Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-881/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužitelja VI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice FI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Neli Bezjak, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Općine Lovran iz Lovrana, Šetalište M. Tita 41, OIB 3851366075, kojeg zastupa punomoćnik Darijan Dundović, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužitelja VI i 2. tužiteljice FI protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2545/2018-53 od 29. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1. tužitelja VI i 2. tužiteljice FI kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2545/2018-53 od 29. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da su tužitelji dužni naknaditi tuženiku parnični trošak tuženiku u iznosu od 1.865,61 eura.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2545/2018-53 od 29. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odlučeno da su tužitelji dužni naknaditi tuženiku parnični trošak preko iznosa od 1.865,61 eura do iznosa od 2.451,85 eura (za iznos od 586,24 eura), i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 586,24 eura, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev 1. tužitelja VI i 2. tužiteljice FI za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji VI iz [adresa] i FI iz [adresa] stekli pravo vlasništva na 1/5 dijela nekretnina i to: k. č. br. [katastarska čestica], livada, površine 358 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 1/5 dijela k. č. br. [katastarska čestica], put, upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega su ovlašteni zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodoban izbris toga prava vlasništva u navedenom idealnom dijelu s imena tuženika Općine Lovran, [adresa].

2. Nalaže se tuženiku Općini Lovran, [adresa] da tužiteljima SI iz [adresa] i FI iz [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od presuđenja pa do isplate."

Pod točkom II. izreke je odlučeno da su tužitelji dužni naknadit tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.451,85 EUR (18.473,46 kn), u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žale se 1. tužitelj VI i 2. tužiteljica FI zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlažu preinačiti pobijanu presudu ili istu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u odnosu na odluku o glavnoj stvari pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upiru žalitelji. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U obrazloženju prvostupanjske presude je navedeno:

- da je uvidom u prvotni ugovor sačinjen dana 5. siječnja 1991. na obrascu iz Mladosti Zagreb (list 6), utvrđeno da su JI i EI rođena JI, kao prodavatelji, prodali kupcu VI nekretnine koje se sastoje iz "obiteljska kuća – vikend kuća [adresa] sa namještajem i opremom cca 1200 m2 iznad kuće, parcela iznajmljena na 99 godina"; da je kupoprodajne cijena ugovorena u iznosu od 340.000 DEM te se ističe da je kupac isplatio prodavatelju iznos od 1.000 kanadskih dolara, dok se ostatak kupoprodajne cijene isplaćuje prilikom potpisa ugovora,

- da je predmetni ugovor pisan rukopisom, potpisan od strane VI i FI kao kupaca te prodavatelja JI i za EI po punomoćniku JI, a pažljivim pregledom akta utvrđuje se dodatak sadržaja u kojem se ističu stranke i to na način da je iznad sadržaja prodavatelja navedeno osobno ime "FI i",

- da je iz daljnjeg pravnog akta – kupoprodajnog ugovora od 7. lipnja 1991. (list 8 spisa) sačinjenog od strane odvjetnika dr. Zmaja Defilipisa utvrđeno da su JI, GI i EI, kao prodavatelji, otuđili FI i VI, kao kupcima, nekretninu upisanu u zemljišno knjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] od 440 m2, a što u naravi, kako je to navedeno u članku 2. ugovora, predstavlja obiteljsku vikend kuću na adresi [adresa].

- da se u predmetnom ugovoru od 7. lipnja 1991. ističe kupoprodajna cijena u visini od 330.000 DEM u dinarskoj protuvrijednosti koji iznos se kupci obvezuju, kako je to navedeno u članku 7. citiranoga ugovora, platiti u dva navrata i to 95% u roku od 30 dana te daljnjih 5% nakon podmirenja poreza na promet nekretnina i ovjere potpisa na ugovoru,

- da je iz ugovora o zakupu (list 12) utvrđeno je da je ugovor zaključen između UI kao zakupodavatelja i JI kao zakupoprimatelja, a odnosi se na zakup nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] oznake livada; razdoblje trajanja zakupa ugovoreno je na devedeset godina, a ugovor je datiran s 10. siječnja 1983.,

- da je 1. tužitelj VI u svom iskazu naveo kako prodavatelj JI te 1991. nije bio upisao preostalo zemljište na svoje ime, osim nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] pa je u kupoprodajnom ugovoru i navedena isključivo obiteljska kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica]; da je bilo potrebno da se po zaključenju ugovora izvrši uknjižba preostale cjeline na JI ili na drugog titulara, a što nije bilo moguće izvršiti kako mu je rečeno do 1996.; da je pokrenuo sudski spor vezano za nekretnine koje nisu obuhvaćene ovosudnim sporom misleći da će čestica 7234/1 potpasti pod česticu 7234/3 koja je bila obuhvaćena postavljenim zahtjevom; kako nije došlo do takvoga slijeda, bio je prisiljen pokrenuti za tu česticu 7234/1 novi sudski spor protiv tuženika,

