Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-214/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Slavena Vidmara i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene NV zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj K-4/2024. od 3. travnja 2024. u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženice i njezinog branitelja odvjetnika Artura Fišbaha,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene NV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom optužena NV proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., te je na temelju članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točka 2. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

1.1. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženoj NV je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženoj NV je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. kolovoza 2023., pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optužene NV je oduzet skalpel dužine oštrice 2 cm, pripadajuća dva dijela oštrice skalpela u dužini 4 cm i 2 cm, a koja su oduzeti od strane policijskog istražitelja PU osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i krim. tehniku s mjesta počinjenja kaznenog djela 26. kolovoza 2023., koji će se po članku 181. stavku 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), uništiti po pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 8. ZKP/08. optužena NV djelomično je oslobođena obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, tako što joj je naloženo plaćanje troška iz članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP/08. odnosno trošak sudskomedicinskog vještačenja u ukupnom iznosu 228,21 eura (dvije stotine dvadeset osam eura i dvadeset jedan cent), trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu 472,50 eura (četiri stotine sedamdeset dva eura i pedeset centi), te paušalne svote u iznosu 300,00 (tri stotine eura), što je ukupno 1.000,71 euro (tisuću eura i sedamdeset jedan cent), u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnje ovrhom, dok je oslobođena plaćanja troška kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08. odnosno nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Žalbu protiv prvostupanjske presude pravodobno je podnijela optužena NV po branitelju Arturu Fišbahu, odvjetniku u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se pobijanu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

2.1. Odgovor na žalbu je podnesen po državnom odvjetniku s prijedlogom da se žalba optuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

3. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženice, o sjednici su obaviješteni optužena NV, njezin branitelj Artur Fišbah i državni odvjetnik, a sjednica je održana u prisutnosti optuženice putem video linka, te njezinog branitelja, a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

5. Žalba optužene NV nije osnovana.

6. Nije u pravu optuženica kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., paušalno ističući da je prvostupanjska presuda nerazumljiva zbog nejasnih i u znatnoj mjeri proturječnih razloga o odlučnim činjenicama sve kao posljedica neobjektivne ocjene iskaza oštećenog GV.

6.1. Suprotno navedenoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude, nakon što je detaljno analizirao izvedene dokaze, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, naveo jasne i logične razloge, zbog kojih je našao dokazanim da je optuženica počinila inkriminirano kazneno djelo. Razloge prihvaćanja iskaza oštećenog GV kao vjerodostojnog, prvostupanjski sud navodi u točkama 15., 16., i 17. pobijane presude kao podudarnost s drugim dokazima (DVD snimka video-nadzora, pisani nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, zapisnik o očevidu) koji taj iskaz potkrepljuju. Prvostupanjski sud je vrlo temeljito i koherentno analizirao naprijed navedene dokaze, nakon čega je naveo određene i uvjerljive razloge zbog čega prihvaća iskaz oštećenika da je kritične zgode napadnut od strane optuženice i ne prihvaća sadržajno suprotnu obranu optuženice. Druga je stvar što se optuženica s tim zaključcima ne slaže kako se inkriminirani događaj odigrao. Time ona zapravo osporava činjenična utvrđenja suda, a to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na koju će se ovaj drugostupanjski sud nastavno očitovati, pa je njena žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. , neosnovana.

7. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, uz već istaknut prigovor neobjektivne ocjene iskaza oštećenika, optuženica vidi u „neodređenosti sredstva“ izvršenja inkriminiranog kaznenog djela, duljini oštrice skalpela i problematizira utvrđeni mehanizam nastanka ozljeda oštećenika.

7.1. U odnosu na iskaz oštećenika, ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda, da je vjerodostojan iskaz oštećenika o napadu optuženice na njega, bez prethodnog sukoba, (oštećenik pogrešno kaže da ga je optuženica napala nožem jer je utvrđeno da se radi o skalpelu). U tom napadu optuženica ga ubada u trbuh i desno rame, a on se brani, od daljnjeg napada, hvatajući ju svojim rukama za njene ruke. Prvostupanjski sud argumentirano navodi da je takav iskaz oštećenika potvrđen sadržajem DVD snimke video-nadzora na kojoj se vidi mirni prolazak oštećenika pokraj optuženice, u kojem trenutku optuženica, uz riječi „Dokle ćeš…“, polijeva oštećenika kavom, te potom iz desne u lijevu ruku prebacuje predmet metalnog odsjaja duljine oštrice 10-ak cm i nasrće na oštećenika. Iskaza oštećenika potvrđen je i nalazom i mišljenjem liječnika vještaka koji utvrđuje njegove ozljede u vidu ubodno rezne rane trbuha duljine 2 cm, ubodno rezne rane na desnoj podlaktici duljine 5 mm i ubodno rezne rane na lijevoj nadlaktici duljine 4 cm. Prema tome, suprotno navodima žalbe, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud cijenio iskaz oštećenika kao vjerodostojan, a obranu optuženice da je ona napadnuta od strane optuženika, kao nevjerodostojnu i usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

7.2. Suprotno tvrdnji optuženice, a vezano uz „neodređenost sredstva“ izvršenja kaznenog djela, treba navesti da optuženica tijekom cijelog postupka, a tako i na raspravi kad joj je predočen PVC skalpel, ne dovodi u pitanje da je ona taj skalpel kritične zgode imala u ruci, osim što je optuženica iskazala da se ne sjeća kolika je bila duljina isturene oštrice skalpela, a misli da je bio isturen samo vrh oštrice skalpela. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u točki 9. i 9.1. pobijane presude, potpuno je ispravno utvrđena duljina isturene oštrice 8 cm kao podudarna s duljinom oštrice 10-ak cm predmeta metalnog odsjaja vidljivog u ruci optuženice na reproduciranoj DVD snimci video-nadzora, te podudarna s PVC skalpelom duljine oštrice 2 cm i s dva komada odlomljene oštrice skalpela duljine 2 cm i 4 cm predočenih na raspravi.

7.3. Neosnovano optuženica u žalbi tvrdi da je ostao nejasan i pogrešno utvrđen mehanizam povređivanja oštećenog GV kao posljedica različitog iskazivanja sudskomedicinskog vještaka Borisa Dumenčića tijekom postupka. Naime, iako je točna žalbena tvrdnja da je vještak tijekom postupka mijenjao svoj nalaz, jasni su razlozi različitih navoda vještaka i jasan je konačni nalaz i mišljenje vještaka, a time i utvrđenja prvostupanjskog suda. Tako se u točki 11. i 12. pobijane presude navodi, da je vještak u nalazu 5. ožujka 2024. iskazivao da se radi o reznim ranama, polazeći od njemu tada predočenih podataka zapisnika o očevidu, da su ozljede nanesene skalpelom duljine oštrice 4 mm, a kad mu je na raspravi 19. ožujka 2024., bio neposredno predočen skalpel duljine oštrice 2 cm, s pripadajućim odlomljenim dijelovima oštrice skalpela duljine 2 cm i 4 cm, vještak je iskazao da je vjerojatno do puknuća oštrice skalpela došlo kod ubadanja oštricom pod nekim kutom koji nije pravi, te da je oštećenik zadobio ubodno rezne rane, jer vrh oštrice ubada, a sječivo reže. Mišljenje je vještaka, s obzirom na konkretnu ozljedu na trbušnoj stjenci oštećenika, u situaciji da je ubodna rana bila dubine 2 cm do 3 cm, što se moglo dogoditi da se oštećenik nije branio postavljanjem ruku ispred svog trbuha, tada bi došlo do oštećenja vitalnih struktura i ostvarile bi se realne mogućnosti da oštrica penetrira u trbušnu šupljinu i ozljedi vitalne organe oštećenika na koji način bi bio ugrožen život oštećenika. Zbog navedenog nije u pravu optuženica ni kada tvrdi da se ona nije mogla teretiti za pokušaj ubojstva, a s obzirom na utvrđenje sudskomedicinskog vještaka koji ozljede oštećenika kvalificira kao laku tjelesnu ozljedu.

7.4. Neutemeljena je i žalbena tvrdnja optuženice da bi se, s obzirom na prihvaćen nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka – psihijatra LV, optuženici mogao staviti na teret nesvjesni nehaj kao oblik krivnje, a nikako se ne može raditi o neizravnoj namjeri. Suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski sud utvrđuje, da je optuženica zadala oštećeniku najmanje tri ubodno rezne rane od čega jednu ubodno reznu ranu trbuha i dvije ozljede u vidu ubodno rezne rane na desnoj podlaktici i ubodno reznu ranu na lijevoj nadlaktici. Ubadanjem oštećenika u trbuh kao jedan od vitalnih dijelova ljudskog tijela, optuženica je nedvojbeno pristala usmrtiti oštećenika, pa je logičan zaključak prvostupanjskog suda, da je postupala s neizravnom namjerom. Iako je vještak psihijatar utvrdio da je optuženica u vrijeme izvršenja kaznenog djela bila bitno smanjeno ubrojiva, a na što upire u žalbi, ona je postupala u okviru svojih očuvanih intelektualnih i voljnih kapaciteta, optuženica je bila svjesna djela i pristala ga je počiniti.

7.4. Zbog sveg navedenog nije osnovana žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nije u pravu optuženica kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud, zbog utvrđenih olakotnih okolnosti, izrekao prestrogu kaznu. Naime, kako je djelo ostalo u pokušaju i optuženica je počinila djelo u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a imajući u vidu pravilno utvrđene i valjano ocijenjene olakotne okolnosti (prethodna neosuđivanosti u dobi 67 godina, narušeno zdravstveno stanje, iskazivanje žaljenja), te pogrešno utvrđenu otegotnu okolnost jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra (što nije značajno utjecalo na visinu kazne), ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je opravdana primjena odredaba o ublažavanju kazne do naviše mjere, pa je kazna ublažena na kaznu zatvora dvije godine. Ta kazna je primjerena težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženice. Stoga je zaključak i ovog suda da će upravo ta kazna ostvariti svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. koji se sastoje u tome, da će u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženicu, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te će omogućiti optuženici ponovno uključivanje u društvo. Zbog sveg navedenog nije osnovana žalba zbog odluke o kazni.

9. U smislu članka 478. ZKP/08. ispitana je prvostupanjska presuda i u odnosu na sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja koju je prvostupanjski sud, na temelju članka 68. KZ/11. izrekao optuženici, kao i na odluku o oduzimanju predmeta uporabljenog za počinjenje kaznenog djela, koju je donio na temelju članka 79. KZ/11., i utvrđeno je da su te odluke pravilne i u skladu s navedenim zakonskim odredbama.

10. Nije u pravu optuženica kada u žalbi tvrdi da ju je prvostupanjski sud trebao u cijelosti, a ne djelomično, osloboditi plaćanja troška postupka, budući da ima mjesečnu mirovinu 211,00 eura, živi sama, pa bi i djelomično plaćanje troška ugrozilo njezinu egzistenciju. Iako i prvostupanjski sud utvrđuje da optuženica ima navedenu mirovinu, optuženica zanemaruje utvrđenje prvostupanjskog suda, da je ista vlasnica dvije kuće i jednog poljoprivrednog zemljišta koje iznajmljuje te tako ima godišnji prihod 530 eura godišnje, pa je stav i ovog drugostupanjskog suda, da djelomično plaćanje troška postupka u iznosu 1.000,71 eura neće ugroziti njenu egzistenciju.

11. Slijedom svega iznesenoga, budući da ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović