Poslovni broj: Usž-1821/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od, predsjednice vijeća Jelene Rajić, Marine Kosović Marković i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice L. B. iz S., koju zastupaju opunomoćenici iz odvjetničkog društva L. – V. & partneri, S., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1560/2023-6 od 12. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-1560/2023-6 od 12. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II- 361-05/22-26/131, URBROJ: 531-07-1-3- 2/1-23-3 od 28. travnja 2023. i rješenja Grada S., Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja KLASA: UP/I-361-03/13-04/1902 URBROJ: 2181/01-03-02/30-22-6 od 31. siječnja 2022. Rješenjem, sadržanim u istoj odluci, odbijen je zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 31. siječnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene dvije jednostavne stambene i dvije pomoćne zgrade na k.č.zem. 8929 i 8881/2 k.o. S..

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.- dalje: ZUS). Prije svega navodi da je u provedenom postupku počinjena povreda odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku jer tužiteljici nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove pravne stvari, a evidentno je kako odluka ima negativan učinak na pravne interese stranke. Navodi da je pobijano rješenje u protivnosti s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona općem upravnom postupku jer ne sadrži točno utvrđeno činjenično stanje, kao i da je došlo do povrede odredbe članka 51. istog Zakona jer nije proveden ispitni postupak. Pojašnjava da pomoćna zgrada izgrađena na istoku, iako je izgrađena mnogo prije, nije vidljiva na karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske od 21. lipnja 2011., jer se nalazi ispod stabla. Smatra promašenim obrazloženje prvostupanjskog tijela, budući da je riječ o nekretninama sagrađenim prije donošenja Generalnog urbanističkog plana Grada Splita, a iz kojeg razloga se na iste ni ne mogu primijeniti odredbe na koje se to rješenje poziva. Iznosi da je prva nekretnina sagrađena još 1947. godine, da je riječ o poljskoj baraci koja je bila u ruševnom stanju iza drugog svjetskog rata, a na kojem mjestu je otac podnositelja zahtjeva napravio baraku-kućicu, koju je pok. podnositelj kasnije učvrstio i dogradio za minimalne uvjete života te da je ista u katastarski plan unesena kao stambeni objekt tek 1990. godine, ali s potvrdom da je izgrađena prije 1968. godine. Tvrdi da su i ostale nekretnine za koje se traži ozakonjenje također izgrađene prije donošenja Generalnog urbanističkog plana Grada Splita te da je riječ o nekretninama u kojima dva domaćinstva žive preko 60 godina, stoga da je jasno kako su iste u vrijeme izgradnje bile u građevinskoj zoni, a ne u zaštićenoj zoni-park šumi M.. U prilog takvom utvrđenju dostavlja rješenje građevinske inspekcije od 23. svibnja 1975. iz kojeg proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze u jedinici 001 u kojoj je predviđena stambena izgradnja. Pojašnjava da je iz istog razvidno kako su se predmetne nekretnine, u vrijeme kada su bile sagrađene, nalazile u građevinskoj zoni te je građevinska inspekcija donijela rješenje o rušenju isključivo radi neuglednosti objekta, a po kojem su prednici tužiteljice postupili, porušili objekt te izgradili ugledniji objekt koji je i danas u uporabi. Opetovano naglašava da su nekretnine izgrađene prije proglašenja zaštićene zelene zone južno od …, a da građevinsko dopuštenje tada nije niti trebalo za to područje. Iako je u konkretnom predmetu odlučna činjenica je li predmetna građevina izgrađena prije 1968. godine, što tužiteljica tvrdi kroz cijeli postupak, tuženik isto uopće ne utvrđuje, a iz kojeg razloga je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

2.1. Nadalje navodi da je sud odbio sve dokazne prijedloge, posebno očevid na licu mjesta, a izvođenjem kojeg dokaza bi se jedino moglo utvrditi stvarno činjenično stanje na terenu. Smatra da je takvim postupanjem došlo do povrede ustavnog prava tužiteljice na jednakost pred zakonom kao i do povrede načela jednakosti oružja, pri čemu se poziva na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Predlaže prihvatiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu tuženiku nadoknade troškova postupka uključujući trošak predmetne žalbe, a podredno da ukine istu i vrati predmet na ponovno postupanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga ZUS-a Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Polazeći od sadržaja žalbe te ispitavši cjelokupan sadržaj predmeta spisa ovaj sud je ocijenio kako ona, iako se tužiteljica poziva na postojanje bitne povrede postupka, sadržajno predstavlja njegovo obrazloženje shvaćanja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. S obzirom na takav sadržaj, predmetna žalba suštinski se svodi na izlaganje razloga o tome da je i zašto je tužbeni zahtjev u ovom predmetu trebalo u cijelosti prihvatiti te poništiti osporeno rješenje tuženika.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tuženika kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene dvije jednostavne stambene i dvije pomoćne zgrade koje se nalaze na području parka šume Marjan.

8. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ ) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom.

9. U konkretnom slučaju prednik tužiteljice je 20. svibnja 2013. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju uz koji je priložen Iskaz površina i obračunskih veličina zgrade iz veljače 2013. i geodetska snimku izvedenog stanja. Uvidom u mjerodavnu prostorno plansku dokumentaciju utvrđeno je da se predmetne građevine nalaze u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita, ("Službeni glasnik Grada Splita", 1/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13. i 41/14. GUP Splita), izvan građevinskog područja, u zoni javnih zelenih površina, PŠ - Park šuma M., za koje vrijede odredbe članka 15. GUP-a Grada Splita.

10. Budući se predmetne građevine prema GUP-u Splita nalaze u zoni PŠ-Park šuma M., a što tužiteljica niti ne dovodi u sumnju, osnovano je odbijen njezin zahtjev u skladu s citiranom odredbom članka 6. stavka 1. alinejom 1. ZPNIZ-a.

11. Naime, iako je jedna od zgrada, čije se ozakonjenje traži, dijelom izgrađena prije 15. veljače 1968., nakon tog datuma je nadograđivana, odnosno rekonstruirana bez valjanog akta za građenje pa je za rekonstrukciju trebalo ishoditi akt kojim se rekonstrukcija odobrava, što je prednik tužiteljice i učinio podnošenjem zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Prema tome, ovdje se radi o nezakonito izgrađenoj, rekonstruiranoj zgradi u smislu članka 2. ZoPNIZ-a, za ozakonjenje koje moraju biti ispunjeni uvjeti propisani tim Zakonom, čemu ovdje nesporno nije udovoljeno.

12. Prigovore tužiteljice da su predmetne nekretnine izgrađene prije proglašenja zaštićene zelene zone u vrijeme kada za to nije ni trebalo građevinsko dopuštenje pravilno je otklonio prvostupanjski sud pojasnivši da jedinice lokane samouprave svojim općim aktima samostalno odlučuju o prostornom uređenju područja svoje nadležnosti, a čija zakonitost se ispituje samo pred Viskom upravnim sudom (članak 12. stavak 3. točka 2. ZUS).

13. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske vlasništvo u smislu članka 48. stavka 1. Ustava se "mora vrlo široko tumačiti", jer obuhvaća "načelno sva imovinska prava" (tako i odluke Ustavnog suda broj: U-III-661/1999 od 13. ožujka 2000.; U-III-72/1995 od 11. travnja 2000i dr.), što uključuje i gospodarske interese koji su po naravi stvari vezani uz imovinu, ali i legitimna očekivanja stranaka da će njihova imovinska prava, zasnovana na pravnim aktima, biti poštivana, a njihovo ostvarenje zaštićeno. Isto tako Europski suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) priznaje da se legitimna očekivanja stranaka pod određenim pretpostavkama moraju smatrati "imovinom" pod zaštitom članka 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02.; u daljnjem tekstu: Konvencija), koji uređuje zaštitu vlasništva.

13.1. Međutim, u konkretnom slučaju kada zgrada tužiteljice koja je izgrađena prije 15. veljače 1968. ne odgovara površinom zgradi čije se ozakonjene traži, niti ima valjano odobrenje za gradnju koje je trebalo ishoditi u vrijeme kada se navedeno područje nalazilo u građevinskoj zoni, tada promjenom prostornog plana nisu povrijeđena njezina legitimna očekivanja jer u ovom postupku traži ozakonjenje nezakonito izgrađene odnosno rekonstruirane nekretnine.

14. Zaključno, valja istaknuti da je temeljem odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a sud ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke, što je prvostupanjski sud učinio te činjenice odlučne za rješenje ovog upravnog spora utvrdio temeljem postojeće dokumentacije u spisu, a nakon čega je pravilno zaključio da u konkretnom predmetu nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljice. Stoga, je osnovano odbijen dokazni prijedlog saslušanja tužiteljice i provođenja očevida, jer imajući u vidu materijalne dokaze koji prileže spisu upravnog predmeta, provođenje navedenih dokaznih radnji ne bi dovelo do drukčijeg rješenja ove upravne stvari.

15. Neosnovano tužiteljica upire na praksu različitih sudova i na povredu načela „jednakosti oružja“ zbog neprovođenja očevida na licu mjesta, jer ni Ustav Republike Hrvatske ni Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ne jamče stranci u postupku pravo da se provede očevid ili izvede neki dokaz koji ona predlaže. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, zbog čega ovaj Sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužiteljice niti po toj osnovi. Ovo tim više što je tužiteljica aktivno sudjelovala kako za vrijeme upravnog postupka tako i za vrijeme upravnog spora, a čime joj je u potpunosti ostvarena procesna ravnopravnost u odnosu na tuženika.

16. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I izreke, dok je odluka o troškovima sastava žalbe donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. toga Zakona, budući da tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

U Zagrebu, 10. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Jelena Rajić, v.r.