Poslovni broj: Usž-2574/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr.sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. T., iz P1 ., kojeg zastupa opunomoćenica M. Ž., odvjetnica u P ., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 Us I-2693/2023-7 od 28. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 Us I-2693/2023-7 od 28. ožujka 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-23/23-01/84, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. listopada 2023. i točaka I. i III. izreke rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P2 ., KLASA: UP/I-416-02/2023-006/15, URBROJ: 513-007- 18/2023-3 od 16. ožujka 2023. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv točke I. i III. rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P2 ., KLASA: UP/I-416-02/2023-006/15, URBROJ: 513-007-18/2023-3 od 16. ožujka 2023. kojim je u točki I. djelomično usvojen tužbeni zahtjev, a u točki III. odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa koji na dan 1. siječnja 2023. iznosi ukupno 7.009,35 eura i to po osnovi doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za 2004., 2005., 2006., 2007. i 2008. godinu), doprinosa za mirovinsko osiguranje (za 2005., 2006., 2007. i 2008. godinu), doprinosa za zdravstveno osiguranje (za 2005., 2006., 2007. i 2008. godinu) te doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (za 2002., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007. i 2008. godinu).
3. Protiv navedene presude, točaka I. i III. tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom dokaznom prijedlogu da se pribavi spis Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P-12/2023 (ranije P-947/143, još ranije P-2658/08). Ističe da je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona u članka 94. uveden novi stavak 7. koji propisuje da ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče. Naposljetku se poziva na povredu prava zajamčenih i zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja presude prvostupanjskog suda proizlazi da tuženik nije uspio naplatiti porezni dug ovrhom jer na računima tužitelja nije bilo dostatnih novčanih sredstava. Zbog toga je prvostupanjsko tijelo 29. rujna 2008. podnijelo Općinskom državnom odvjetništvu u Puli zahtjev za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji i ono je 18. prosinca 2008. podnijelo tužbu. Postupak koji se povodom te tužbe vodio pod poslovnim brojem: P-2658/08 dovršen je donošenjem presude, koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli, poslovni broj: Gž-2103/11-2 od 11. srpnja 2013. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, koji postupak se nastavio voditi pod poslovnim brojem: P-947/13. U tom postupku rješenjem od 20. listopada 2016. određen je prekid postupka. Isti je nastavljen rješenjem od 8. rujna 2022. pod poslovnim brojem P-12/2023 i još uvijek je u tijeku.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da zastara prava na naplatu poreznog duga po ranije navedenim osnovama i razdobljima nije nastupila.
9. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16.,106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
10. Odredbom članka 108. stavka 6. OPZ-a propisano je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.
11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citirane zakonske odredbe, utvrdio da nije nastupila zastara prava na naplatu duga doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (za 2004., 2005., 2006., 2007. i 2008. godinu), doprinosa za mirovinsko osiguranje (za 2005., 2006., 2007. i 2008. godinu), doprinosa za zdravstveno osiguranje (za 2005., 2006., 2007. i 2008. godinu) te doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (za 2002., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007. i 2008. godinu) jer je za najraniju godinu zastara počeli teći 1. siječnja 2003., no zbog sudskog postupka naplate koji se vodi protiv tužitelja zastara ne teče za vrijeme trajanja tog postupka, dakle od 2008. godine koji nije dovršen, stoga zastarni rok od šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći nije protekao.
12. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom dokaznom prijedlogu za pribavu spisa, poslovni broj: P-12/2023 ovaj sud nalazi da je isti neosnovan jer je sud u obrazloženju naveo kako je izvršio uvid u navedeni spis putem e-Spisa.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 10. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić, v.r.
