Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-101/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FU i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog FU, optuženog VU i optuženog ČU, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2024. broj K-29/2023., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog FU i njegovih branitelja, odvjetnika Nenada Škare te Borisa Vinčića, u zamjenu za branitelja Vladu Rebića, optuženog VU i njegovih branitelja, odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića i Veljka Miljevića, te optuženog ČU i njegove braniteljice, odvjetnice Jadranke Sloković,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog FU, optuženog VU i optuženog ČU kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženi FU, optuženi VU i optuženi ČU proglašeni su krivima zbog dva kaznena djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude. Optuženi FU, nakon što su mu na temelju članka 110. u vezi s člankom 34., a primjenom članka 48. stavka 1. u vezi s člankom 49. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. utvrđene pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo pokušaja ubojstva na štetu OU u trajanju od četiri godine i za kazneno djelo pokušaja ubojstva na štetu FUZ u trajanju od četiri godine, na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, optuženi VU, nakon što su mu na temelju članka 110. u vezi s člankom 34., a primjenom članka 48. stavka 1. u vezi s člankom 49. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. utvrđene pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo pokušaja ubojstva na štetu OU u trajanju od tri godine, kao i za kazneno djelo pokušaja ubojstva na štetu FUZ u trajanju od tri godine, na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, a optuženi ČU, nakon što su mu na temelju članka 110. u vezi s člankom 34., a primjenom članka 48. stavka 1. u vezi s člankom 49. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. utvrđene pojedinačne kazne zatvora za kazneno djelo pokušaja ubojstva na štetu OU u trajanju od tri godine i za kazneno djelo pokušaja ubojstva na štetu FUZ u trajanju od tri godine, na temelju članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina. U izrečene jedinstvene kazne zatvora optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to optuženom FU od 16. veljače 2021. nadalje, optuženom VU od 21. prosinca 2022. pa nadalje te optuženom ČU od 11. ožujka 2021. nadalje.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), oštećeni OU te ABC s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućeni su u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavcima 1. do 6. ZKP/08. optuženi FU, optuženi VU i optuženi ČU dužni su nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od po 1.589,67 eura svaki i to sa osnova provedenog prometnog vještačenja u iznosu 325,45 eura, sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 485,26 eura te balističkog i mehanoskopskog vještačenja u iznosu od 3958,32 eura kao i iznos od po 1.500,00 eura svaki sa osnova paušalne svote, dok su na temelju članka 148. stavka 6 ZKP/08. optuženi FU, optuženi VU i optuženi ČU oslobođeni obveze nadoknade ostalih troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i svi optuženici.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i sve okrivljenike osudi na bezuvjetne kazne zatvora "u duljem i adekvatnijem trajanju".

2.2. Optuženi FU žali se po braniteljima Nenadu Škari i Vladi Rebiću, odvjetnicima u [adresa], zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, "povrede materijalnog prava", odnosno povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se "pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno pobijana presuda preinači na način da se optuženi FU oslobodi od optužbe. Budući se žalbe međusobno nadopunjuju razmatraju se kao jedna žalba. U žalbi je stavljen prijedlog da se optuženika i njegove branitelje pozove na sjednicu vijeća.

2.3. Optuženi VU žali se po braniteljima Ljubi Pavasoviću Viskoviću, Veljku Miljeviću i Igoru Skupnjaku, odvjetnicima u [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, a podredno da se ista preinači u smislu navoda te žalbe. Budući se žalbe međusobno nadopunjuju razmatraju se kao jedna žalba. U žalbi je stavljen prijedlog da se optuženika i njegove branitelje pozove na sjednicu vijeća.

2.4. Optuženi ČU žali se po braniteljici Jadranki Sloković, odvjetnici u Zagrebu, iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku, a podredno da se ista preinači na način da se žalitelju utvrde manje pojedinačne kazne za svako od inkriminiranih kaznenih djela te da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u kraćem vremenskom trajanju. U žalbi je stavljen prijedlog da se optuženika i njegovu braniteljicu pozove na sjednicu vijeća.

3. Odgovore na žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnijeli su optuženici VU i ČU po svojim braniteljima s prijedlogom da se žalba državnog odvjetništva odbije kao neosnovana.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sukladno članku 475. stavak 1. i 3. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženog FU, čija nazočnost je osigurana putem konferencijskog uređaja te njegovog branitelja odvjetnika Nenada Škare i u zamjenu za branitelja Vladu Rebića odvjetnika Borisa Vinčića, optuženog VU, čija nazočnost je osigurana putem konferencijskog uređaja i njegovih branitelja Ljube Pavasovića Viskovića i Veljka Miljevića, te optuženog ČU, čija nazočnost je osigurana putem konferencijskog uređaja i njegove braniteljice, odvjetnice Jadranke Sloković, a u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

7. Svi optuženici u žalbama ističu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., uz tvrdnju da "presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati…da je obrazloženje presude nejasno, nedorečeno, konfuzno i nerazumljivo…da postoji proturječje izreke i dokaza… te da nema razloga o odlučnim činjenicama...".

8. Suprotno tome, nisu u pravu optuženici kada u žalbama navode da pobijana presuda nije razumljiva, da je "...jednostavno sve konfuzno i nerazumljivo…. da istu nije moguće valjano ispitati….". Naime, kada obrazlažu tu povredu, žalitelji zapravo osporavaju činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda. Međutim, to što žalitelji subjektivno smatraju da iznijeti razlozi iz pobijane presude nisu valjani i dostatni te ih ne prihvaćaju, time se ne ostvaruje citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka, već se radi o žalbenoj osnovi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će više riječi biti u nastavku ove odluke.

8.1. Nadalje, a u okviru citirane bitne povrede svi optuženici posebno ističu izostanak razloga o odlučnoj činjenici u vidu subjektivne i objektivne sastavnice supočiniteljstva "… kada i kako su to tri optuženika pucali iz dva oružja i u čemu se sastoji radnja svakog od njih…odnosno koji je to i kakav doprinos svakog od njih počinjenju terećenog kaznenog djela...?!" U nastojanju da opravdaju takav stav žalitelji navode da je za supočiniteljstvo potrebno postojanje zajedničke odluke kao subjektivne sastavnice, s jedne strane, te zajedničkog sudjelovanja u počinjenju djela koje se očituje u tome da supočinitelj ili sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju djela kao objektivne sastavnice, ali da o toj odlučnoj činjenici na koju materijalno kazneno pravo nadovezuje određenu pravnu posljedicu, u smislu odredbe članka 36. stavka 2. KZ/11., u pobijanoj presudi nije iznesen ni jedan valjani razlog.

8.2. Međutim, ovaj prigovor je neosnovan. Naime, za supočiniteljstvo je bitno da su počinitelji sudjelovali u ostvarenju zajedničke odluke, pri čemu je neodlučno može li se ta njihova odluka označiti kao izričit dogovor s točnom i preciznom podjelom uloga ili se radi o prešutnom dogovoru koji proizlazi iz konkludentnih radnji iz kojih je vidljivo izražavanje volje, odnosno pristajanje na ostvarenje zajedničkog cilja. Iz ponašanja supočinitelja mora proizlaziti svijest da djeluje s ostalim supočiniteljima te da je svojim radnjama pokazao htijenje da se kazneno djelo izvrši, odnosno da na to pristaje. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, iznoseći utvrđenja vezano uz svijest o protupravnosti te stupnju i obliku krivnje, navodi da svi optuženici, FU, VU i ČU, nakon zajedničke odluke, zajedno izlaze iz stana, zajedno sjedaju u auto i voze se do mjesta sudara, gdje su stajali oštećenici OU i FUZ, da bi dolaskom tamo dvojica od njih nedvojbeno pucala u oboje oštećenika kroz prozore vozila koje je bilo u kretanju (vještak Nuić to potvrđuje), dok treći u to isto vrijeme upravlja vozilom, zajedno sakriju oružje, pušku i pištolj, koje okolnosti i po ocjeni ovog suda evidentno ukazuju na to da su te radnje posljedica njihovog dogovora, pa makar i prešutnog. Dakle, ako jedan od optuženika i to onaj koji je kritične zgode na mjestu događaja upravljao automobilom te nastavio vožnju za vrijeme dok su druga dvojica ispaljivala rafalnu paljbu i pucali iz pištolja na oštećenike, time je i taj optuženik zajedno s drugom dvojicom optuženika bitno pridonio počinjenju djela i ostvarenju zajedničkog cilja.

8.3. Slijedom navedenog i ovaj žalbeni sud prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao potpuna i pravilna te ne nalazi nikakvog uporišta sumnji u dokazanost kriminalne aktivnosti optuženih FU, VU i ČU, koji su neposredno sudjelovali u počinjenju djela na način da su dvojica koji su pucali imali vlast nad djelom, dok je onaj koji je upravljao automobilom bitno doprinio ostvarenju predmetnog kaznenog djela na koji način su sva trojica kao supočinitelji, u smislu odredbe članka 36. stavka 2. KZ/11., ostvarili sva bitna obilježja terećenih kaznenih djela, a pri tome su bili svjesni svojih postupanja i htjeli njihovo počinjenje.

8.4. Zbog navedenog neosnovani su žalbeni prigovori svih optuženika kojima se apostrofira ostvarenje naprijed istaknute postupovne povrede u vidu proturječnosti izreke i izostanku razloga o odlučnoj činjenici, supočiniteljstvu.

8.5. Optuženi VU tvrdi, a u okviru ove bitne povrede, da je izostavljanjem podataka o ranijem suđenju "…nema ni jedne riječi o ukidnom rješenju VKSRH, a radi se pravno relevantnoj činjenici na koju se vežu različiti učinci, posebno oni iz članka 489. stavaka 3. i 4. ZKP/08., pa kako je "…izostala ocjena i obrazloženje postroženja tj. povećanja jedinstvene kazne zatvora koja mu je izrečena… tj. predstavlja li stroža kazna reformaciju in pejus…", to je po njegovom mišljenju ostvarena i daljnja povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8.6. Međutim, premda je točno da u pobijanoj presudi "…nema ni jedne riječi o ukidnom rješenju VKSRH…", takav propust nije od utjecaja na "…pravno relevantne činjenice ….posebno one iz članka 489. stavaka 3. i 4. ZKP…", pa protivno žalbenim prigovorima ovog žalitelja niti na taj način nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a budući se ovi prigovori u najvećoj mjeri isprepliću sa žalbenim osnovama zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, o tome će biti riječi u nastavku ove odluke.

8.7. Što se tiče prigovora optuženog VU da bi povišenjem kazni bilo povrijeđeno načelo zabrane reformatio in peius, te prigovor optuženog ČU da bi obvezom plaćanja troškova u ponovljenom postupku bilo povrijeđeno isto načelo, što bi ukazivalo na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 10. ZKP/08., isti nisu osnovani.

8.8. Naime, institut zabrane reformatio in peius zabranjuje svaku izmjenu u presudi na štetu optuženika, ako je pravni lijek bio izjavljen samo u njegovu korist, što u konkretnom slučaju nije ostvareno. Ranija prvostupanjska presuda je ukinuta po službenoj dužnosti, dok su uslijed te odluke žalbe državnog odvjetnika, optuženog FU, optuženog VU i optuženog ČU postale bespredmetne.

8.9. Stoga prvostupanjski sud u pogledu odluke o kazni i troškovima postupka nije bio vezan ranijom izrečenom kaznom i odlukom o troškovima, pa u pobijanoj presudi nije povrijeđena odredba članka 13. ZKP/08. kada su žalitelji osuđeni na strože kazne u odnosu na kaznu iz ranije ukinute presude, odnosno kada su obvezani na snošenje troškova, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuju.

9. Nadalje, nije u pravu ni optuženi FU kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., jer da je zapisnik o ispitivanju svjedoka VUZ od 9. ožujka 2021. nezakonit dokaz te da se presuda temelji na nezakonitom dokazu u smislu članka 10. ZKP/08. Naime, suprotno takvim tvrdnjama, iz zapisnika o ispitivanju svjedoka VUZ od 9. ožujka 2021. razvidno je da je isti upozoren sukladno člancima 284., 285. stavak 1., članku 286. stavku 1., članku 288. stavku 3. i članku 289. stavcima 1. i 2. ZKP/08., nakon čega slijedi iskaz ovog svjedoka koji je na kraju zapisnika, sukladno članku 85. ZKP/08., upućen da ima pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da mu se pročita te da ima pravo prigovora u vezi sa sadržajem zapisnika, a na što je svjedok izjavio da nema prigovora na isti i potpisao ga. Na sve te okolnosti potom je ispitan i svjedok TU koji je detaljno opisao na koji način općenito ispituje svjedoke te da na kraju ispitivanja uvijek pita osobu koja se ispituje želi li pročitati zapisnik ili da joj se isti pročita, nakon čega osoba može izjaviti primjedbe na isti, a ukoliko ih nema zapisnik potpisuje, pa je istovjetno postupio i u slučaju ispitivanja svjedoka VUZ. Isto tako, nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi optuženog FU u dijelu da je prvostupanjski sud pročitao iskaze ovih svjedoka bez suglasnosti stranaka, budući da iz raspravnog zapisnika od 22. siječnja 2024. (stranice 1625- 1627, svežanj 9), proizlazi "… da je predsjednik vijeća ukratko iznio dosadašnji tijek rasprave… da je ista nastavljena čitanjem i pregledom dokumentacije…DVD-ova… da stranke nemaju primjedbi na pročitane dokaze i da su suglasne da se pročitaju iskazi svih ranije saslušanih svjedoka…pa se uz suglasnost stranaka čitaju iskazi ispitanih svjedoka… pa i svjedoka VUZ te TU …", nakon čega je sud konstatirao na istom zapisniku da "…Na pročitano i razgledano nema primjedbi… …Stranke ne stavljaju daljnjih dokaznih prijedloga… i… Prelazi se na ispitivanje optuženika…", zbog čega žalbeni navodi optuženog FU o počinjenoj citiranoj bitnoj povredi nisu osnovani, budući su njegove tvrdnje u suprotnosti sa stvarnim stanjem provođenja dokaznog postupka provedenog na raspravi od 22. siječnja 2024., a niti je zapisnik o ispitivanju svjedoka VUZ od 9. ožujka 2021. nezakonit dokaz u smislu članka 10. ZKP/08., kako to pogrešno smatra optuženi FU.

9.1. Optuženici VU i ČU također smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., navodeći da se ista ostvaruje u povredi prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, a sve sukladno "sudskoj praksi ESLJP-a…", koji je u svojim odlukama zauzeo stajalište "…da tužitelj mora izvan razumne dvojbe dokazati optužbu….a sud poštujući temeljno načelo kaznenog prava…u slučaju dvojbe… primijeniti načelo in dubio pro reo…te da sud nije obrazložio razloge za povišenje kazni….da presuda ne ispunjava zahtjeve obrazložene sudske odluke u smislu članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prva i temeljnih sloboda, jer ne sadrži dostatne i jasne razloge…da se ne temelji na objektivnim tvrdnjama, već na vlastitom dojmu i pretpostavkama….". Uz navedeno, optuženi VU još smatra i to kako su "…utvrđenja suda o njegovoj kaznenoj odgovornosti arbitrarna i protivna načelu in dubio pro reo…i pravilima o teretu dokazivanja (članak 3. stavak 2. i 3. ZKP) što je utjecalo na pobijanu presudu, pa egzistira i (relativno) bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.“

9.2. Međutim, nisu osnovani niti ovi žalbeni navodi optuženih VU i ČU o počinjenim bitnim povredama odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Naime, prema odredbi članka 459. stavcima 4. i 5. ZKP/08., sud je dužan u obrazloženju presude iznijeti razloge za svoju osuđujuću presudu te uz ostalo, osobito navesti kojim se razlozima rukovodio pri utvrđivanju postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika, pa je postupanje suda posve u skladu s navedenim zakonskim odredbama. Sud je našao da upravo iz onih dokaza koje je proveo proizlazi krivnja optuženika, pa je potom iznio i razloge za takav zaključak, pravilno potom analizirajući svaki dokaz zasebno i sve zajedno, pa navedene tvrdnje u žalbi ovih optuženika "….da presuda ne ispunjava zahtjeve obrazložene sudske …da se ne temelji na objektivnim tvrdnjama, već na vlastitom dojmu i pretpostavkama….", nisu osnovane, već se radi o prigovorima koji su, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, samo njihova subjektivna stajališta, da su razlozi i zaključci iz pobijane presude pogrešni. Osim toga razlozi navedeni u okviru ove žalbene osnove zbog citirane bitne povrede (primjena načela in dubio pro reo… obrazloženje krivnje je paušalno…ne radi se o pokušaju ubojstva, već o teškom kaznenom djelu protiv opće sigurnosti…nije moguće potvrditi izravan prostrijel, već se radi o rikošetiranim projektilima… neosnovano povišenje kazni u ponovljenom suđenju… neosnovana odluka o troškovima…reformatio in peius…), ponovno se u najvećoj mjeri isprepliću sa drugim žalbenim osnovama, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primjene kaznenog zakona te odluke o kazni i troškovima postupka, a o čemu će biti riječi u nastavku ove odluke.

