koja je visina kredita odobrena dužniku i sl.,

- da iz te isprave nije razvidno da se ista odnosi upravo na Ugovor o kreditu sklopljen 7. srpnja 1994.

14. Na temelju tako utvrđenih činjenica drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključujući da tužiteljica nije dokazala da je tuženica u ovom sporu uopće pasivno legitimirana, s obzirom da iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da je tuženica preuzela obvezu solidarnog jamstva temeljem Ugovora o kreditu od 7. srpnja 1994. koji je tužiteljica sklopila s dužnikom I. S. (u smislu odredbi čl. 997. i čl. 998. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO).

15. S obzirom dakle, da je na tužiteljici bio teret dokaza da je tuženica preuzela obvezu solidarnog jamstva (u smislu odredbe čl. 998. ZOO) upravo temeljem Ugovora o kreditu od 7. srpnja 1994. koji je tužiteljica sklopila s dužnikom I. S., a što tužiteljica nije dokazala, pravilno su sudovi primjenjujući odredbu čl. 221.a ZPP odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Slijedom svega izloženog, s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 10. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević