REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž-551/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S-E. d.o.o. D., OIB… zastupanog po punomoćnici Z. G., odvjetnici iz Z. protiv tuženika J. B., OIB…, iz M., zastupanog po punomoćniku P. M., odvjetniku iz S., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1699/17-31 od 2. travnja 2024., dana 10. srpnja 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika J. B. iz M. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1699/17-31 od 2. travnja 2024. u točkama I i III izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1699/17-31 od 2. travnja 2024. suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-288/17 od 29. lipnja 2017. g. u dijelu kojim je tuženiku u roku od 8 dana naloženo isplatiti tužitelju iznos od 983,02 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 16. kolovoza 2015. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-288/17 od 29. lipnja 2017. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 170,88 EUR s pripadajućim kamatama te u dijelu kojim su posebno naznačeni predvidivi troškovi postupka u iznosu od 108,67 EUR, jer je o troškovima cijelog postupka trebalo odlučiti posebnom odlukom.
III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 742,53 EUR."
2. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženi pobija presudu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata 983,02 EUR-a. Predlaže da sud žalbu usvoji da se presuda ukine, a tužba odbije kao neosnovna, podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. U žalbi navodi da je bio samo fiktivni naručitelj robe od tužitelja, dok je stvarni korisnik iste i za čiji se račun roba naručila i dostavila trgovačko društvo S. doo iz S. zastupano po ovlaštenoj osobi M. B. iz S., koji je potpisao i ovjerio izjavu na tu okolnost, te isto tako dao svoj iskaz na sudu u svojstvu svjedoka. Tuženi nema nikakve veze sa naručenom robom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane u članku 365. stavku 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; dalje: ZPP), u vezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, te utvrdio da nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 7.406,56 kn, a na ime isporučene, a neplaćene robe temeljem računa-otpremnice broj 211/ST/302 od 15. kolovoza 2015. g. Radilo se o kupoprodaji piljene građe I..
7. U postupku je bila sporna pasivna legitimacija tuženika jer je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovoru na tužbu naveo da je stvarni naručitelj robe treća osoba i to baš trgovačko društvo S. d.o.o. u vlasništvu M. B.. Iste navode tuženik ponavlja i u žalbi.
8. Iz pregledanog računa-otpremnice koji glasi na ime tuženika te iz iskaza saslušanih svjedoka i navoda samog tuženika sud je zaključio da su stranke ugovornog odnosa bili tužitelj, kao prodavatelj, i tuženik, kao naručitelj i kupac robe, te da je ispunjenje odnosno predaja naručene robe, izvršeno trećoj osobi: saslušanom svjedoku M. B., a kako je predviđeno u odredbi čl. 164. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) prema kojoj je ispunjenje pravovaljano i kad je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili ako se s njime koristio. Stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik prvostupanjski sud ocijenio neosnovan. Takav pravni stav prihvaća i ovaj sud.
9. Sud, nadalje, pravilno nije prihvatio tvrdnju svjedoka M. B. da je u ime i za račun tuženika podmirio dio duga, jer to ovaj svjedok nije uspio dokazati bilo kakvom ispravom, a njegove riječi opovrgnuo je saslušani svjedok P., kojem je navodno izvršio djelomičnu isplatu duga ''na ruke'', te naveo da je to neistina. Kako tuženik nije ni tvrdio da je platio dug iz računa-otpremnice od 31. srpnja 2015. g. sud je pravilno odlučio da treba održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 288/17 od 29. lipnja 2017. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti iznos od 983,02 EUR (što odgovara iznosu od 7.406,56 kn iz računa- otpremnice od 31. srpnja 2015. g.) i odlučiti kao u izreci osporene presude pod točkom I.
10. Troškove parničnog postupka koje tuženi posebno ne osporava sud je pravilno izračunao u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11, dalje Pravilnik). Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na isplatu parničnog troška kojem je bio izložen tužitelj vodeći parnicu.
11. Zbog navedenog, sud je odbio žalbu tuženika, te odlučio sukladno odredbi članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
U Požegi, 10.srpnja 2024.
Sudac
Renata Marić,v.r.