- da je 1. tužitelj VI u svom iskazu također naveo da je prilikom sastavljanja ugovora dr. Defilipis napomenuo da u ugovoru nije moguće staviti čestice koje je kupio sa suprugom jer se tada o zakonu iste nisu mogle prodavati,

- da je 2. tužiteljica DI iskazala da su ona i suprug bili upoznati s činjenicom da nekretnine "trojka i jedinica" što je predstavljalo zemlju, odnosno okoliš kupljene kuće, prema tadašnjim propisima nisu mogli kupiti, već se upravo i zaključivao ugovor o najmu na tako dugi vremenski tijek, a kako bi se de facto "pokrio" takav problem; da je izričito upitana istakla da ih je prodavatelj upozorio da prilikom prodaje nekretnina zbog postojećih propisa prodaja svih čestica neće moći biti evidentirana u zemljišnim knjigama,

- da iz ugovora o zakupu koji je datiran iz 1983., ne ulazeći u valjanost istoga i što je predstavljalo pravnu volju ugovaratelja, prvostupanjski sud utvrđuje da se ugovor o zakupu odnosio isključivo na nekretninu oznake 7234/3. te da u tom ugovoru nigdje nije naznačena prijeporna parcela niti određeni alikvotni dio iste.

7. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da iz Kupoprodajnog ugovora kojeg su zaključili ovdje tužitelji kao kupci te JI, GI i EI dana **.**.1991. proizlazi da je predmet prodaje isključivo kuća sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] kvadrature 440 m2, te da ni iz jednog predočenog pravnog posla koji je predstavljao kupoprodaju ne proizlazi da bi predmet prodaje bila i nekretnina, odnosno udio u nekretnini oznake tada k. č. br. [katastarska čestica], odnosno sada 7234/1 i 7234/19, jer takve oznake nisu navedene u kupoprodajnim ugovorima. Pored toga, sud prvog stupnja ističe da je u kupoprodajnom ugovoru iz siječnja 1991. prodana nekretnina označena površinom od cca 1200 m2. locirana "iznad kuće" koja je bila predmet prodaje nedvojbeno, a koja je "parcela iznajmljena na 99 godina".

8. Ovdje treba dodati da je iz Izvoda iz katastarskog plana od 20. listopada 2022. (list 253 spisa) vidljivo da se k. č. br. [katastarska čestica] od 702 m2 (koja je bila predmet spora na utvrđenje prava vlasništva 1. tužitelja VI i 2. tužiteljice FI u predmetu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-566/12) nalazi s jedne strane k. č. br. [katastarska čestica] (iznad kuće), a sporne k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] se nalaze „ispod kuće“ i graniče s cestom na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

9. Dakle, predmet Ugovora o zakupu sklopljenog između UI i ŽI je bila isključivo livada k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 702 m2, te je u Kupoprodajnom ugovoru od 5. siječnja 1991. navedeno da je predmet kupoprodaje obiteljska kuća - vikend kuća [adresa] s namještajem i opremom i cca 1200 m2 „iznad kuće parcela iznajmljena na 99 god.“, što znači da se nedvojbeno radilo (samo) o parceli k. č. br. [katastarska čestica], a parcele koje su predmet ovog postupka nisu bile ni predmet zakupa niti predmet kupoprodaje na koju se pozivaju 1. i 2. tužitelji.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da predmetne parcele nisu bile predmet kupoprodaje te da 1. i 2. tužitelji nisu mogli steći pravo suvlasništva pravnim poslom, a kako su to tvrdili u tužbi i tijekom postupka.

11. Pored toga, prvostupanjski sud naveo sljedeće:

- da je prema odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom, s time da kada se govori o kakvoći posjeda, posjed mora barem biti pošten,

- da je prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a pošten posjed ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema stavku 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno,

- da su u konkretnom slučaju tužitelji sami u tužbi isticali da se predmet kupoprodaje koji se odnosio na utuženi segment u ovosudnom postupku u vrijeme zaključenja ugovora 1991. nije mogao otuđiti jer to nisu dozvoljavali zakonski propisi pa su se stoga stranke i dogovarale te zaključivale ugovor o zakupu u odnosu na neke druge nekretnine, a ne na prijepor; da je sam tužitelj u svom iskazu naveo da mu je bilo poznato da se neće moći uknjižiti u zemljišnim knjigama jer da do 1996. to pravo nije ostvario, a potom je počeo imati probleme sa tuženikom koji se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik prijepora, zbog čega se i obraćao odvjetnici Pucić kako bi se upoznao sa mogućnošću rješavanja nastalog problema.

Prema ocjeni prvostupanjskog suda naprijed navedeno ukazuje da tužitelji nisu bili, iako u posjedu, pošteni posjednici s obzirom da su znali, odnosno morali znati da se radi o nekretnini koja im u vrijeme zaključivanja pravnih poslova nije mogla ni pripasti u posjed, a niti su tijekom cjelokupnog trajanja posjeda imali saznanje o otpadanju takvih prepreka.

12. Stoga prvostupanjski sud smatra da tužitelji niti na temelju zakona nisu dokazali stjecanje prava suvlasništva na prijepornom segmentu.

13. Međutim, ovdje valja reći da prvostupanjski sud nije mogao ocjenjivati pretpostavke za stjecanje prava vlasništvo čest. zem. k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] na temelju dosjelosti, jer tužitelji ni u tužbi niti tijekom postupka nisu niti isticali činjenice vezane za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pri čemu navođenje da su tužitelji u nesmetanom posjedu, sama po sebi, ne upućuje na dosjelost (identično shvaćanje je zauzeto u odluci revizijskog suda br. Rev-2702/90). Naime, za slučaj stjecanja vlasništva dosjelošću potrebno je bilo iznijeti činjenične tvrdnje glede kvalitete posjedovanja i vremena posjedovanja, a takvi navodi nisu bili izneseni ni u tužbi niti tijekom postupka (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-55/19 od 26. travnja 2022.). Zbog toga ni ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati i ocjenjivati postojanje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a na koje se 1. tužitelj VI i 2. tužiteljica FI po prvi puta pozivaju u žalbi.

14. S obzirom da je u odnosu na tvrdnje 1. i 2. tužitelja da su predmetne nekretnine stekli pravnim poslom (kupoprodajom), sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 114. i 115. ZVDSP-a kada je ocijenio da 1. tužitelj VI i 2. tužiteljica FI nisu stekli pravo vlasništva pravnim poslom, u tom je dijelu žalba neosnovana.

15. Stoga je u odnosu na odluku o glavnoj stvari, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. U pogledu odluke o troškovima postupka, žalitelji osnovano ističu da iz iste nije vidljivo koliko je prvostupanjski sud priznao tuženiku za svaku radnju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) i po kojoj vrijednosti predmeta spora, kao niti koliko iznosi sudska pristojba na odgovor na tužbu koju je sud priznao tuženiku, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

17. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti.

18. U tužbi je naznačena vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn, što predstavlja protuvrijednost od 1.327,23 eura (primjenom konverzije od 7,5345) te je tuženik za pojedinu radnju postavio zahtjev na naknadu troška u visini od 75 bodova x vrijednost boda 1,99 eura. U skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a te Tbr. 8. t. 1. Tarife tuženiku pripada pravo na naknadu troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 149,25 eura te za sastav podnesaka od 30. rujna 2022. i 9. veljače 2023. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) iznos od po 149,25 eura, dok mu ne pripada pravo na naknadu troška za sastav podnesaka od 13. veljače 2020. i 24. veljače 2020. jer u istima razrađuje i ponavlja navode koje iznio u odgovoru na tužbu pa ti podnesci nisu bili nužni za vođenje postupka.

Tuženik ima pravo na naknadu troška za pristup odvjetnika kao punomoćnika na ročišta održana dana 8. studenoga 2019. i 19. veljače 2019. u visini od po 74,62 eura (Tbr. 9. t. 2. Tarife) te za zastupanje na ročištima dana 28. rujna 2020., 22. veljače 2021, 5. travnja 2021., 9. studenoga 2021., 21, rujna 2022. i 23. ožujka 2023. u iznosima od po 149,25 eura, pa ukupan trošak zastupanja iznosi 1.492,49 eura, uvećano za PDV od 373,12 eura, odnosno sveukupno 1.865,61 eura.

Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer iz sadržaja spisa ne proizlazi da je tuženik tu pristojbu platio, a niti da ga je sud pozvao na platež iste, dok je odredbom čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. S obzirom da je tuženik u sporu uspio, neće biti u obvezi snositi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu pa je pogrešna odluka u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku trošak te sudske pristojbe.

19. Slijedom iznesenog i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je trebalo potvrditi odluku o troškovima postupka do iznosa od 1.865,61 eura (točka I izreke), a za preostali dio od 586,24 eura odluku preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva (točka II izreke ove presude).

20. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu odluke o trošku, i to djelomično, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka III izreke).

U Zagrebu 9. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća :

Slavica Garac