Poslovni broj: Usž-506/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Arme Vagner Popović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. Dž. iz V. p., kojeg zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., Ulica Republike Austrije 20, radi uklanjanja protupravno postavljenih predmeta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-387/2023-5 od 21. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-387/2023-5 od 21. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/21-05/100, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-22-6 od 22. prosinca 2022. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Petog područnog odsjeka komunalnog redarstva N. Z., KLASA: UP/I-363-04/21-010/40, URBROJ: 251-13-81- 5/003-21-4 od 18. listopada 2021.
1.1. Potonjim rješenjem naloženo je tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka rješenja ukloniti protupravno postavljene predmete (građevine), dva betonska stupa i dio metalne ograde (ulaza u dvorište), betonski stup i dio betonskog zida kod ulaza u garažu te betonske kocke u širini parcele (od susjedne parcele dužine 10 m i širine 3 m), uz upozorenje na pravne posljedice koje će nastupiti u slučaju neizvršenja navedenog.
2. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je sud pri donošenju presude neosnovano utvrdio da su činjenice bitne za meritorno rješavanje tužbenog zahtjeva nesporne, a iz kojeg razloga nije bilo mjesta za donošenje presude bez održavanja glavne rasprave. Navodi da je rješenje tuženika doneseno pozivom na odredbu članaka 104. stavka 1. Odluke o komunalnom redu, a koja odredba se u smislu odredbe članka 2. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima može odnositi isključivo na pokretnine, ali ne i na predmetne "građevine" trajno povezane sa zemljom. Tvrdi da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga nije proveo test razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz članaka 6. Zakona o općem upravnom postupku. Naglašava da je u tužbi predlagao da se u postupku izvedu dokazi očevidom na licu mjesta s vještakom geodetom i vještačenje po sudskom vještaku geodetske struke. Pojašnjava da se osim iz kopije katastarskog plana za ulicu u kojoj se nalazi predmetna površina javne namjene, jedino predloženim dokaznim radnjama može utvrditi da se u naravi radi o ulici u kojoj je kolnik svugdje iste širine, da sve nekretnine, osim nekretnine tužitelja, imaju ograde koje su postavljene uz kolnik i da se predmetni dio površine javne namjene nalazi uz kolnik do kojeg tužitelj na neki način mora doći. Ističe da bi u slučaju uklanjanja opločenja koje povezuje njegovo dvorište s kolnikom, bio onemogućen u pristupu na svoju nekretninu jer bi u tom slučaju na predmetnom dijelu površine javne namjene između kolnika i njegovog dvorišta ostao kanal preko kojeg ne bi bilo moguće prijeći vozilom, niti bi tim dijelom ulice mogli prolaziti pješaci.
2.1. Tvrdi da sud u obrazloženju presude nije obrazložio radi čega smatra neosnovanim prigovor tužitelja iznesen na činjenicu da iz prvostupanjskog rješenja nije vidljivo na koji način je komunalni redar utvrdio da se betonski stupovi i opločenje koje je tužitelju naloženo ukloniti, nalaze na javnom dobru-putu, obzirom da su isti postavljeni u ravnini sa susjednim nekretninama. Predlaže poništiti pobijanu presudu te otkloniti nedostatke i sam riješiti stvar.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni ovoga suda, Upravni sud u Zagrebu donio je pobijanu presudu, koristeći se pritom ovlaštenjem iz odredbe članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14., 29/17., 110/21.,- dalje: ZUS) odnosno, uzevši u obzir činjenice koje su pravilno utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva.
6. Prije svega Sud nalazi neosnovanim procesni prigovor tužitelja usmjeren na neodržavanje rasprave pred prvostupanjskim sudom. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 36. točke 4. ZUS-a propisano da sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave. S obzirom da nisu sporne pravno odlučne činjenice, a tužitelj nije izričito zahtijevao održavanje rasprave, to neodržavanjem rasprave pred prvostupanjskim sudom nije povrijeđena navedena odredba ZUS-a.
6.1 U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (očevid i vještačenje), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim prijedlog tužitelja za provođenje očevida i geodetskog vještačenja, jer i po ocjeni ovog Suda to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na ostale dokaze koji prileže spisu.
7. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je očevidom izvršenim 1. kolovoza 2021. na predmetnoj lokaciji utvrđeno da je tužitelj kao vlasnik susjedne parcele (k.č.br.1644/3 k.o. O.), popločio pločicama, osim djela svoje parcele, dio parcele k.č.br. 1655, k.o. O., a koja čestica je definirana kao javno dobro – put (C. ulica). Komunalni redar je utvrdio da je površina uzurpirane javne površine cca 30 m2
- dužine 10 m i širine 3 m, kao i da je postavio betonski stup kod ulaza u svoju garažu, a o čemu spisu predmeta prileže i fotografije. Izjavom danom na zapisnik prvostupanjskom tijelu 30. rujna 2021., tužitelj se očitovao da je sagradio dva betonska stupa i metalnu ogradu (ulaz u dvorište), jedan betonski stup i betonski zid radi ulaza u garažu te da je postavio betonske kockice u širini parcele do susjedne parcele cca 30 m 2 (dužine 10 m i širine 3 m), a da za razliku od ostalih susjeda, dobronamjerno, nije postavio ogradu. Navedeni zapisnik je, bez primjedbi, potpisao.
8. Prvostupanjski upravni sud se u osporenoj presudi pozvao na mjerodavnu odredbu članka 112. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj 68/18., 110/18., 32/20.) i odredbu članka 104. stavka 1. Odluke o komunalnom redu (Sl. glasnik Grada Zagreba, broj 14/19., 24/19., 22/20.). Tom odlukom je propisano da se predmeti postavljeni na površine javne namjene te na površine i objekte u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba, suprotno odredbama ove odluke, moraju odmah ukloniti (stavak 1.). Vlasniku, odnosno korisniku protupravno postavljenog predmeta, komunalni redar naredit će rješenjem njegovo uklanjanje (stavak 2.).
9. Tužitelj ne osporava da je on postavio prethodno opisane protupravne predmete i betonske kockice, već smatra nepravilnim utvrđenje da se betonski stupovi i opločenje nalaze na javnom dobru-putu, imajući u vidu su isti postavljeni u ravnini sa susjednim nekretninama.
10. Međutim, iz spisu predmeta priležećeg izvoda iz katastarskog plana za k.č.br. 1644/3 k.o. O. od 2. kolovoza 2021. nedvojbeno proizlazi da tužiteljeva k.č.br. 1644/3 k.o. O. nema granicu u istoj ravnini sa susjednom k.č.br. 1655 k.o. O., već je ista "uvučenija" od javnog puta, odnosno od k.č.br. 1655 k.o. O., koja se u katastru nekretnina, kao i u zemljišnim knjigama, vodi kao javno dobro u općoj uporabi – put, u neotuđivom vlasništvu- Grad Z.. Stoga, suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije istu imao pravo popločati budući, kao što je prethodno pojašnjeno, navedena površina nije dio njegove čestice, već je javno dobro – put.
10.1. Isto tako treba reći da postupanjem tuženika nije povrijeđena odredba članka 6. ZUP-a jer je postupao na temelju odredbe članka 112. Zakona o komunalnom gospodarstvu te je takvo postupanje nužno za postizanje Zakonom utvrđene svrhe sprječavanja postavljanja predmeta na površinama javne namjene i razmjerno je cilju koji treba postići (zaštita javne površine).
11. Obzirom na sve navedeno i utvrđeno, a kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju osporeno rješenje tuženika, odlučeno je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, kao u izreci.
U Zagrebu 10. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić, v.r.
