Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-46/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BA, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog BA, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-25/2023. od 7. prosinca 2023., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024., u prisutnosti javnom dijelu sjednice optuženog BA i njegovog branitelja, odvjetnika Tomislava Hotka,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženom BA za kaznena djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., za koja je proglašen krivim pod točkama 1. i 4. izreke, prihvaćaju utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine za svako djelo, dok mu se za kaznena djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., za koja je proglašen krivim pod točkama 2. i 3. izreke, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. utvrđuju kazne zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine za svako djelo, pa se optuženik za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. svibnja 2019. do 3. travnja 2020. te od 1. lipnja 2020. do 31. srpnja 2020. te vrijeme od 7. prosinca 2023. pa nadalje.

II Odbija se žalba optuženog BA kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi BA proglašen je krivim zbog kaznenih djela protiv imovine, razbojništva, iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana pod točkama 1. do 4. izreke, pa su mu na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. za kaznena djela iz točke 1. i 4. utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po tri godine za svako djelo, a za kaznena djela iz točke 2. i 3. izreke prvostupanjske presude uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., utvrđene kazne zatvora u trajanju od po dvije godine (točka 2.) i u trajanju od jedne godine (točka 3.), pa je optuženi BA, uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode po uhićenju te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. svibnja 2019. do 3. travnja 2020. te od 1. lipnja 2020. do 31. srpnja 2020.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22 - dalje: ZKP/08.) dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi kako slijedi:

- oštećenom TD Puni broj d.o.o., OIB: 27011922678, u iznosu od 1.284,74 eura/9.679,90 kuna, TD Supersport d.o.o., OIB: 48471634697, u iznosu od 1.873,23 eura/14.113,83 kune, te Hok osiguranju d.d., OIB: 00432869176, u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna, sve u odnosu na točku 1. izreke presude;

- oštećenom TD Sava osiguranje d.d., OIB: 29743547503, u iznosu od 1.496,77 eura/11.277,44 kune u odnosu na točku 2. izreke presude;

- oštećenom TD Sava osiguranje d.d., OIB: 29743547503, u iznosu od 1.067,84 eura/8.045,64 kune u odnosu na točku 3. izreke presude;

- oštećenom TD Puni broj d.o.o., OIB: 27011922678, u iznosu od 1.754,42 eura/13.218,70 kuna, TD Supersport d.o.o., OIB: 48471634697, u iznosu od 2.037,03 eura/15.348,00 kuna, te Hok osiguranju d.d., OIB: 00432869176, u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna, d.d., u odnosu na točku 4. izreke presude; koje iznose je optuženi BA dužan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi BA dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu od 2.970,23 eura/22.379,20 kuna, koji troškovi se odnose na provedena vještačenja te paušalnu svotu troška kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 100,00 eura/753,45 kuna, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi BA oslobođen je dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08., koji trošak se odnosi na nagrade i nužne izdatke branitelja postavljenih po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreknu pojedinačne kazne i jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi BA žali se po branitelju Tomislavu Hotku, odvjetniku u Zagrebu, iz svih žalbenih razloga. Predlaže da se žalba usvoji i optuženika oslobodi od krivnje, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. U žalbi je stavljen prijedlog da se optuženika i njegovog branitelja pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

2.3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sjednica vijeća je održana u nazočnosti optuženog BA, čija je nazočnost osigurana putem video linka, te njegovog branitelja, odvjetnika Tomislava Hotka, a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

6. Iako se optuženi BA žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, istu niti pravno, niti sadržajno ne obrazlaže.

