REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x-239/2017-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marijana Sablić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja GNK Dinamo, Zagreb, Maksimirska 128, OIB: 99376857458, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Markač Greif, odvjetnica u Odvjetničkom društvu "Tomulić & partneri" u Zagrebu, radi isplate, i u pravnoj stvari tuženika-protutužitelja GNK Dinamo, Zagreb, Maksimirska 128, OIB: 99376857458, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Markač Greif, odvjetnica u Odvjetničkom društvu "Tomulić & partneri" u Zagrebu protiv tužitelja-protutuženika GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marijana Sablić, odvjetnica u Zagrebu i tuženika NK Zagreb, Zagreb, Kranjčevićeva 4, OIB: 42653141010, kojeg zastupa punomoćnik Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o revizijama tužitelja-protutuženika i tuženika- protutužitelja GNK Dinamo protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1550/14-2 od 4. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10924/10-54 od 23. kolovoza 2013., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika-protutužitelja GNK Dinamo, podnesena protiv odluke o protutužbenom zahtjevu, sadržane u toč. II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1550/14-2 od 4. listopada 2016., odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja-protutuženika GZ se prihvaća te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1550/14-2 od 4. listopada 2016. u dijelu pod toč. I. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10924/10-54 od 23. kolovoza 2013. u dijelu pod toč. I. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahjtev koji glasi:

Nalaže se tuženiku GNK Dinamo, OIB:93376857458, Zagreb, Maksimirska 128 da tužitelju GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana plati iznos od 10.136.582,65 kn uvećano za zatezne kamate po stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata uvećano za zatezne kamate koje se obračunavaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koje kamate teku:

- na iznos od 49.494,85 kn od 20. rujna 2002. godine do isplate,

- na iznos od 207.987,80 kn od 22. listopada 2002. godine do isplate

- na iznos od 9.879.103,00 kn od 01. kolovoza 2003. godine do isplate.

II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je ništetan Anex Sporazumu o ulaganju nočanih sredstava u igrača i vraćanju uloženih sredstava od 25.04.2005.g., sklopljen 20.08.2002. g.,između Nogometnog kluba Zagreb iz Zagreba, Kranjčevićeva 4, s jedne strane i GZ iz [adresa], s druge strane.

Utvrđuje se da ne proizvodi pravne učinke Anex Sporazumu o ulaganju nočanih sredstava u igrača i vraćanju uloženih sredstava od 25.04.2005.g., sklopljen 20.08.2002. g.,između Nogometnog kluba Zagreb iz Zagreba, Kranjčevićeva 4, s jedne strane i GZ iz [adresa], s druge strane.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbijaju se žalba tužitelja-protutuženika GZ i žalba izjavljena po punomoćnici Marijani Sablić, odvjetnici u Zagrebu, kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10924/10- 54 od 23. kolovoza 2013. u stavku I. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja GNK Dinamo kao neosnovana i potvrđuje ista presuda u stavku II. i III. izreke.

III. Odbija se tuženik-protutužitelj GNK Dinamo, sa zahtjevom za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbe tužitelja-protutuženika.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik (u dijelu pod toč. I. izreke) i tuženik-protutužitelj (u dijelu pod toč. II. izreke) su podnijeli revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), svaki zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, svaki s prijedlogom da nižestupanjske presude u pobijanim dijelovima preinače, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovorima na reviziju tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj osporavaju međusobno istaknute navode, oboje predlažući da se revizije odbiju kao neosnovane.

5. Revizija tuženika-protutužitelja GNK Dinamo je neosnovana, dok je revizija tužitelja-protutuženika osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa za kojeg tužitelj-protutuženik smatra da mu pripada temeljem ulaganja u NK Marsoniu i igrača EZ. Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj GNK Dinamo traži utvrđenje ništetnim Aneksa sporazumu o ulaganju novčanih sredstava u igrača i vraćanju uloženih sredstava od 25. travnja 2005., koji je sklopljen 20. kolovoza 2002. između tuženika NK Zagreb i tužitelja-protutuženika, kao i da takav Aneks ne proizvodi pravne učinke.

