Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-13408/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Ivanke Mašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika I. I., kojeg brani A. B., odvjetnica u Z., zbog prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20, rješavajući o žalbi okrivljenika I. I. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj Pp-1506/2021-11 od 15. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika I. I., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja i odluci o kazni te se izriče da je okrivljenik I. I. radnjama za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim u točkama I. i II. izreke pobijane presude, počinio samo prekršaj iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu se na temelju istog zakonskog propisa prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uračunava vrijeme zadržavanja od 30 (trideset) dana, te mu je preostalo za izdržati 30 (trideset) dana zatvora.

II. Odbija se žalba okrivljenika I. I. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik I. I. dužan je platiti troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik I. I. proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u ukupnom trajanju od 90 (devedeset) dana, zbog djela prekršaja iz članka 216. stavak 1. i 3. i članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci presude. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od 15 (petnaest) dana, te mu je preostalo za izdržati 75 (sedamdesetpet) dana zatvora.

2. Presudom je okrivljenik obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

3. Okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motorni vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

4. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno jer je sud bezrezervno prihvatio iskaze ispitanih svjedoka iako su isti nesuglasni i proturječni. Ističe da su izrečene zatvorske kazne prestroge te da za izricanje istih nisu ispunjeni zakonski uvjeti. Također ističe svoje obiteljsko i imovno stanje.

5. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Žalba je djelomično bespredmetna, a djelomično neosnovana.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo time što je radnju okrivljenika opisanu u točki II. izreke pobijane presude pravno ocijenio kao samostalno djelo prekršaja te okrivljenika proglasio krivim i za prekršaj iz članka 216. stavak 1. i 3.Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za prekršaj iz članka 289. stavak 1. i 4. istog propisa, umjesto samo za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, radnja okrivljenika činjenično opisana u točki II. izreke pobijane presude (upravljao vozilom za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije) ne predstavlja samostalan prekršaj u prometnoj situaciji kada vozač upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, jer je smisao oba prekršaja isti, da se okrivljeniku zabrani upravljanje motornim vozilo. Kako se, dakle, radi o prividnom stjecaju prekršaja, to nije bilo mjesta primjeni odredaba o realnom stjecaju dva prekršaja, već je primjenom načela konsumpcije okrivljenika trebalo proglasiti krivim samo za prekršaj iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

7. Slijedom navedenog, ovaj sud je postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude. Druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene.

8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik u svojoj žalbi ponavlja navode obrane da vozilom nije upravljao on već Ž. H. Ovakvu njegovu obranu sud nije prihvatio jer je iz provedenog dokaznog postupka, i to iskaza ispitanih svjedoka N. H. i S. D., policijskih službenika koji su prekršaj utvrdili osobno, neposrednim zapažanjem, koje je u cijelosti prihvatio kao logične, uvjerljive i nepristrane, proizlazi da je okrivljenik upravljao osobnim vozilom i sudjelovao u prometu prije stjecanja prava na upravljanje.

9. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje.

10. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena kazna zatvora u trajanju od 60 dana. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio okrivljeniku izreći kaznu zatvora, kao težu sankciju, smatrajući da će se samo istom postići svrha kažnjavanja, jer je okrivljenik višestruko kažnjavan zbog istovrsnih prometnih prekršaja, za koje su mu izricane novčane kazna te uvjetne zatvorske osude, koje očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja, već i nadalje čini istovrsne prekršaje u prometu upravljajući vozilom prije stjecanja prava na upravljanje. Izrečena kazna zatvora primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje kazne ili izricanje blaže vrste sankcije. U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme kada je okrivljenik bio zadržan, kako prije donošenja presude, tako i nakon donošenja iste.

11. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika isti je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka.

12. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. srpnja 2024.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Sanja Klauda

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.