6.1. Ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena bilo koja bitna postupovna povreda, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnog stanja, optuženi BA osvrće se na svaku pojedinu točku izreke pobijane presude. Tako u odnosu na točku 1. smatra da postoje znatne razlike u opisu počinitelja od strane svjedokinje ĐA koja je počinitelja opisala kao osobu starosti oko 30 godina, visine od oko 170 do 175 cm, mršavije građe, sa vidljivim madežima po licu, dok je optuženik u vrijeme inkriminiranog kaznenog djela bio starosti 41 godinu i visok oko 190 cm, bez madeža. I u odnosu na kazneno djelo činjenično opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude optuženik navodi da je činjenično stanje i pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer da iz iskaza svjedokinje OA proizlazi da je počinitelj dodirivao stvari u kladionici, konkretno metalni rukohvat s unutarnje strane kladionice, dok vještačenjem nije pronađen trag papilarnih linija optuženika te da iz vještačenja vještaka Vojina Maštruka proizlazi samo mogućnost da su kamere registrirale optuženog BA, ali da se to ne može nedvojbeno potvrditi. U odnosu na točke 3. i 4. pobijane presude optuženik smatra kako djelatnice predmetnih kladionica, ŽA (točka 3. izreke) i IA (točka 4. izreke), prilikom provođenja dokaznih radnji prepoznavanja počinitelja nisu sa 100% sigurnošću prepoznale optuženika kao počinitelja ovih kaznenih djela, pa da se na njihovim iskazima nije mogla temeljiti osuđujuća presuda. Pogotovo ističe da iz nalaza vještaka Vojina Maštruka proizlazi da se na temelju snimki ne može nedvojbeno potvrditi da je počinitelj ovih kaznenih djela upravo optuženi JA, pogotovo stoga što je vještak na raspravi korigirao svoj prvobitni nalaz kako postoji samo mogućnost da su kamere zabilježile optuženika kao počinitelja. Zaključno, optuženik smatra da je prvostupanjski sud iz prethodno navedenih razloga "…morao imati dvojbu oko postojanja odlučnih činjenica koje nije mogao samo tako otkloniti… već u slučaju dvojbe odlučiti u korist optuženika… sukladno načelu in dubio pro reo…".

8. Nasuprot takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud nakon što je kritički ocijenio i podvrgnuo pažljivoj provjeri iskaze svih djelatnica ispitanih u svojstvu svjedoka, a u odnosu na obranu optuženika i snimke kamera iz unutrašnjosti kladionica, cijeneći svaki dokaz zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti, s pravom našao dokaznim da je optuženi BA počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret.

8.1. Naime, optuženik zanemaruje činjenicu, a u odnosu na događaj opisan pod točkom 1. presude, da je svjedokinja ĐA ne samo kod dokazne radnje prepoznavanja bila 100% sigurna da je upravo optuženik počinitelj ovog kaznenog djela, prepoznajući ga pritom po tjelesnoj konstituciji i crtama lica, već da je isto tako na raspravi predmetni događaj i počinitelja opisivala na vrlo jasan, precizan, određen i detaljan način, pri čemu je decidirano i uvjerljivo ponovno izjavila kako je 100% sigurna da je upravo optuženik počinitelj ovog kaznenog djela.

8.2. Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, bez obzira što je svjedokinja pogrešno procijenila u pogledu starosti počinitelja, ostale činjenice u pogledu njegove visine nisu tako bitne i drastične razlike (180 do 185 cm, u odnosu na visinu optuženika 190 cm), pogotovo kada se ima u vidu daljnji opis njegove konstitucije, da je mršave građe, pa potom i po opisu naočala, odjeće i guste bradice od nekoliko dana, te da je pregledom optuženika od strane vještaka utvrđeno da na lijevoj ušnoj školjci ima madež, prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza ove svjedokinje, a u odnosu na opis počinitelja. Pri tome svakako ne treba zanemariti da je opis događaja i počinitelja u potpunosti sukladan snimci nadzorne kamere iz kladionice. Isto tako nema nikakvih proturječnosti između prethodno utvrđenih činjenica te nalaza i mišljenja vještaka Vojina Maštruka, koji je naveo da su kamere video nadzora "Super sport" kladionice d.o.o. u Zagrebu, Selska cesta 215, dana 6. srpnja 2018. kritične zgode moguće registrirale optuženog BA, jer je počinitelj osoba koja je u trenutku počinjenja kaznenog djela bila odjevena u tamnu odjeću, na glavi je nosila šilt kapu, a na licu imala naočale i bradicu, kako je to detaljno opisala i svjedokinja ĐA.

8.3. U odnosu na kazneno djelo činjenično opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude optuženik smatra da iako je svjedokinja SA, djelatnica kladionice "Hattrick-PSK" d.o.o., također s potpunom sigurnošću prepoznala optuženika kao počinitelja ovog kaznenog djela, da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik počinitelj i u ovom slučaju, budući da iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da je počinitelj dodirivao stvari u kladionici, konkretno metalni rukohvat s unutarnje strane kladionice, dok vještačenjem nije pronađen trag papilarnih linija optuženika te da iz vještačenja vještaka Vojina Maštruka ponovno proizlazi samo mogućnost da su kamere registrirale optuženog BA, ali da se to ne može nedvojbeno potvrditi.

8.4. Međutim, suprotno stavu optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je imao u vidu sve činjenice i okolnosti ovog slučaja, pa je svoj zaključak utemeljio ne samo na iskazu svjedokinje OA koja je sa 100% sigurnošću, prilikom provođenja dokazne radnje prepoznavanja osobe, prepoznala optuženika po tjelesnoj konstituciji i crtama lica kao počinitelja ovog kaznenog djela, a što je potvrdila i na raspravi, već je njezin takav iskaz sa detaljnim opisom počinitelja i načinom njegovog postupanja pravilno ocijenjen kao vjerodostojan i u potpunosti sukladan sa video snimkom nadzorne kamere iz kladionice.

8.5. Stoga, a imajući u vidu niz detalja koje je opisala svjedokinja SA, da je počinitelj na glavi imao crnu zimsku kapu, dioptrijske naočale s crnim okvirima, tamniju bradu koja je išla i oko usta, tamne traperice i zimsku jaknu, a na nogama tenisice s bijelim prugama, koji je bio dosta visok, mršave građe, starosti oko četrdesetak godina, dodavši pritom da je čudno hodao na način da su mu noge "išle malo prema unutra", dok je za optuženog BA nesporno utvrđeno da je u vrijeme inkriminiranog događaja bio starosti 41 godinu i visok oko 190 cm, te da iz same obrane optuženika proizlazi da je u ožujku 2015. doživio tešku prometnu nezgodu zbog koje i danas trpi posljedice, da ima ugrađene metalne dijelove u kuk i zdjelicu, te da je nakon nezgode imao probleme s hodanjem, kao i to da je u rujnu 2018. operiran, što potvrđuje i njegova punica, svjedokinja ĆA, a djelo je počinjeno u prosincu 2018., te da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Maštruka proizlazi da su kritične zgode kamere video nadzora "Hattrick-PSK" kladionice registrirale optuženog BA, pa bez obzira što nisu pronađeni otisci papilarnih linija na metalnom rukohvatu s unutarnje strane kladionice (na snimci se vidi da počinitelj briše kvaku, a vide se i druge osobe koje su nakon počinjenja djela ulazile u kladionicu te djelatnica koja nakon njegovog odlaska zatvara vrata), a niti prigovori optuženika kako vještak nije mogao zbog loših tehničkih karakteristika video snimaka nedvojbeno utvrditi da je ta osoba optuženik, to po ocjeni drugostupanjskog suda, a imajući u vidu sve odlučne prethodno utvrđene činjenice, ne ostavlja prostora sumnji da je optuženi BA počinitelj i ovog kaznenog djela iz točke 2. izreke pobijane presude, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

8.6. Nadalje, a u odnosu na kaznena djela činjenično opisana pod točkama 3. i 4. izreke pobijane presude, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako djelatnice predmetnih kladionica ŽA (točka 3. izreke) i IA (točka 4. izreke) prilikom provođenja dokaznih radnji prepoznavanja osobe nisu sa 100% sigurnošću prepoznale optuženika kao počinitelja ovih kaznenih djela. Međutim, kada se imaju u vidu drugi izvedeni dokazi, a osobito rezultati provedenih vještačenja po sudskom vještaku za biometrijska vještačenja Vojinu Maštruku, koji je u svom nalazu i mišljenju na nedvojbeni način utvrdio da sa snimki kamera video nadzora proizlazi da je počinitelj kaznenog djela 9. siječnja 2018. ista ona osoba koja je počinila kazneno djelo i 12. veljače 2018., jer navedene osobe nose isti tip kape šilterice, dioptrijske naočale, šal i jaknu do pasa tamnozelene boje, isti tip hlača i tenisica, da počinitelj oba kaznena djela ima isti oblik nosa, brade i resice lijeve ušne školjke kao i optuženik te da osim toga i kod počinitelja i kod optuženika na potpuno isti način rastu dlake brkova i brade na području oko usta, to su sve i po ocjeni drugostupanjskog suda precizne, određene i identične individualne karakteristike u izgledu koje u bitnome povezuju upravo ove dvije osobe, pa je s pravom prihvaćen konačan zaključak vještaka da su kamere video nadzora sportskih kladionica i 9. siječnja 2018. i 12. veljače 2018. registrirale upravo optuženog BA.

