Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-389/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., sina I., OIB: … , Z., … , kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva L. i V. d.o.o., S., … , protiv tuženika C. o. d.d. Z., … , OIB: … , … , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-2284/2021 od 11. travnja 2024., u sjednici održanoj 10. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično prihvaća a djelomično odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-2284/2021 od 11. travnja 2024. u pobijanom dijelu – dosuđujućim dijelovima točaka I. i II. se:

a) potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I. u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju 13876 (trinaesttisućaosamstosedamdesetšest) eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine,

b) preinačuje:

- u preostalom dosuđujućem dijelu točke I. na način da se tužbeni zahtjev za isplatu 3957,67 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i kamate dosuđene za razdoblje prije 11. travnja 2024. odbija,

- u dosuđujućem dijelu točke II. na način da se tuženiku nalaže tužitelju naknaditi parnične troškove u svoti od 8185,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 17.833,67 eura s zateznom kamatom koja na pojedine iznose od:

- 781,47 eura teče od 27. travnja 2015.

- 1.550,20 eura teče od 27. travnja 2015.

- 1.550,20 eura teče od 27. travnja 2015.

- 1.550,20 eura teče od 27. travnja 2015.

- 1.550,20 eura teče od 1. siječnja 2016.

- 1.550,20 eura teče od 1. siječnja 2017.

- 1.550,20 eura teče od 1. siječnja 2018.

- 1.550,20 eura teče od 1. siječnja 2019.

- 1.550,20 eura teče od 1. siječnja 2020.

- 1.550,20 eura teče od 1. siječnja 2021.

- 1.550,20 eura teče od 1. siječnja 2022.

- 1.550,20 eura teče od 1. siječnja 2023.

pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine. Za više traženo na ime potraživanja glavnice u iznosu od 3.157,77 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 1. siječnja 2012. do 26. travnja 2015., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.294,92 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 11. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 7.080,08 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

2. Ovu presudu u, kako iz navoda žalbe proizlazi, u dosuđujućem dijelu (za odbijajući dio tuženik i ne bi imao pravni interes pa bi žalbu u tom dijelu valjalo odbaciti sukladno članku 358. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora naknada je štete zbog tuđe njege i pomoći potrebne zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, a kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila 1983. godine, u kojoj je sudjelovao i osiguranik tuženika.

5.1. Tužbom podnesenom … tužitelj je tvrdio da liječenje od posljedica prometne nesreće traje stalno, a da mu se u posljednje vrijeme zdravstveno stanje znatno pogoršalo, radi čega ima potrebu tuđe njege i pomoći od 2 sata dnevno, pa računajući vrijednost sata 50,00 kuna potraživao je od tuženika plaćanje 3.000,00 kuna mjesečno, počevši od 3 godine prije podnošenja tužbe, točnije od 1. srpnja 2011.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je vezano za predmetni štetni događaj i nastalu štetu tužitelju pravomoćno dosuđena nematerijalna šteta presudom istog prvostupanjskog suda posl.br. … i to uvažavajući tužiteljev doprinos u istoj od 20%,

- da je u postupku radi naknade štete povodom istog štetnog događaja i to naknade za tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 1. travnja 1985. do 30. travnja 2009., a koji se vodio pod br. … , tužitelj pravomoćno odbijen zbog zastare,

- da je u tom predmetu provedeno Medicinsko vještačenje po medicinskom fakultetu u Z., koje je utvrdilo (nalaz i mišljenje od … ) da je pogoršanje zdravlja tužitelja nakon … posljedica komplikacija (izolirane četvrte klijetke) i ponovljenih bakterijskih upala mozga koje da se javljaju u 20 do 30% bolesnika nakon teških ozljeda mozga, tako da se nisu mogle u cijelosti predvidjeti, da je tužitelju potrebna i u buduće će mu trebati trajna stručna pomoć fizijatra i psihijatra i to dva puta tjedno, a nestručna pomoć od 1 sat dnevno radi nadzora, kontrole, poticanja i pomoći pri nabavi i pri pripremi hrane, održavanju osobne higijene te odlasku na liječničke preglede,

