REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-559/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Našice Produkt d.o.o. (ranije Hale-mont d.o.o.), OIB 05190670876, Našice, Vatroslava Lisinskog 61, kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d. u Varaždinu, protiv tuženika ČJ, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, odvjetnici u Varaždinu, radi isplate iznosa od 494.355,34 kn (po tužbi) i isplate iznosa od 698.433,42 kn (po protutužbi), odlučujući o revizijama tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-922/2013-5 od 28. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-420/09-22 od 28. svibnja 2012., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I Odbija se revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-922/2013-5 od 28. prosinca 2016. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-420/09-22 od 28. svibnja 2012. kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu (pod točkom III/ izreke).
r i j e š i o j e:
II Odbacuje se revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-922/2013-5 od 28. prosinca 2016. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-420/09-22 od 28. svibnja 2012. kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu (pod točkom I/ i II/ izreke).
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja održao je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica, Pejačevićev trg 11, poslovni broj Ovrv-127/09 od 17. travnja 2009. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 123.072,44 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.001,68 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama (točka I/ izreke), održao je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica, Pejačevićev trg 11, poslovni broj Ovrv-120/09 od 14. travnja 2009. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 371.282,90 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.029,85 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama (točka II/ izreke), odbio je kao neosnovan protutužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 698.433,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka III/ izreke), odbacio je tuženikov prigovor radi prebijanja od 12. listopada 2010. (točka IV/ izreke) i obvezao je tuženika naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 79.264,87 kn (točka V/ izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja glede odluke o tužbenom zahtjevu tuženik podnosi izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, broj 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog pitanja:
„Da li se primjenom čl. 28. Ovršnog zakona kopija ovjerene privremene situacije i konto-kartica kupca koja nije potpisana ni od direktora ni od prokurista, može smatrati vjerodostojnom ispravom, te da li se primjenom odredbe čl. 501. st. 2. Zakona o parničnom postupku ovjerenom kopijom od strane ovlaštenog tijela pravne osobe može smatrati samo kopija s pečatom pravne osobe i potpisom bez mogućnosti utvrđenja čiji je potpis, ali nesporno proizlazi da nije potpis direktora. Potpis nije stavljen uz navođenje štampanim slovima imena i prezimena ovlaštene osobe za ovjeravanje privremene situacije i preslike konto-kartice?“,
ističući da ono udovoljava uvjetima važnosti iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.
4. Protiv dijela presude kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu tuženik podnosi reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.
5. Na revizije nije odgovoreno.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 494.355,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi cijene za izvedene građevinske radove u smislu odredbe čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) te protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 698.433,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi naknade štete zbog povrede ugovorne obveze u smislu odredbe čl. 342. st. 2. ZOO-a.
7. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na privremenim situacijama broj 2008/0144 u iznosu od 115.529,18 kn i broj 2008/0127 (dio) u iznosu od 371.282,90 kn te okončanoj situaciji broj 2008/0164 u iznosu od 7.543,26 kn ispostavljenih po Ugovoru o izvođenju bravarsko-limarskih radova od 5. prosinca 2007. te za naknadne radove sukladno tužiteljevim ponudama koje je tuženik prihvatio.
8.Tuženik protutužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da je tužitelj izveo ugovorene radove sa sedam mjeseci zakašnjenja (budući da je avans uplaćen 23. travnja 2008., a radovi su izvršeni tek 27. siječnja 2009.) pa potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 698.433,42 kn s pripadnim zateznim kamatama i to:
- iznos od 225.121,42 kn po osnovi interkalarne kamate koju je bio dužan plaćati Zagrebačkoj banci d.d. po ugovoru o kreditu (odobrenog za plaćanje ugovorene cijene),
- iznos od 15.174,22 kn po osnovi troškova parkiranja kamiona koje je platio trećoj osobi (a koje kamione je namjeravao parkirati u dvorištu predmetnog objekta),
- iznos od 240.212,00 kn po osnovi zakupnine u razdoblju od sedam mjeseci zakašnjenja, koji iznos bi ostvario davanjem u zakup dijela poslovnog prostora površine 920 m² izgrađenog upravo radi davanja u zakup,
- iznos od 129.500,00 kn po osnovi nemogućnosti korištenja predviđene mehaničarske radionice za popravak vlastitih vozila kroz razdoblje sedam mjeseci,
- iznos od 103.600,00 kn po osnovi po osnovi zakupnine u razdoblju od sedam mjeseci zakašnjenja, koji iznos bi ostvario davanjem u zakup dijela poslovnog prostora izgrađenog za potrebe trgovine.
9.U tijeku postupka sudovi nižeg stupnja utvrdili su:
- da su stranke su sklopile Ugovor o izvođenju bravarsko-limarskih radova 5. prosinca 2007. kojim se tužitelj obvezao izvesti bravarsko-limarske radove odnosno halu dimenzija 35,24 x 45,42 m prema ugovornom troškovniku i to izradu i montažu u roku od 75 dana od uplate avansa, a tuženik se obvezao uplatiti avans te, između ostalog, dostaviti tužitelju glavni projekt i izvedbeni projekt,
- da je tuženik je uplatio avans 23. travnja 2009.,
- da je tuženik je odobrio novo projektno rješenje za ugovorene radove 10. srpnja 2008. (potvrdom na tužiteljevom dopisu od 2. srpnja 2008.), a naknadne radove odobrio je prihvatom tužiteljevih ponuda 24. listopada 2008. i 4. studenoga 2008.,
- da su prema zapisniku o primopredaji od 19. veljače 2008. radovi su završeni 13. prosinca 2008. te tuženik nije imao nikakve primjedbe u smislu kvalitete izvedenih radova,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka i stranka proizlazi da nije bio izrađen izvedbeni projekt (odnosno radionički nacrti), dakle da tuženik nije predao tužitelju izvedbeni projekt (što je bila njegova ugovorna obveza), nego je naknadno dogovoreno da će tužitelj izraditi izvedbeni projekt, da su ugovoreni radovi izvedeni sa zakašnjenjem, međutim, u odnosu na datum kad je tužitelj započeo s radovima na samom gradilištu, razloge zakašnjenja, saznanja o izmjenama projektne dokumentacije odnosno o utjecaju izmjena projekta i naknadnih radova na početak radova na samom gradilištu iskazi su dijelom proturječni ili nepotpuni (jer svjedoci nisu imali saznanja o tim odlučnim činjenicama).
10. U ovoj fazi postupka ne mogu se osporavati po nižim sudovima utvrđena činjenice jer prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten u reviziskoj fazi postupka pa tako niti opsežni navodi revizije u kojoj se osporava utvrđeno činjenično stanje i odlučne činjenice u ovom sporu nisu od važnosti.
11. Glede primjene materijalnog prava, a u svezi sa odlukom o protutžbenom zahtjevu ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge i argumentaciju suda drugog stupnja na strani tužitelja ne postoji odgovornost za eventualnu štetu koju tuženik trpi, pa u tom dijelu ovaj sud upućuje na razloge iznesene u presudi suda drugog stupnja, a primjenom čl. 396.a ZPP-a.
12. Glede pitanja koje u izvanrednoj reviziji podnosi tuženik osporavajući presudu suda drugog stupnja u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu po ocjeni ovog suda o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu jer kada je ovršenik (sada tuženik) podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršni postupak se prelio u parnični postupak pune jurisdikcije u kojem se svim dokaznim sredstvima po pravilima parničnog postupka utvrđuje osnovanost tužbenog zahtjeva ili njegova neutemeljenost pa stoga o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom parničnom postupku u kojem se odlučuje o tome postoji li obveza tuženika isplatiti tužitelju za izvršene radove prema sklopljenom ugovoru o djelu.
13. Zbog svega gore navedenog glede revizije odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke, a glede izvanredne revizije ako pod točkom II izreke ove odluke primjenom odredbe članaka 396.a i 392.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 10. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