8.7. Stoga su po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovani prigovori optuženog BA kojima nastoji dovesti u sumnju utvrđeno činjenično stanje i zaključke prvostupanjskog suda.

8.8. Isto tako, to što je vještak pregledom optuženog BA na raspravi utvrdio da optuženik na lijevoj ušnoj školjci ima dvije rupice, a treća rupica ne postoji nego se radi o madežu, te korigirao svoj zaključak kako je prilikom komparativne biometrijske analize prvobitno iskazao da se na lijevoj ušnoj školjci počinitelja razbojništva vide tri naušnice, uopće ne utječe na prethodno utvrđeno činjenično stanje, pogotovo stoga što je raspored rupica za naušnice i madež na uhu optuženika sukladan rasporedu naušnica na lijevoj ušnoj školjci počinitelja kojeg su zabilježile nadzorne kamere.

9. Isto tako, ispravno su iskazi punice optuženika ĆA i prijateljice kod koje je optuženi BA navodno radio, DA, ocijenjeni nevjerodostojnim i usmjerenim na otklanjanje kaznene odgovornosti od optuženika, jer je sadržaj njihovih iskaza, kojima nastoje dati alibi optuženiku u potpunosti u suprotnosti s materijalnim dokazima i iskazima ispitanih djelatnica kladionica te provedenim vještačenjem po vještaku Vojinu Maštruku, a niti sadržaj dostavljenih SMS poruka iz mobitela optuženika ne ukazuje na drugačije činjenično stanje od onog što ga je utvrdio prvostupanjski sud.

10. Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud s pravom odbio provesti dokazne prijedloge obrane za dopunskim vještačenjem na okolnosti rasporeda naušnica te visine i ruku počinitelja, ocjenjujući ih nevažnima, ispravno zaključivši da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Vojina Maštruka proizlazi korekcija broja naušnica korist optuženog BA, uz vrlo jasno obrazloženje, što ga je to dovelo na prvobitni pogrešan zaključak te da kamere video nadzora snimaju kroz objektiv koji zbog svojih nesavršenosti iskrivljuje snimku, pa nije moguće ispravno utvrditi pravu visinu počinitelja, a niti bi kod dodatnog analiziranja ruku počinitelja vještak bio u mogućnosti pronaći nekakve značajne biometrijske karakteristike koje bi eventualno mogle pomoći prilikom identifikacije ili isključivanja optuženika.

11. Prema tome, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, nije osnovana žalba optuženika BA zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, nasuprot žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio kako je optuženik počinio terećena kaznena djela razbojništva, opisana pod točkama 1. do 4. izreke pobijane presude, te je za svoja utvrđenja dao valjano i logično obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

12. Optuženik u uvodu žalbe kao žalbenu osnovu navodi povredu kaznenog zakona, ali u sadržaju žalbe u tom pravcu ne iznosi razloge.

12.1. Stoga je pobijana presuda u tom dijelu ispitana po službenoj dužnosti. Ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, pa niti po pitanju "…da sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da je optuženi počinio terećena kaznena djela…te da je sud prema optuženiku morao primijeniti načelo in dubio pro reo…", budući da je o takvim prigovorima već odlučeno u okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni navodeći da su olakotne okolnosti, koje je prvostupanjski sud utvrdio na strani optuženika precijenjene, dok nisu u dovoljnoj mjeri ocijenjene otegotne okolnosti, bezobzirnost i brojnost djela te iznimna upornost i višestruka osuđivanost (10 puta) zbog istih i sličnih djela, pa stoga smatra da nije bilo mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne za kaznena djela iz točke 2. i 3. te predlaže da se optuženiku izreknu veće pojedinačne kazne bez ublažavanja, a potom da se optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

13.1. Optuženik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog odluke o kazni, ali niti za tu žalbenu osnovu ne iznosi bilo kakve argumente, međutim, takva je žalba u smislu članka 478. ZKP/08. sadržana u njegovoj žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. U pravu je državni odvjetnik kada predlaže strože kažnjavanje optuženika. Naime, prvostupanjski je sud sve olakotne i otegotne okolnosti konkretnog slučaja valjano utvrdio, ali ne i pravilno cijenio u odnosu na one otegotne prirode.