- da je tužitelj vodio postupke protiv tuženika pod posl.br. … , te … , radi izgubljene zarade, koja mu je pravomoćno dosuđena,

- da iz medicinskog vještačenja (zajedničkog nalaza i mišljenja vještaka N. S. i S. B.) provedenog u ovom predmetu proizlazi da je kod tužitelja došlo do pogoršanja psihičkog zdravlja tužitelja koje je zahtijevalo i bolničko zbrinjavanje na klinici za psihijatriju K. S. 2013. godine, te uključivanje antipsihotika, a s obzirom na to stanje tužitelju je potrebna svakodnevno nestručna tuđa njega i pomoć u trajanju od 1 sat, koja je nužna za uzimanje terapije jer pacijenti s težim duševnim smetnjama vrlo otežano uzimaju, odnosno ne uzimaju terapiju što dovodi do pogoršanja psihičkog zdravlja.

7. Uzimajući da je vrijednost sata tuđe njege i pomoći 40,00 kuna, kako to proizlazi iz potvrde D. L., te uzimajući u obzir i 20% doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, pa stoga i isti doprinos u nastanku štetnih posljedica, prvostupanjski je sud pobijanom presudom djelomično prihvatio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev kakav je tužitelj postavio nakon što je u ovom postupku provedeno navedeno vještačenje (S. i B.).

8. Prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da iz medicinskog vještačenja proizlazi da je prije podnošenja tužbe došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja zbog čega mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć.

9. Predmetno medicinsko vještačenje bilo je provedeno nakon što su ukinute ranije odluke prvostupanjskog i ovog drugostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.11. ZPP, jer da obje nižestupanjske presude (kojima je bio odbijen tužbeni zahtjev tužitelja) imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati jer ne sadrže jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

9.1. Vrhovni je sud u svom ukidnom rješenju, pored prethodno navedenog, naveo:

"7.1. Naime, nižestupanjski sudovi prihvaćaju prigovor zastare i odbijaju predmetni tužbeni zahtjev jer da se tužiteljevo zdravstveno stanje stabiliziralo još 1985. godine kada je dakle tužitelju (odnosno njegovim roditeljima) bilo poznato i za štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege, a da tužitelj u zastarnim rokovima nakon toga nije zahtijevao naknadu za taj vid štete.

7.2. Barem za sada ovakav zaključak nižestupanjskih sudova nije prihvatljiv. Ovo stoga što nižestupanjski sudovi ispuštaju iz vida tvrdnju tužitelja da mu se zdravstveno stanje teško pogoršalo "u posljednje vrijeme" (prije podnošenja tužbe u ovom postupku), a uslijed čega tužitelj trpi štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege. Ovim tužitelj želi reći da predmetna šteta nije bila izvjesna i predvidiva te da stoga niti zastarni rokovi za taj vid štete nisu niti mogli početi teći prije nastanka te štete. Na tu okolnost tužitelj je predlagao provođenje medicinskog vještačenja, a što su nižestupanjski sudovi odbili. Stoga ostaje nejasno temeljem čega nižestupanjski sudovi zaključuju da je još 1985. godine tužitelju odnosno njegovim roditeljima bio poznat nastanak i predmetne štete."

9.2. U prethodnoj prvostupanjskoj odluci (…) taj sud je (kako to navodi u točki 12.2. obrazloženja sada pobijane presude) bio ocijenio osnovanim prigovor zastare potraživanja na ime naknade tuđe njege i pomoći smatrajući da se tužitelju zdravstveno stanje stabiliziralo dvije godine nakon ozljeđivanja (što je nesporno utvrđeno u predmetu pod poslovnim brojem … ), a uzimajući u obzir da se štetni događaj dogodio … te da se stabiliziralo u smislu da su roditelji tužitelja imali saznanja za predmetnu štetu prilikom isticanja tužbenog zahtjeva u predmetu pod poslovnim brojem … …