8. Prvostupanjski sud je u bitnom prihvatio prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je istaknuo tuženik-protutužitelj GNK Dinamo, posljedično čemu je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, sve na temelju sljedećih utvrđenja i zaključaka:

- da je riječ o dvije skupine ugovora i pripadajućih Aneksa, vezanih uz transfer igrača EZ koji su sklapani između nogometnih klubova, dakle između NK Marsonie i EZ čiji igrač je bio, NK Zagreba u kojem je EZ bio na posudbi te GNK Dinama, ovdje tuženika-protutužitelja i igrača EZ,

- da je tužitelj-protutuženik jedino s NK Zagrebom sklopio Sporazum o ulaganju novčanih sredstava u igrača i vraćanju uloženih sredstava, kao i pripadajući Aneks, kojima je definiran obveznopravni odnos između tužitelja kao osobe koja je ulagač financijskih sredstava u igrača EZ i NK Zagreba, kao kluba u kojem je navedeni igrač bio na posudbi,

- da tužitelj nema nikakvog osnova za potraživanje prema tuženiku, vezano za transfer EZ, jer tužitelj nije bio ugovorna strana niti jednog ugovora o transferu,

- da činjenica što je u Aneksu sporazuma o transferu igrača EZ od 20. kolovoza 2002. umjesto računa NK Zagreb, naveden privatni račun tužitelja- protutuženika, što je otkriveno naknadnom provjerom, ne daje tužitelju status ugovorne strane, niti upućuje da bi to bila volja ugovornih strana, odnosno da se novac od transfera umjesto klubu (NK Zagreb) uplati direktno tužitelju-protutuženiku,

- da kad bi bilo tako, tada ne bi bilo potrebe da tužitelj-protutuženik s NK Zagrebom sklapa spomenuti Sporazum i pripadajući sporni Aneks kojim se NK Zagreb obvezuje da će sredstva od transfera EZ odmah uplatiti ili dati uputu NK Marsoniji, odnosno NK Dinamu da ista uplati na račun tužitelja, jer je tužitelj stvarni platac svih novčanih sredstava u svezi igrača,

- da iz navedenog sadržaja proizlazi da se radi o alternativnoj obvezi NK Zagreba prema tužitelju, a ne o ugovornom odnosu iz kojeg bi proizlazila mogućnosti za zahtjev tužitelja naspram ovdje tuženika u svezi predmetne tražbine,

- da spomenuti sporazum i pripadajući Aneks, ne predstavljaju pravni posao cesije, jer NK Zagreb tim ugovorima ne prenosi na tužitelja svoje potraživanje, kao što to predviđa čl. 436. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), već se obvezuje po realizaciji svog potraživanja, dobivena sredstva uplatiti na račun tužitelja ili dati uputu NK Marsonii, odnosno NK Dinamu da ista sredstva uplate na račun tužitelja,

- da nisu ispunjeni zakonski uvjeti niti za asignaciju u smislu odredbe čl. 1020. ZOO-a jer iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije prihvatio uputu NK Zagreba da isplatu izvrši tužitelju,

- da isplata tuženika tužitelju, dok nije znao da je broj računa naveden u Aneksu sporazuma zapravo račun tužitelja, ne znači prihvat upute,

- da nije riječ niti o institutu zakonske subrogacije, kojom bi tražbina NK Zagreba prema tuženiku-protutužitelju GNK Dinamo prešla na tužitelja-protutuženika, jer naknada za transfer igrača nije naknada za uložena sredstva u tog igrača, već isključivo korespondira s vrijednošću igrača na tržištu i isplaćuje se klubu (Pravilnik o radu posrednika u transferima igrača od 25. kolovoza 2001.) na što ukazuje i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata.

9. Prvostupanjski sud je ujedno odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan, uz

obrazloženje:

- da tuženik-protutužitelj GNK Dinamo smatra da bi sporni Aneks sklopljen 20. kolovoza 2002. po prirodi pravnog posla bio cesija, kao i da je račun NK Zagreba u to vrijeme bio blokiran pa se u smislu čl. 26. i 27. Zakona o platnom prometu u zemlji („Narodne novine“, broj: 117/01) nije moglo obavljati plaćanje kompenzacijom, cesijom i asignacijom, dok prema odredbi čl. 436. ZOO-a vjerovnik može ugovorom prenijeti svoje potraživanje na treću osobu, ako to zakonom nije zabranjeno, međutim da ovdje nije riječ o cesiji,

- da kada bi se i radilo o cesiji, takav pravni posao bio bi zabranjen samo jednoj ugovornoj strani NK Zagrebu, a što posao ne čini ništavim, već povlači za sobom prekršajnu odgovornost u smislu odredbe čl. 103. st. 2. ZOO-a,

- da je predmet obveze tada bio nemoguć i neodređen jer se odnosi na neki budući sporazum koji u tom trenutku nije postojao,

- da sporni Aneks nije protivan moralu društva jer je u vrijeme kad je zaključen funkciju v.d. direktora kluba obnašao ČZ, dok je tužitelj nastupao kao privatna osoba,

- da nije riječ o nedopuštenoj pobudi zbog koje je sklopljen predmetni Aneks, u smislu odredbe čl. 53. ZOO-a, jer su svjedoci ČZ i SZ izjavili da je financijska sredstva u igrača ulagao upravo tužitelj-protutuženik, o čemu je isti dostavio i financijsku dokumentaciju u spis pa se ne može smatrati nemoralnim i nedopuštenim potreba tužitelja da naplati svoje potraživanje koje ima zbog ulaganja u igrača (međutim da taj zahtjev tužitelj može usmjeriti isključivo prema ugovornoj strani - NK Zagrebu, a ne NK Dinamu).

10. Drugostupanjski sud je pobijanom odlukom odbio žalbe tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja GNK Dinamo kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu, prihvativši činjenična utvrđenja i razloge prvostupanjskog suda. Drugostupanjski sud u odnosu na tužbeni zahtjev u bitnom obrazlaže da je Sporazumima o ulaganju novčanih sredstava u igrača i vraćanju uloženih sredstava od 25. travnja 2002. i Aneksu od 20. kolovoza 2002. zajedničko da u istima nije sudjelovao GNK Dinamo i da stoga iz istih ne proizlazi obveza tuženika-protutužitelja GNK Dinamo na isplatu tužitelju utuženog iznosa, kao i da činjenica da su u Aneksu Sporazumu o transferu igrača EZ u NK Dinamo od 20. kolovoza 2002., koji je zaključen između tuženika, NK Marsonie i NK Zagreba, navedeni privatni računi tužitelja-protutuženika, ne daje tužitelju status sudionika tog ugovora, odnosno da bi iz tog razloga tužitelj mogao potraživati isplatu predmetnog iznosa od tuženika što ukazuje na nedostatak aktivne legitimacije, bez obzira na ostale okolnosti kao što je činjenica blokiranosti računa NK Zagreba, kao i NK Marsonije.

11. U odnosu na protutužbeni zahtjev drugostupanjski sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda navodeći da se predmetni Aneks Sporazumu o ulaganju novčanih sredstava u igrača koji je tužitelj-protutuženik kao privatna stranka, a ne dužnosnik NK Zagreba, zaključio sa NK Zagrebom (kojeg je zastupao ČZ, tadašnji v.d. direktor), ne može smatrati cesijom jer NK Zagreb tim ugovorom ne prenosi na tužitelja svoje potraživanje, već se obvezuje po realizaciji potraživanja naspram tuženika-protutužitelja, dobivena sredstva uplatiti na račun tužitelja- protutuženika ili dati uputu NK Marsoniji, odnosno NK Dinamu, da ista uplate na račun tužitelja-protutuženika koji je stvarni platac svih sredstava prema NK Marsoniji, a time i vjerovnik potraživanja, odnosno da se radi o modalitetu namirenja tužitelja- protutuženika tj. obvezi koju je NK Zagreb trebao ispuniti naspram tužitelja- protutuženika podnošenjem spomenutog naloga.

12. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnjama revidenta izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

13. U dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

14. Tuženik-protututužitelj GNK Dinamo u podnesenoj reviziji u bitnom ističe da je predmetni Aneks protivan odredbama čl. 26. i 27. Zakona o platnom prometu u zemlji i čl. 18. Pravilnika o radu posrednika u transferima igrača, čime je ništav shodno odredbi čl. 103. st. 1. ZOO-a. Ujedno ističe da je pobuda zbog koje je sklopljen Aneks nedopuštena u smislu odredbe čl. 53. ZOO-a jer je Aneks sklopljen upravo iz razloga da se osujeti naplata države kao vjerovnika, a da se istovremeno tužitelj naplati.

15. Prema odredbi čl. 103. st. 1. i 2. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

15.1. Sukladno odredbi čl. 53. st. 1. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravu valjanost, međutim ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (čl. 53. st. 2. ZOO-a).

16. NK Zagreb spornim Aneksom nije prenio na tužitelja svoje potraživanje u smislu odredbe čl. 436. ZOO-a, već se obvezao po realizaciji potraživanja naspram tuženika, dobivena sredstva uplatiti na račun tužitelja ili dati uputu NK Marsoniji, odnosno NK Dinamu, da ista uplate na tužiteljev račun koji je stvarni platac svih sredstava prema NK Marsoniji. Kako je osnovna pobuda sklopljenog Aneksa prema utvrđenju sudova bila potreba tužitelja-protutuženika da naplati svoje potraživanje koje ima zbog ulaganja financijskih sredstava u igrača, a sklapanje kojeg nije protivno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima (odredbama Zakona o platnom prometu u zemlji) niti pravilima morala, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje da u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke ništavosti iz čl. 103., ali niti iz čl. 53. st. 2. ZOO-a. Činjenica blokiranosti računa NK Zagreba nije nedopuštena pobuda, kako to neosnovano smatra tuženik-protutužitelj, zbog koje bi NK Zagreb sklapao takav ugovor jer, kao što je to u postupku prethodno utvrđeno, stranke su Aneks zaključile s ciljem da tužitelj-protutuženik kao stvarni platac svih novčanih sredstava u svezi igrača, naplati svoje potraživanje koje je imao zbog ulaganja u igrača.

17. Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tuženika-protutužitelja GNK Dinamo protiv odluke o protutužbenom zahtjevu odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Nadalje, tužitelj-protutuženik je podnio reviziju protiv odluke sudova o tužbenom zahtjevu, smatrajući, između ostalog, da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo jer su propustili primijeniti odredbe čl. 148. st. 3. i čl. 149. ZOO-a. Istaknuti revizijski razlog je osnovan.

19. Prema odredbi čl. 148. st. 3. ZOO-a ugovorom se može ustanoviti pravo u korist treće osobe. Nadalje, odredbama čl. 149. propisano je da kad netko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla (st. 1.). Ugovaratelj ima pravo zahtijevati da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist te treće osobe (st. 2.).

20. Tužitelj-protutuženik u tužbi iznosi sljedeće tvrdnje: - da je u Sporazumu od 25. travnja 2001., zaključenim s NK Zagrebom, izrijekom navedeno da je sva financijska ulaganja u afirmaciju igrača EZ izvršio tužitelj osobno vlastitim sredstvima, a ne NK Zagreb kao "formalni" nositelj obveze po ugovorima s bivšim Olićevim klubom "Marsonijom" te također da će iznos od 1.585.000 € odmah po transferu EZ biti isplaćen tužitelju kao stvarnom sudioniku poslovnog pothvata; - da je prema Aneksu Sporazuma o transferu igrača EZ u NK Dinamo od 20. kolovoza 2002. tuženik-protutužitelj bio u obvezi isplate ukupnog iznosa od 1.585.000 EUR-a i to NK Zagrebu kao "formalno" označenom vjerovniku, na način da 275.000 EUR-a plati u četiri nejednaka obroka do 20. siječnja 2003.g., a ostali dio od 1.310.000 EUR-a odmah po realizaciji Olićeva transfera u strani klub i to iz sredstava tog transfera; - da je, iako tužitelj nije naveden imenom kao stranka predmetnog trostranog ugovora - Aneksa, već je stranka tog ugovora "formalno" naveden NK Zagreb, tužitelj-protutuženik među sudionicima tog utanačenja bio posve nedvojben kao ovlašteni primatelj isplate gornjeg iznosa, tj. kao vjerovnik predmetne tražbine, pa je tako u tekstu isprave o pravnom poslu izrijekom označen tužiteljev osobni kunski i devizni račun na koji isključivo treba biti izvršena predmetna uplata.

21. Shodno navedenom, a kako je sud vezan činjeničnim, a ne pravnim osnovom stranaka (čl. 186. st. 3. ZPP-a), to je u konkretnoj situaciji, a shodno iznijetom činjeničnom osnovu zahtjeva tužitelja za isplatu, valjalo raspraviti tužbeni zahtjev u smislu odredbi čl. 148. st. 3. i čl. 149. ZOO-a.

22. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili postojanje obveze tuženika-protutužitelja kroz navedene odredbe, zbog čega nema mjesta preinaci presude, valjalo je na temelju odredbe 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja-protutuženika, ukinuti obje nižestupanjske presude u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

23. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je, shodno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a ukinuti i odluku o troškovima iz nižestupanjskih presuda.

24. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

25. Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi revizijskog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a), o čemu je odlučeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 10. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća

Željko Pajalić