Broj: Ppž-302/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S.C. zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog S.C., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 25. listopada 2021., broj: Pp P-8265/2020, u sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog S.C. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni S.C. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 25. listopada 2021., broj: Pp P-8265/2020 okrivljeni S.C. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1.Istom presudom okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od 2 mjeseca i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni S.C. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj ističe kako je i u svojoj obrani porekao prekršaj jer nije znao da mu je na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja jer je prema prethodnom iskustvu očekivao da će primiti obavijest o početku primjene zaštitna mjere.

6. Suprotno ovim žalbenim navodima po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je opravdano na temelju takve obrane okrivljenika i iskaza svjedoka policijskog službenika koji je utvrdio prekršaj donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika.

6.1. Pravilno je prvostupanjski sud obranu okrivljenika da mu je trebala biti dostavljena obavijest o početku primjene zaštitne mjere cijenio neosnovanom, jer mu je u prekršajnom nalogu kojim mu je i izrečena navedena zaštitna mjera jasno bilo navedeno kako zaštitna mjera teče od izvršnosti prekršajnog naloga, a navedena odredba je na snazi od stupanja na snagu Izmjena i dopuna Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 118/18.) od 1. siječnja 2019.

6.2. Neosnovani su i žalbeni navodi žalitelja kako je propust učinio iz nehaja, jer je zbog nehaja i proglašen krivim i kažnjen, budući da je člankom 25. Prekršajnog zakona kriv za prekršaj onaj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno, a s namjerom samo kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a što ovdje nije slučaj.

7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku olakotne okolnosti cijenio naročito olakotnima i izrekao mu je znatno ublaženu novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj te i ovaj Sud smatra da je ista srazmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

8. Odluka o zaštitnoj mjeri prvostupanjskog suda je pravilna i određena u primjerenom trajanju i nužna kako bi se njome otklonili uvjeti koji pogoduju ponavljanju prekršaja, naročito zbog težine počinjenog prekršaja koji spada u najteže prometne prekršaje.

9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 30,00 eura, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

10. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 10. srpnja 2024.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović,v.r

Davorko Kučan,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.