9.3. Ovaj drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu bio potvrdio navodeći: "Tužitelj je prvi put zahtjev za naknadom štete na ime tuđe njege i pomoći postavio tek u postupku … , započetom po tužbi od … , u kojem je zatražio naknadu za tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 1. travnja 1985. pa nadalje do 30. travnja 2009., pa je njegov zahtjev za isplatom dospjelih tražbina na ime tuđe njege i pomoći odbijen zbog zastare budući je tužitelj već znao za štetnika protiv kojeg je sudski postupak vodio još od 1984., a šteta zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći nastala je barem 1985. godine jer je za razdoblje od tada zatražena u sudskom postupku započetom (tek) 2004. Kako se sporni zahtjev za naknadom štete također odnosi na potrebu za tuđom njegom i pomoći, sve da je ta pomoć potrebna u većem obimu od one koja je bila potrebna u vrijeme kada je nastala, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je došlo do zastare. Tužitelju je naime zastarjelo pravo na takvu naknadu štete (za tuđom njegom i pomoći), pa time i na sva potraživanja koja bi s tog osnova mogla nastajati u budućnosti."

9.4. S obzirom na prethodno navedena obrazloženja ovaj sud iščitava da je revizijski sud, ukidajući prethodne odluke nižestupanjskih sudova radi bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (zbog toga što se nisu mogle ispitati jer ne sadrže jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama) ukazao (i) na pogrešno pravno shvaćanje, barem ovog drugostupanjskog suda, da bi svaka naknada tuđe njege i pomoći bila zastarjela, s obzirom da je već pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu tuđe njege i pomoći zbog zastare, odnosno da nije zastario zahtjev za naknadu one (drugačije ili dodatne) tuđe njege i pomoći za kojom se potreba ukazala naknadno, kao posljedica pogoršanja zdravstvenog stanja. Na temelju medicinskog vještačenja provedenog nakon revizijskog rješenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je upravo o toj naknadi za tuđu njegu i pomoć u ovom predmetu riječ.

10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izrijekom ukazuje žalitelj.

10.1. U vezi s tom povredom žalitelj analizira dijelove nalaza i mišljenja raznih vještaka pa s tim u vezi valja reći da "blaže pogoršanje zdravstvenog stanja u odnosu na 2016." nije niti relevantno za odluku o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva jer se tužbom traži naknada štete zbog pogoršanja koje je nastalo ranije, prije podnošenja tužbe 2014. i ne tvrdi se da je nakon toga došlo do daljnjeg pogoršanja koje bi prouzročilo dodatnu štetu (dopunsku potrebu za tuđom njegom i pomoći).

10.2. Neosnovano žalitelj napada vještačenje na kojem se temelji pobijana odluka upirući na nalaze dr. M. J. i dr. D. T. od 1. ožujka 2016., jer je iz tog ranije provedenog vještačenja razvidno da sa neurokirurške strane (dr. M.J.) i ortopedske strane (dr. D. T.) nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, dok s psihijatrijske strane (dr. S.) odgovor nije bio dat jer je za to bilo potrebno prethodno provesti neuropsihijatrijsko testiranje.

10.3. No, uvažavajući nalaz i mišljenje medicinskog vještačenja u predmetu … iz prosinca 2011., te nalaz i mišljenje vještaka (S. i B.) u ovom predmetu, koji zaključak o pogoršanju zdravstvenog stanja prije tužbe vezuju za hospitalizaciju tužitelja na psihijatriji K. S. 2013. godine, uvažavajući sadržaj medicinske dokumentacije vezano za tu hospitalizaciju (list 43 spisa … , ranije … ) iz koje proizlazi da je zadnja 4 mjeseca prije hospitalizacije u studenom 2013. došlo do promjena u ponašanju (između ostalog ne uzima terapiju), da se i u historijatu tužbe podnesene … navodi kako se (cit.) "…u posljednje vrijeme i zdravstveno stanje znatno pogoršalo…" ovaj sud ocjenjuje dokazanim da je do pogoršanja zdravstvenog stanja koje iziskuje u predmetnom slučaju utuženu njegu i pomoć došlo polovicom 2013. godine, dakle godinu dana prije tužbe, a ne tri godine kako je utuženo (očito vodeći se propisanim zastarnim rokom).

11. Žalitelj neosnovano ponavlja tvrdnju o zastari, jer je pogrešan njegov stav da je zastario svaki tužiteljev zahtjev iz tog vida štete, a sve kako je to već obrazloženo pod točkom 9.4. ove drugostupanjske presude.

12. Osnovano žalitelj tvrdi da se nije mogla kao cijena sata pomoći nestručne osobe uzeti cijena sata ustanove L. koja nije tužitelju uslugu pružala, ali se mogla uzeti kao orijentir. S obzirom da je obavijest te ustanove o cijeni od 40,00 kuna za sat njege i pomoći u kući po ugovoru s korisnikom od 23.veljače 2021. godine (list spisa 151), a uzimajući u obzir i podatke o prosječno mjesečno isplaćenoj neto plaći NKV radnika (list spisa 41) od 3.365,00 kuna u 2011. do 3.497,00 kuna u 2015., što bi značilo 19,00 do 20,00 kuna po satu računajući 176 sati rada mjesečno (22 radna dana po 8 sati), te da je notorno kako je od 2021. do presuđenja došlo do inflacije i skoka cijena (dijelom i zbog uvođenja eura), ovaj sud utvrđuje da je cijena sata nestručne pomoći u vrijeme presuđenja iznosila svakako 5 eura, a 80% koliko iznosi tuženikov doprinos čini 4 eura po satu, pa naknada iznosi 1460 eura godišnje počevši od 2014. godine, te 736 eura za drugu polovicu 2013. godine, što ukupno čini 13876 eura.

12.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu njegu i pomoć, s obzirom da mu je pružana po članovima obitelji, tužitelju bi pripadalo pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, međutim kako je visina te naknade utvrđena prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske presude, za cijelo utuženo razdoblje, iako cijena sata nestručne pomoći kroz cijelo utuženo razdoblje, izvjesno je, nije bila jednaka, to s pravom žalitelj tvrdi da je na dosuđeni iznos trebalo dosuditi zakonske zatezne kamate samo od presuđenja do isplate.

12.2.Slijedom navedenog pobijanu je presudu valjalo djelomično potvrditi i odlučiti kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomično preinačiti i odlučiti kao pod točkom I.b) podstavak prvi na temelju odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a.

13. O troškovima postupka valjalo je odlučiti vodeći računa o uspjehu stranaka u sporu – po osnovi tužitelj je uspio 100%, po visini 62% (13876 eura od utuženih 22292,12 eura, podnesak str.195), dakle tuženik po osnovi nema uspjeha, a po visini ga ima 38%. Ukupan tužiteljev uspjeh je 162%:2=81%, dakle tuženikov uspjeh 19%, pa kad je od tužiteljeva oduzme tuženikov proizlazi da tuženik treba naknaditi tužitelju 62% troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, sukladno članku 154. stavak 2. u vezi članka 155. ZPP-a.

13.1. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije priznao tužitelju troškove koje nije trebao, ili veći broj bodova nego je trebao, pa je ukupnu svotu troškova koje je tužitelj imao prvostupanjski sud pravilno izračunao i ona, s PDV-om, iznosi 11.718,75 eura, ali umjesto priznatih 80% troškova tužitelju pripada 62% troškova, dakle 7265,63 eura, umjesto 9375 eura kako je obračunao prvostupanjski sud, odnosno 2109,37 eura manje. Navedenim troškovima valjalo je dodati priznate troškove vještačenja te sudskih pristojbi (ukupno 919,92 eura) što čini ukupan trošak od 8185,55 eura.

U Dubrovniku 10. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić,v.r.