9.2.1. Iz istih je razloga neosnovana i žalbena tvrdnja kojom optuženi VU upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., ističući da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio načelo in dubio pro reo i pravila o teretu dokazivanja (članak 3. stavci 2. i 3. ZKP/08.) što je utjecalo na presudu, pa "da egzistira i citirana (relativno) bitna povreda", budući se i ovi prigovori ponovno isprepliću sa svim drugim prethodno navedenim žalbenim osnovama, o čemu, kao što je već navedeno, slijedi naknadno obrazloženje.

10. Pobijana je presuda u tom dijelu ispitana i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i nije utvrđeno da bi u istoj bila počinjena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svi optuženici većim dijelom ponavljaju već prethodno istaknute prigovore, smatrajući da na opisani način nisu počinili, niti su mogli počiniti kazneno djelo pokušaja ubojstva kao supočinitelji, a niti su unaprijed imali stvorenu namjeru da liše života OU i FUZ, jer da je slijed događaja bio posve različit u odnosu na ono što je utvrdio prvostupanjski sud te kako je u pogledu krivnje optuženika trebalo dovesti u vezu sve izvedene dokaze, a posebno kritički ocijeniti mijenjanje iskaza svjedoka OU i kontradiktornosti u njegovom iskazu, a potom iste ocijeniti u odnosu na obrane optuženika, da je nerazjašnjeno vrijeme postupanja optuženika, da je trebalo provesti vještačenje snimki video nadzora, sugerirajući pri tome da je tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje valjalo tumačiti u korist optuženika i iste po načelu in dubio pro reo osloboditi od odgovornosti. Nadalje, smatraju da čak i kada bi se prihvatilo da su optuženici povezani sa opisanim događajima, da kod optuženika nije postojala namjera da ih ubiju, već da bi se eventualno moglo raditi o teškom kaznenom djelu protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 1. u vezi sa člankom 215. stavcima 2. i 3. KZ/11., jer da usmjerenost hitaca (rikošetirani projektili, ozljeda noge-stopala kod oštećenog OU i ruke kod FUZ), ne upućuje na postojanje kaznenih djela pokušaja ubojstva, a niti na postojanje izravne namjere za počinjenje tog kaznenog djela. Stoga žalitelji tvrde da se prvostupanjski sud opredijelio za utvrđenje tijeka događaja kombinacijom opisanih činjenica od strane optužbe i iskaza oštećenih, bez pravih materijalnih dokaza, a pri čemu nisu uzete u obzir obrane optuženika, koje su, suprotno tvrdnjama optužbe te iskaza oštećenih, u skladu sa materijalnim dokazima.

12. Protivno žalbenim navodima, sve provedene dokaze treba sagledati u njihovoj ukupnosti, kako je to i cijenio prvostupanjski sud kada je izveo zaključak da su optuženici pokušali lišiti života oboje oštećenika, upravo na utvrđeni način. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud temeljito i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao iskaze oštećenih OU i FUZ, kao svjedoka, ali i iskaze drugih ispitanih svjedoka pa i onih bliskih optuženicima, pri čemu ih je dovoljno analizirao kako same za sebe, tako i u međusobnom odnosu s drugim dokazima i obranom optuženika, te osnovano zaključio da su iskazi oboje oštećenika te svjedoka VUZ i TU vjerodostojni i sukladni ostalim provedenim dokazima, dok su iskazi svjedokinje ŽU i svjedoka IU pravilno ocijenjeni kao djelomično pristrani i dani u cilju pogodovanja obranama svih trojice optuženika.

12.1. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud se kritički osvrnuo i u odnosu na iskaz oštećenog OU, za kojeg je, istina, našao da je bio nedosljedan, iskazujući različito u prethodnom postupku (u pogledu identiteta počinitelja, označivši kao počinitelje LU, AU, ZU zvanog "F" i "V"), dok je na raspravi kao počinitelje naveo "V" i njegovu braću VU i ČU te pravilnom analizom razjasnio te nedosljednosti, nalazeći da je oštećeni OU tijekom cijelog postupka kao osobu koja se sukobila s njim i pucala na njega uvijek označio "V", a što je izvan svake sumnje optuženi FU koji je taj svoj nadimak dao sudu i kod utvrđivanja njegove istovjetnosti. Osim toga, opisujući postupanje V, dao je posve suvislo obrazloženje kako "oni" stalno mijenjaju imena, da imaju više imena te da ih je očito pobrkao. Iz iskaza svjedoka GU, oca oštećenog OU, u bitnome proizlazi da mu je njegov sin rekao da su na njega pucali Č i njegova braća, a pri čemu mu sin nije spominjao imena braće, već samo V, za kojeg on znade da je FU. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o identitetu optuženog FU kao počinitelja te u tome nema nikakvih nejasnoća (točke 12.1., 12.2. i 12.6. prvostupanjske presude), što u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, pa se radi nepotrebnog ponavljanja optuženike upućuje na isto šire obrazloženje.

12.2. Nadalje, prvostupanjski sud s pravom je utvrdio da su iskazi oštećenih OU i FUZ u bitnim okolnostima vjerodostojni i podudarni, kako u pogledu dinamike inkriminiranog događaja, tako i u načinu na koji su zadobili strijelne rane. Slijedom navedenog nije sporno i prema obrani FU te iskazu oboje oštećenih i svjedokinje ŽU da se optuženi FU zvani "Č" najprije zabio u parkirani automobil u kojem su sjedili oštećenici OU i FUZ te da su se potom optuženi FU i oštećeni OU po izlasku iz svojih automobila verbalno i fizički sukobili te da se verbalni sukob između njih dvojice odvijao na romskom jeziku, što svjedokinje potvrđuju i iskazuju da nisu razumjele što govore.