14.1. Tako je prvostupanjski sud kao olakotno optuženom BA prilikom odmjeravanja kazne za pojedinačno počinjena kaznena djela i jedinstvenu kaznu cijenio narušeno zdravstveno stanje, činjenicu da je otac dvoje malodobne djece te protek vremena od počinjenja kaznenih djela, dok je otegotnim cijenjena optuženikova ranija osuđivanost za ista, istovrsna i druga kaznena djela i upornost i ustrajnost prilikom počinjenja kaznenih djela kada u relativno kratkom vremenskom periodu čini četiri kaznena djela razbojništva.

14.2. Međutim, otegotne okolnosti koje su ocijenjene od strane prvostupanjskog suda, ranija višestruka osuđivanost (10 puta), a među ostalim i zbog istovrsnih i sličnih kaznenih djela imovinskog karaktera, te brojnost i kratkoća vremena u kojem su ista počinjena, ali i bešćutnost i iznimna upornost, kada optuženik pri počinjenju kaznenih djela s uperenim pištoljem traži od djelatnica ne samo novac iz blagajne, već i iz sefa, što kod njih izaziva pojačani strah, kako su to same vjerno opisale, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu našle dovoljnog odraza, kako u dijelu utvrđivanja pojedinačnih kazni uz primjenu instituta ublažavanja (za točke 2. i 3.), tako ni u odabiru jedinstvene kazne zatvora izrečene po sudu prvog stupnja.

15. Stoga, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, te o svrsi kažnjavanja, strožim pojedinačno utvrđenim kaznama za kaznena djela iz točke 2. i 3. u trajanju od po tri godine za svako, a bez primjene odredbi o ublažavanju, te prihvaćanjem pojedinačno utvrđenih kazni od strane prvostupanjskog suda u trajanju po tri godine za kaznena djela iz točke 1. i 4., kako je to i navedeno u izreci ove presude te odabirom jedinstvene kazne zatvora, strožom od one koju je izrekao prvostupanjski sud, u trajanju od sedam godina i šest mjeseci, moći će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te utjecati na optuženika da u potrebnoj mjeri shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja i da ubuduće ne čini kaznena djela. Takva kazna utjecati će na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a čime će, prema mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, biti ostvarena specijalna i generalna prevencija te ispunjena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., uz izražavanje jasne društvene osude.

15.1. Kako otegotne okolnosti pretežu u odnosu na one olakotne prirode, jer upućuju na upornost optuženika u nepoštivanju pravnog poretka, osnovana je žalba državnog odvjetnika kojom se predlaže strože kažnjavanje optuženika.

15.2. Budući da se prema članku 54. KZ/11. svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava u izrečenu kaznu zatvora, to je optuženiku u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora od sedam godina i šest mjeseci uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru utvrđeno po prvostupanjskom sudu od 2. svibnja 2019. do 3. travnja 2020. te od 1. lipnja 2020. do 31. srpnja 2020., ali i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2023. pa nadalje, budući je drugostupanjski sud utvrdio da se optuženik od objave prvostupanjske presude nalazi u tzv. obligatornom istražnom zatvoru.

16. Optuženik u uvodu žalbe navodi da se žali i u odnosu na odluke o imovinskopravnim zahtjevima i troškovima postupka, ali niti u ovom slučaju ne iznosi bilo kakve argumente za te žalbene osnove.

16.1. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda, odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka i dosuđenim imovinskopravnim zahtjevima u svemu je sukladna zakonu i utvrđenim činjenicama.

17. Slijedom iznesenog, temeljem članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao izreci.

Zagreb, 9. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović