Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-288/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Ivanke Mašić, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.B., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Kutini od 21. prosinca 2021., poslovni broj: 12 Pp-918/2021, u sjednici vijeća održanoj 10. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okr. I.B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki II, te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. I.B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi 29. travnja 2021. u 23,08 sati u Kutini, u Kolodvorskoj ulici kod broja 1 upravljao vozilom kao u točki I, a kod sebe nije imao vozačku dozvolu,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,
II Uslijed odluke u točki I izreke ove presude, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okr. I.B. za djelo u točki I izreke te presude iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju cit. propisa i članka 37. stavka 1. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu odmjerene kazne za to djelo u iznosu od 796,35 EUR (sedamstodevedesetšest eura i tridesetpet centi), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana po primitku ove presude, pa ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini. III Odbija se žalba okr. I.B. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
IV Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik I.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 EUR (dvadeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini okr.
I.B. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 199. stavka 2. i 8. i članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa mu je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 6.300,00 kuna.
1.1. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, u trajanju od dva mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme koje mu je privremeno oduzeta vozačka dozvola mjerom opreza, po policiji.
1.2. Okrivljenik je sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 280,00 kuna.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja E.D., odvjetnika u K., zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, međutim u odnosu na djela u točki II izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djelo iz članka 229. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
4.1. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje počinio 29. travnja 2021.
4.2. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu (po starom zakonu do 5.000,00 kuna).
4.3. Slijedom navedenog, imajući na umu visinu propisane kazne za djelo u točki II očigledno je da se radi o prekršaju za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.
4.4. Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirani prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.
4.5. Zbog navedenih razloga, u odnosu na djelo u točki II. izreke pobijane presude nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona odbio optužbu za to djelo, a žalba okrivljenika u tom dijelu postala je bespredmetna.
5. Uslijed odluke u točki I ove presude ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio i odluku o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je za preostali prekršaj u točki I izreke pobijane presude iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao novčanu kaznu, tako da je prihvatio mjeru kazne utvrđenu po prvostupanjskom sudu.
6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna primjerena težini i opasnosti prekršaja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja nije prestrogo odmjerena. Okolnosti na koje žalitelj ponovno upire u žalbi u dovoljnoj je mjeri vrednovano i prvostupanjski sud, te je upravo pozivajući se na njegovo primjereno ponašanje nakon počinjenja djela, poznate obiteljske, životne i imovinske prilike već odmjerio kaznu uz primjenu instituta ublažavanja, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa novčane kazne (od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora) smatrajući da će se i ublaženom kazanom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje počinitelja i ostalih sudionika u prometu da ne čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.
6.1. Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je zbog konverzije novčane valute propisana neznatno blaža novčana kazna za predmetni prekršaj u odnosu na raniji propis (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja ispod propisane novčane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja značajno ublaženu novčanu kaznu. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.
6.2. Neosnovano žalitelj predlaže da se prema njemu primjeni uvjetna osuda budući da je opisanim postupanjem u prometu počinio teži oblik prekršaja vožnje pod utjecajem alkohola, a prema odnosu počinitelja prema tom dijelu te izostanku svijesti o pogibeljnosti takvog postupanja, ne može se očekivati postizanje svrhe kažnjavanja bez izvršenja kazne.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru, s obzirom na značaj i veću težinu djela. Naime, težina počinjenog prekršaja proizlazi iz stupnja koncentracije alkohola i njegove pogibeljnosti, te u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere, jer je svojim postupanjem u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 1,88 g/kg nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju, razmjerno osobinama ličnosti počinitelja te očito nedovoljne svijesti o opasnosti djela. Prema tome, i ovaj sud je stajališta da je izrečena zaštitna mjera u razmjeru s težinom djela, stupnjem počiniteljeve opasnosti i prekršaja koji se mogu očekivati. Paušalni navodi žalitelja ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.
9. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom složenost i trajanje prekršajnog postupka te imajući u vidu njegove materijalne prilike.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 10. srpnja 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