12.3. Oštećeni OU navodi da mu je optuženik tijekom tog sukoba na romskom jeziku rekao "Sada ću ići po svoju braću, što si živio, živio si!", nakon čega se optuženi FU trčeći udaljio [adresa] u smjeru sjevera prema svojoj adresi stanovanja, dok su on i KU ostali na mjestu sudara te nazvali i čekali dolazak policije.

12.4. Optuženi FU, kako u svojoj obrani, tako i žalbi ponavlja svoje tvrdnje da je u biti on bježao od oštećenog OU koji mu je prijetio da će njega i njegovu braću ubiti, pa da je zato išao (trčao) kući kako bi upozorio svoju braću te kako bi svi pobjegli i sakrili se od oštećenog.

12.5. Međutim, s pravom je prvostupanjski sud otklonio takvu obranu optuženog FU, a potom i istovjetne obrane njegove braće, kao nevjerodostojne i usmjerene na izbjegavanje kaznene odgovornosti, budući da daljnji tijek događaja i podaci zabilježeni na nadzornoj kameri u [adresa], uz valjanu analizu iskaza oboje oštećenika te svjedokinje ŽU i svjedoka VUZ o vremenu i kretanju sve trojice optuženika, iste njihove tvrdnje u cijelosti demantiraju.

12.6. Naime, upravo se sa snimke nadzorne kamere u zgradi u [adresa], u [adresa], koja je jedan od ključnih dokaza, potvrđuje da je optuženi FU doista došao do ulaza u zgradu te nervozno zvonio na portafon, a potom naglo otvario ulazna vrata stubišta te ušao u zgradu, na kojoj adresi, nesporno, žive on i njegova braća VU i ČU.

12.7. Svi optuženici, kako u obranama, tako i u svojim žalbama problematiziraju vrijeme zabilježeno na nadzornoj kameri, a vezano uz to smatraju da to "ima ozbiljnog utjecaja na dinamiku odvijanja događaja i vrijeme počinjenja djela… odnosno na vrijeme u kojem je pucano na oštećenike…", smatrajući da oni nikako u to vrijeme nisu mogli doći i biti na mjestu gdje su se nalazili oštećenici.

13. Međutim, prvostupanjski sud je u valjanoj analizi o zabilježenom vremenu na nadzornoj kameri prvenstveno imao u vidu podatke koji proizlaze iz izvješća policije koja je u 04,07 sati zaprimila dojavu jedne osobe kako je u [adresa] čuo pucnjavu i vidio karavan koji se udaljio, a nakon čega su policajci stigli na mjesto pucnjave u 04,20 sati, a hitna u 04,23 sata. Iz izvješća Službe općeg kriminaliteta PUZ-a od 20. siječnja 2021. proizlazi da vrijeme na snimkama odstupa od realnog za 1 sat i 15 minuta.

13.1. Potom je prvostupanjski sud ove podatke usporedio sa iskazom ŽU (optuženi FU došao po nju oko 02,30 sati ili 3 sata) te sa iskazom svjedoka VUZ koji je se sjeća da je oko 03,00 ili 04,00 sata ujutro čuo pucnjavu koja ga je probudila. Sa snimke nadzorne kamere u [adresa] proizlazi da optuženi FU u 03,57 sati dolazi pred zgradu, a potom u 04,04 sata iz lifta u prizemlju zgrade izlaze sva trojica optuženika i sjedaju u auto karavan tamne boje (svi su u svojim obranama potvrdili da su oni baš te osobe koje se vide na snimci). Daljnji podaci snimke ukazuju da se u 04,10 sati isti automobil vraća pred [adresa], iz kojeg tada izlaze najprije optuženi VU i u 04,11 sata ulazi u zgradu odjeven u traper jaknu i traper hlače, nakon čega trči uz stepenice, a nakon njega u 04:15:27 sati ispred ulaza zgrade dolazi optuženi FU, osvrće se, nervozno hoda uz i niz stepenice ispred zgrade, da bi potom u 04:16:01 sati iz zgrade izašao optuženi VU, koji se vidljivo preodjenuo u drugu jaknu te njih dvojica ulaze u vozilo u kojem se nalazi ČU te napuštaju adresu prebivališta. Potom je isti auto snimljen nadzornim kamerama u vožnji na [adresa] iz koje skreće na [adresa] gdje je snimljen kamerom za nadzor brzine, potom kroz [adresa] te u 04:28:24 sati na ulasku u autocestu [adresa] te izlaza s autoceste kod [adresa] istoga dana, 15. siječnja 2021. u 05:51:34 sati.

13.2. Ono što u svemu ne treba zanemariti, a to je da se sa snimke nadzorne kamere u INA-noj zgradi vidi, da je u 04:06:49 sati oštećeni OU šepajući ušao u zgradu. Isto tako, vrlo je bitno imati u vidu da iz podataka u spisu proizlazi da je mjesto stanovanja sve trojice optuženika od mjesta kritičnog događaja udaljeno koju minutu (svega 400 m kako proizlazi iz izvješća Službe općeg kriminaliteta od 20. siječnja 2021.), te da je od izlaska iz zgrade i dolaska do oštećenika prošlo svega nekoliko minuta, pa ista okolnost dodatno potvrđuje iskaz oštećenog OU u onom dijelu u kojem je naveo da mu je Č rekao da ide po braću i da će ga ubiti, a što je u konačnici i rezultiralo nedovršenim djelom tj. pokušajem ubojstva u vrlo kratkom vremenu od nastanka sudara.

13.3. Stoga su po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske posve neosnovani žalbeni navodi sve trojice optuženika kojima se problematizira vrijeme njihovog postupanja, već suprotno istima, u tome nema nikakvih nejasnoća budući da iz podrobno provedene analize prvostupanjskog suda proizlazi da se cijeli slijed događanja odvijao u vremenu od oko 03,00 sata pa do 04,20 sati, kada na mjesto pucnjave dolazi policija.

13.4. Kao što je već prethodno navedeno, obrane sve trojice optuženika, a što ponavljaju i u svojim žalbama, u bitnome se svode na tvrdnje da su oni bježali od OU i to je pravi razlog što su sva trojica napustili stan i što su potom viđeni na snimci nadzorne kamere u 04,04 sati kako zajedno odlaze u vozilu marke Golf reg. oznake [registarska oznaka]. Međutim, ono što opovrgava takve njihove obrane je prethodno opisana dinamika događaja, vremenska odredivost, iskazi svjedoka, a pogotovo iskazi oboje oštećenika i povrh svega njihovo ponašanje i postupci, kao i činjenica da iz nalaza i mišljenja vještaka za balistička i mehanoskopska vještaćenja proizlazi da je automatiziranom analizom i ručnom provjerom rezultata na okviru prozorskog stakla "VW Golf" linije 7, reg. oznake [registarska oznaka] pronađena najmanje jedna trokomponentna čestica koja je elementarno sastavljena od antimona, barija i olova i koja po morfološkim karakteristikama odgovara morfologiji GSR čestice, što i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nesporno potvrđuje da su se optuženici s tim osobnim automobilom nalazili upravo na mjestu događaja i da je iz tog vozila pucano, neovisno o tome što oružje nije pronađeno i što se u nedostatku istoga vještak o tome nije mogao očitovati sa 100% sigurnošću.

13.5. Nadalje, a imajući u vidu da iz iskaza oštećenog OU i oštećene FUZ suglasno proizlazi da su nakon sudara i izrečenih prijetnji od strane optuženog FU zajedno ostali na licu mjesta čekajući policiju (iz dostavljenih podataka od strane PU zagrebačke proizlazi da su pozivi s njihovih mobitela evidentirani), te da dok su se njih dvoje nalazili pored vozila i oštećeni OU gledao u mobitel, a oštećena FUZ bila okrenuta u smjeru iz kojeg je dolazio automobil iz kojeg se počelo pucati te uzviknula: "Bježi D", tada je u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da se ukazuje posve neživotnim i nelogičnim da bi oštećeni OU bio taj koji je prijetio optuženom FU da će pobiti njega i njegovu braću, dok su u isto to vrijeme on i njegova pratilja ostali na mjestu sudara i mirno čekali policiju.

13.6. Stoga, obranu optuženog FU da je poduzeo iznimno žurnu reakciju kada je u noći upornom zvonjavom na vrata stana budio svoju braću kako bi (navodno) pobjegli od OU, prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio, a potom niti suglasne obrane VU i ČU te ih je opravdano ocijenio neuvjerljivima i usmjerenima otklanjanju kaznenopravne odgovornosti, budući su u suprotnosti ne samo sa iskazima oboje oštećenika, već i sa cjelokupnom dinamikom njihovog kretanja i pronađenim trokomponentnim česticama na okviru prozorskog stakla Golfa u kojem su se nedvojbeno vozili svi optuženici, jer je nadzornom kamerom snimljeno ne samo kako ulaze u isti automobil i odlaze iz zgrade, već kako se nakon kratkog vremena i vraćaju istim vozilom, a potom nakon što se optuženi VU presvukao, sva trojica odlaze u istom automobilu i to izvan [adresa].

14. Nadalje, neosnovano svi optuženici u svojim žalbama problematiziraju vidljivost na licu mjesta, vrstu oružja, "rafalnu paljbu i lokaciju ozljeđivanja oštećenih tzv rikošetiranim projektilima", očito aludirajući na "slučajno" ranjavanje oštećenika, te da se moglo raditi o "trećim osobama i drugom kaznenom djelu". Naime, kao što je već prethodno navedeno, prvostupanjski sud je s potpunom izvjesnošću o dinamici događaja i identitetu počinitelja u potpunosti iste razjasnio uvažavajući pritom provedeno i medicinsko i balističko vještačenje.

14.1. Iz provedenog balističkog vještačenja proizlazi da je prema oštećenicima kritične noći pucano i ispaljeno devetnaest komada spornih puščanih čahura 7,62x39 mm pronađenih na mjestu događaja, ispaljenih najvjerojatnije iz automatske ili poluautomatske puške "Crvena zastava", automatske puške "Kalašnjikov" ili nekog drugog oružja cal. 7,62x39 mm identičnih općih karakteristika, dok za tri komada pronađenih ispaljenih pištoljskih čahura cal. 9 mm Browing Court nije moguće utvrditi proizvođača, robnu marku i model vatrenog oružja iz kojeg su iste ispaljene. Oružje iz kojeg je pucano nije pronađeno. Automatiziranom analizom i ručnom provjerom rezultata na okviru prozorskog stakla "VW Golf" linije 7, reg. oznake [registarska oznaka] pronađena je najmanje jedna trokomponentna čestica koja je elementarno sastavljena od antimona, barija i olova i koja po morfološkim karakteristikama odgovara morfologiji GSR čestice i to na dostavljenom GSR stub-u kojim su izuzeti tragovi pucanja.

14.2. Oštećeni OU iskazuje da se nalazio pored svog vozila sa oštećenom FUZ kada je u jednom trenutku dok je gledao u mobitel KU koja je bila okrenuta u smjeru iz kojeg je dolazio automobil iz kojeg se pucalo, zavikala: "Bježi D", pa je u bježanju osjetio kako je pogođen u vanjski dio stopala lijeve noge i potom pobjegao prema zgradi INA-e, te šepajući ušao u zgradu. Iz tog automobila iz kojeg je pucano vidio je samo bljeskove koji su dolazili iz unutrašnjosti vozila, marku automobila nije vidio. Sa snimke nadzorne kamere u INA-noj zgradi (u 04:06:49 sati) vidi se kako je šepajući ušao u zgradu.

14.3. Iz iskaza oštećene FUZ proizlazi da je trčeći prema BMW-u dobila dva hica u stopalo, a kada je ušla u auto i sjela na mjesto vozača zadobila je još jedan hitac u koljeno i u bedro te se sagnula i sjedeći u autu podignula desnu ruku iznad glave u koju je potom pogođena i koju je zbog te ozljede izgubila, a također je dobila i dva hica kroz kožu u lijevu stranu glave, ali nije mogla odrediti u kojem se to točno trenutku dogodilo. Navela je da se pucalo sa vozačeve strane no ne zna da li sa mjesta vozača ili iza, nije vidjela marku vozila pri čemu se taj auto nije zaustavljao, nije čula da tijekom pucnjave netko nešto govori ili viče, niti vidjela koliko osoba je bilo u autu.

14.4. Iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je oštećeni OU kritične zgode zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu strijelne rane lijevog stopala, dok je oštećena FUZ zadobila teške tjelesne ozljede u vidu strijelne ozljede mekog oglavka u stražnjem tjemenom području na lijevoj strani, strijelne rane desne nadlaktice u području oko srednje trećine uz višekomadni prijelom desne nadlaktične kosti, strijelne rane desne natkoljenice, strijelne rane desne potkoljenice uz višekomadni prijelom gornjeg dijela desne goljenične kosti i laceracije desnog stopala. U odnosu na oštećenog OU proizlazi da je projektil kojim je bilo zahvaćeno lijevo stopalo oštećenika djelovao u neko vitalno područje tijela, primjerice natkoljenicu ili potkoljenicu s oštećenjem većih krvnih žila, isti je mogao dovesti i do ozljede sa smrtnom posljedicom, a u odnosu na oštećenu FUZ da su projektili koji su kod oštećene djelovali u području nadlaktice, natkoljenice i potkoljenice, uz nešto drugačiji smjer kretanja mogli dovesti do oštećenja većih krvnih žila u navedenom području i samim time do osobito teške tjelesne ozljede i posljedično i do smrtne posljedice.

15. Slijedom iznesenog, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da je postupanje svih trojice optuženika, koji se zajedno voze do oštećenika te dolaskom do njih pucaju iz osobnog automobila u mraku u smjeru oboje oštećenika i pri tom ispaljujući veliki broj hitaca, da postupaju upravo u cilju da usmrte njih oboje, pri čemu su sva trojica bili svjesni svih okolnosti kaznenih djela koja čine, postupajući i sa htjenjem na počinjenje, tako da su sva trojica postupala oblikom krivnje koji se u kaznenom zakonu definira kao izravna namjera, zbog čega nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kako se radilo o "rikošetiranim projektilima ….te o drugom teškom kaznenom djelu protiv opće sigurnosti…".

15.1. Isto tako, u pravu je sud i kada potpuno isključuje bilo kakvu mogućnost da bi u tako kratkom vremenu od sukoba između optuženog FU i oštećenog OU nakon sudara vozila, pa do pucnjave na oboje oštećenika, bilo moguće da su se pojavile neke treće potpuno nevezane osobe koje bi u tom trenutku bez ikakvog povoda i razloga pokušale ubiti oštećenike koji su te noći ostali na parkiralištu čekajući policiju zbog prethodnog sudara, pri čemu po ocjeni ovog žalbenog suda ponovno valja imati na umu dinamiku cjelokupnog događanja, vremensku odredivost postupanja optuženika i udaljenost njihovog stanovanja od mjesta sudara, iz koje činjenice se potvrđuje kratkoća vremena za njihovo kriminalno postupanje.

16. Unatoč svim prethodnim utvrđenjima, optuženici u svojim daljnjim žalbenim navodima, uporno negirajući počinjenje djela, nastoje dovesti u sumnju prethodne zaključke prvostupanjskog suda problematizirajući ponovno pitanje supočiniteljstva ističući kako nije odgovoreno na glavno pitanje "….kako su to trojica počinitelja mogli počiniti kazneno djelo pucajući iz dva oružja…".

16.1. No, kako je na to pitanje odgovoreno u okviru prigovora o počinjenim bitnim povredama, žalitelji se upućuju na točke 8.2.-8.4. ove odluke.

16.2. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dao razloge o svim okolnostima događaja i odlučnim činjenicama, pa i o tome da je inkriminiranom događaju prethodio sukob između optuženog FU i oštećenog OU, a oštećeni OU i njegova pratilja nakon tog sukoba ostali su na licu mjesta čekajući policiju, dok je optuženi FU otišao kući i okupio svoju braću s namjerom da ubiju oštećenike, a kada su naišli na oštećenike pucali na njih ispalivši veliki broj projektila i to iz vozila, koje je po nalazu vještaka Nuića bilo u kretanju, pa je doista nevažno tko je od njih trojice pucao, a tko upravljao vozilom, jer su nedvojbeno supočinitelji. Isto tako ističe se žaliteljima, da je prvostupanjski sud pravilno svoju odluku temeljio i na iskazu svjedoka VUZ koji je se sjeća da ga oko 03,00 ili 04,00 sata ujutro probudila pucnjava, pri čemu je posve irelevantno što ovaj svjedok nije siguran da li se radilo o 3 ili 4 osobe u vozilu, budući je njegov iskaz sukladan onim utvrđenim činjenicama o vremenu, vozilu i dinamici inkriminiranog događaja u kojem su nedvojbeno sudjelovala sva tri optuženika, kako to i proizlazi iz prethodno utvrđenih činjenica.

17. Kako žalbenim navodima optuženika nije s uspjehom osporeno činjenično stanje, a prvostupanjski sud je dao valjano i logično obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno činjeničnog stanja nije osnovana.

17.1. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon u pogledu kvalifikacije kaznenog djela, pa nije osnovana žalba optuženika niti zbog povrede kaznenog zakona koju optuženici ističu kao tzv. posrednu povredu. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon niti po pitanju "da li se radi o teškom kaznenom djelu protiv opće sigurnosti…jer se radi o rikošetiranim projektlima…", niti "..da je trebalo suditi optuženike po načelu in dubio pro reo", pa budući da je o takvim prigovorima već odlučeno u okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to žalba sve trojice optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

18. Slijedom iznesenog, a nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženih FU, VU i ČU, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da su optuženici, postupajući na način kako je to opisano u činjeničnom opisu, postupali s izravnom namjerom na lišenje života oštećenih OU i FUZ te poduzeli radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva i na taj način ostvarili sve objektivne i subjektivne elemente bića kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., za koja su s pravom proglašeni krivima kao supočinitelji.

19. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik predlaže da se pobijana presuda preinači i sve optuženike osudi na bezuvjetne kazne zatvora "u duljem i adekvatnijem trajanju", smatrajući da nije bilo mjesta primjeni instituta ublažavanja pojedinačnih kazni zbog izraženog visokog stupnja kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti, kao i činjenice da se radi o vrlo opasnom i nedopustivom obračunu optuženika sa oštećenicima, a pogotovo u odnosu na oštećenu FUZ, za koju nije postojao baš nikakav stvarni povod.

19.1. U svojim žalbama zbog odluke o kazni sva trojica optuženika ističu da su izrečene kazne prestroge, a pogotovo optuženici FU i VU, jer se radi o neosuđivanim osobama koji skrbe o obitelji, dok optuženi ČU u svojoj žalbi ističe da mu je prethodna osuđivanost pogrešno ocijenjena kao posebno otegotna, a njegovo zdravstveno stanje nije adekvatno ocijenjeno kao posebna olakotna okolnost, a niti to da skrbi o obitelji i dvoje mlt. djece, pa svi predlažu blaže kažnjavanje.

19.2. Protivno žalbenim navodima i državnog odvjetnika i svih optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne cijeneći optuženom FU kao posebno olakotno dosadašnju neosuđivanost te činjenicu da je dobar otac jednog malodobnog djeteta o kojem skrbi, kako to tvrdi ŽU, a optuženom VU kao posebno olakotno cijenio dosadašnju nekažnjavanost te činjenicu da je otac troje malodobne djece koju je priznao i skrbi o njima, dok je optuženom ČU kao olakotno cijenio činjenicu da je otac dvoje malodobne djece o kojima skrbi te da je invalid, u što se sud i sam uvjerio, dok mu je kao posebno otegotno cijenjena dosadašnja osuđivanost, a u odnosu na sva tri optuženika sud je pri utvrđivanju pojedinačnih i odabiru jedinstvene kazne imao u vidu bezobzirnost, upornost, veliku kriminalnu volju, krajnje nedopustive pobude u vidu razračunavanja sa oštećenim te skrivljene teške tjelesne ozljede na strani oboje oštećenika, kao i težinu kaznenih djela te stupanj krivnje.

19.3. U skladu s navedenim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve one okolnosti koje su, sukladno članku 47. stavku 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, pa je tako cijeneći prethodno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti i dovodeći iste u vezu s težinom počinjenog djela i posljedicama, a uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne za pokušaj ubojstva, pravilno optuženom FU utvrdio kako pojedinačne kazne u trajanju od po četiri godine zatvora tako i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina te optuženom VU i optuženom ČU za svako od počinjenih djela utvrdio pojedinačne kazne u trajanju od po tri godine zatvora te ih osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po pet godina zatvora, svakog, a u koje kazne je optuženicima uračunato vrijeme provedeno od uhićenja i u istražnom zatvoru.

19.4. Stoga, niti stroža kazna za koju se zalaže državni odvjetnik, a niti blaža kazna za koju se u žalbi zalažu optuženici, u konkretnoj situaciji ne bi bila primjerena naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima. Upravo su izrečene kazne i po ocjeni suda drugog stupnja, podobne ostvariti svrhu kažnjavanja te u dovoljnoj mjeri utjecati prvenstveno na optuženike, ali i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, te će se istima utjecati na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, čime će se pojačati povjerenje građana u pravni poredak, koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Ova kazna istovremeno sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje su optuženici kao počinitelji ovih kaznenih djela prouzrokovali oštećenima, ali i društvu u cjelini i njome će se u potpunosti ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije te u cijelosti ispuniti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11.

19.5. Slijedom svega navedenog žalbe državnog odvjetnika i svih optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovane.

20. S obzirom da su optuženici proglašeni krivima s pravom su obvezani i na djelomično plaćanje troškova kaznenog postupka, a za takovu svoju odluku sud je dao potpuno suvislo i utemeljeno obrazloženje. Međutim, ukoliko bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženike dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, bilo djelomično, bilo u cijelosti.

20.1. Stoga nije prihvaćena posebna žalba optuženog ČU zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, a niti žalbe optuženih FU i VU, koji se izrijekom ne žale iz te žalbene osnove, ali istu sadržajno ističu u dijelu žalbe zbog odluke o kazni i obvezama o skrbi za mlt. djecu i obitelj.

21. Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. nije utvrđena povreda zakona na štetu optuženika, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović