Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-409/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević, predsjednice vijeća, te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ines Kovačević i mr. sc. Iris Gović Penić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., iz M., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku iz ZOU M. P. i M. P., u I., protiv tuženika J. T., iz B. V., OIB:…,zastupan po punomoćnici M. M. (ranije K.), odvjetnici u S., te po protutužbi protutužitelja J. T., iz B. V., OIB: …, zastupan po punomoćnici M. M. (ranije K.), odvjetnici u S., protiv protutuženika I. G., iz M., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. P., odvjetniku iz ZOU M. P. i M. P., u I., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1924/2019- 27 od 30. studenog 2022. na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1924/2019-27 od 30. studenog 2022. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 150.690,00 kuna (20.000,00 eura) zajedno sa pripadajućom kamatom.

r i j e š i o  j e

I Ukida se rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1924/2019-27 od 30. studenog 2022. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 32.566,25 kuna (4.322,28 eura) sa pripadajućom kamatom na taj iznos te se u tom dijelu vraća predmet na ponovni postupak.

II Ukida se rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P1924/2019-7 od 30. studenog 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III O troškovima žalbenog postupka tuženika odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja I. G. protiv tuženika J. T., u dijelu koji glasi:

Dužan je tuženik J. T.,s prebivalištem u B. V., OIB:…,isplatiti tužitelju I. G.,s prebivalištem u M., iznos od 150.690,00 kuna (20.000 EUR - a), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 01.listopada 2018.godine do konačne isplate po stopi određenoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,te mu naknaditi na ime parničnog troška iznos od 32.566,25 kuna (4.322,28 eura) uz zakonsku zateznu kamatu počevši od 30.studenog 2022.godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev protutužitelja J. T. protiv protutuženika I. G. koji glasi:

"Dužan je tužitelj - protutuženik I. G. isplatiti tuženiku - protutužitelju J. T. iznos od 44.925,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21.09.2017.god., pa do isplate, te iznos od 47.465,10 kuna,sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21.rujna 2017.godine, do isplate, a koja kamata se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Dužan je tužitelj - protutuženik naknaditi tuženiku - protutužitelju troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a koja kamata se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

i

r j e š e nj e

„Odbacuje se deklaratorni protutužbeni zahtjev protutužitelja J. T. protiv protutuženika I. G. koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu zaključen dana 21.09.2017.god., između tužitelja - protutuženika I. G. kao zajmodavca i tuženika - protutužitelja J. T. kao zajmoprimca, ovjeren po vršitelju dužnosti javnog bilježnika A. A. V., iz M. od 21.09.2017.god. pod brojem ovjere OV810/2017,prividan pravni posao, pa isti ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tuženika - protutužitelja J. T."

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu ulaže tuženik- protutužitelj (dalje tuženik) zbog bitne povrede odredaba parniučnog postupka , pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu tuženika te preinači pobijanu presudu i rješenje u skladu da žalbenim navodima tuženika, uz naknadu parničnog troška tuženiku uključujući i trošak ovog žalbenog postupka podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud dužan na temelju rezultata dokaznog postupka ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva i pri tome je vezan činjeničnim supstratom tužbe pa stoga sud nije smio u pobijanoj presudi izostaviti činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva ,a koja se odnosi na pozajmicu, jer tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da je ugovorom o zajmu „pozajmio“ ovdje tuženiku iznos od 20.000,00 eura, a tužitelj ovdje nije nakon što je u ovom postupku utvrđeno da pozajmice nije bilo uredio tužbeni zahtjev odnosno preinačio tužbeni zahtjev pa stoga sud nije mogao arbitrarno bez privole stranaka iz postavljenog tužbenog zahtjeva iz tužbe izostaviti riječi „s osnova o pozajmice“.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke zajednički i dogovorno držale c. b. „R.” u B. V. te da su tim objektom upravljali zajednički tijekom lipnja, srpnja i do 15. kolovoza 2017. kada je tužitelj izašao iz zajedničkog posla.

7.1. Također ovdje nije sporno da je tuženik za izlazak ovdje tužitelja iz zajedničkog posla (ortakluka) pristao mu platiti iznos od 20.000,00 eura uz vremenski odmak od godinu dana i to je bila prava volja ugovornih strana kada je zaključen ugovor o zajmu budući da se nikada nije radilo o pozajmici.

8. Međutim ovdje je sporno je li tuženik u obvezi isplatiti predmetni iznos od 20.000,00 eura a koji iznos bi predstavljao tzv. izlaznu naknadu za izlazak ovdje tužitelja iz zajedničkog posla odnosno sporno je na koji način su stranke regulirale svoje ortačke odnose u trenutku kada su sporazumom raskinule ortakluk jer ovdje tužitelj tvrdi da su raskidom njihovog ugovornog odnosa u odnosu na njega prestale sve njegove financijske obveze koje su se odnosile na ugostiteljski objekt dok tuženik tvrdi da je tek nakon raskida ugovora o ortakluku te nakon zaključenja prividnog ugovora o zajmu od 21. rujna 2017. saznao za postojanje duga po računima za piće u iznosu od 89.850,00 kuna te dug na ime neplaćenog vanjskog štekata Općini B. V. u iznosu od 94.930,20 kuna te stoga tuženik protutužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je ugovor o zajmu prividan pravni posao pa da isti ne proizvodi pravne učinke te da se naloži ovdje tužitelju da isplati polovicu od ukupnog iznosa 89.850,00 kuna na ime dugovanja po računima za ugostiteljski objekt te polovicu od ukupnog iznosa od 94.930,20 kuna s osnova neplaćenog štekata Općini B. V.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

9.1. Iz iskaza parničnih stranaka proizlazi sljedeće:

-da su zajedno i dogovorno držali c. b. R. u „B. V.” te da je svatko od njih uložio za otvaranje i opremanje navedenog ugostiteljskog objekta po 15.000,00 eura a da su jedan dio novca dobili od raznih sponzora,

-da su ugostiteljskim objektom zajednički upravljali do 15 kolovoza 2017. kada je između njih postignut dogovor da tuženik nastavlja upravljati tim objektom, a da tužitelj izlazi iz zajedničkog posla, s tim da je na ime „izlazne naknade” tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 eura što je regulirano ugovorom od 21. rujna 2017. koji je naslovljen kao „ugovor o zajmu“,

-da ovdje tuženik u svom iskazu navodi da je tek nakon što je došlo do raskida ortačkog odnosa sa tužiteljem odnosno nakon zaključenja „ugovora o zajmu” (21. rujna 2017.) saznao za dugove po računima za piće u iznosu od 89.850,00 kuna te za dug na ime neplaćenog štekata Općini B. V. u iznosu od 94.930,20 kuna, te da je nakon zaključenja ugovora od 21. rujna 2017. isplatio ovdje tužitelju na ime izlazne naknade iznos od 15.000,00 eura,

-da iz iskaza svjedokinje K. V. koja je vodila financijsko-knjigovodstveno poslovanje objekta „R.“ proizlazi da nakon što je raskinut poslovni odnos između stranaka financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju je prestao donositi tužitelj,

-da je svjedokinja nastavila voditi poslovanje sve do kraja 2019. godine a za vrijeme dok je postojao njihov poslovni odnos nije postojao dug prema trećim osobama,

-da u iskazima svjedoci I. V. i M. V. navode kako imaju saznanja po kazivanjima tuženika da je isti tužitelju I. G. isplatio iznos od 15.000,00 eura ali da nisu bili prisutni navedenoj isplati.

10. Prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja i to iskaza samih stranaka izvodi pravilan pravni zaključak da naslovljeni Ugovor o zajmu predstavlja prividan pravni posao jer prava volja stranaka nije bila pozajmica kojom tužitelj pozajmljuje ovdje tuženiku iznos od 20.000,00 eura već predmetni ugovor prikriva sasvim drugi ugovor a to je reguliranje njihovih poslovnih odnosa koji proizlaze iz zajedničkog poslovanja ugostiteljskog objekta „R.“ a koje su stranke zajednički vodile i to reguliranje njihovog odnosa nakon prekida ortačkog odnosa.

11. Prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja izvodi pravilan pravni zaključak da naslovljeni ugovor o zajmu predstavlja prividan pravni posao koji prikriva sasvim drugi ugovor temeljem kojeg, a s obzirom da su stranke dogovorno prekinule poslovni odnos sredinom kolovoza 2017. i to na način da ovdje tužitelj izlazi iz zajedničkog poslovanja u objektu c. b. „R.“ u B. V., se ovdje tuženik obvezuje isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 Eura kao „izlaznu naknadu“.

12. Prema odredbi članka 285. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

12.1. Međutim stavkom 2. istog članka propisano je da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u ovom konkretnom slučaju između stranaka doista nije zaključen ugovor o zajmu, ali je zaključen ugovor kojim oni reguliraju svoje ortačke odnose vezane za poslovanje ugostiteljskog objekta „R.“ u B. V., koji je pravno valjan i koji u biti predstavlja konačno reguliranje svih njihovih odnosa koji su nastali vezano za ortačko upravljanje i poslovanje ugostiteljskog objekta „R.“.

13.1.Također pravilno se sud poziva na odredbu članka 637. ZOO-a koja regulira pravni institut ugovora o ortaštvu koji su u ovom konkretnom slučaju stranke zaključile kada su odlučile uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja a to je vođenje c. b. „R.“ a ortaštvo je po pravnoj prirodi zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti dok je prestanak ortaštva reguliran člankom 655. ZOO-a te su upravo stranke ugovorom o zajmu zapravo prikrile ovaj pravi ugovor koji je pravno valjan i kojim stranke konačno reguliraju sporazumom prestanak ortačkog odnosa (članak 655. stavak 4. ZOO-a) a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

14. Žalbeni navodi tuženika kojim isti navodi da je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe nisu osnovani.

15. Naime, ovdje valja reći da sud nije vezan pravnom osnovom postavljenog tužbenog zahtjeva i to i u pravnoj situaciji kada tužitelj ne navodi uopće pravnu osnovu tužbenog zahtjeva pa tako niti onda kada navodi krivi osnov postavljenog tužbenog zahtjeva.

16. Dakle ovdje je sud dužan sam utvrditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i pravna pravila na temelju kojih treba prosuditi o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Točno je da je sud vezan činjenicama navedenim u tužbi međutim u ovom konkretnom slučaju tužitelj je odmah nakon zaprimanja odgovora na tužbu tuženika podneskom od 2.rujna 2019. (list 22 spisa) a prije zaključenja prethodnog postupka činjeničnim navodima jasno naveo da je iznos koji je naveden u ugovoru o zajmu zapravo „izlazna naknada“ kojim se regulira prestanak njihovog zajedničkog poslovanja u C. b. „R.“ ,stoga su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu u cijelosti neosnovani.

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je sveobuhvatnom analizom provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan iz svih naprijed navedenih razloga a da tuženik nije dokazao osnovanost postavljenog protutužbenog zahtjeva za isplatom.

19. Naime, prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoje tvrdnje ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

20. Prema odredbi članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovdje tuženik nije dokazao da bi s naslova izlazne naknade isplatio ovdje tužitelju iznos od 15.000,00 eura.

21. Također ovdje tuženik nije dokazao da bi postojala dugovanja za dugove po računima za piće u iznosu od 89.850,00 kuna te za dug na ime neplaćenog štekata Općini B. V. u iznosu od 94.930,20 kuna jer iz iskaza svjedokinje koja je vodila financijsko-knjigovodstveno poslovanje c. b. „R.“ za vrijeme zajedničkog poslovanja stranaka nisu postojali dugovi prema trećim osobama pa je stoga pravilno sud zaključio da je ovdje tuženik do zaključenja ugovora 21. rujna 2017. bio upoznat sa svim obvezama koje su se odnosile na poslovanje ugostiteljskog objekta „R.“ kada je potpisao predmetni ugovor kojom se obvezao isplatiti „izlaznu naknadu“ ovdje tužitelju.

22. Žalbeni navodi tuženika se svode na to da isti vlastitu ocjenu dokaza suprotstavlja sudskoj ocjeni a da pri tome ne navodi zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

23. Žalbeni navodi tuženika u odnosu na pobijano rješenje kojim prvostupanjski sud odbacuje postavljen protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da se deklaratornom sudskom odlukom utvrdi da Ugovor zajmu ne proizvodi pravni učinak jer je takav zahtjev nedopušten, su osnovani.

24. Naime pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nema pravni interes da se utvrdi u smislu odredbe članka 187. ZPP-a da određeni pravni odnos ne proizvodi pravni učinak pa je stoga valjalo u tom dijelu ukinuti pobijano rješenje te vratiti predmet na ponovni postupak jer zbog pogrešnog pravnog pristupa sud nije meritorno odlučio o osnovanosti tog dijela protutužbenog zahtjeva.

25. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te će meritorno odlučiti o osnovanosti postavljenog protutužbenog zahtjeva kojim tuženik traži da se utvrdi da ugovor o zajmu ne proizvodi pravni učinak te će ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka prema konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu.

26. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 368. stavka 1. i članka 380. stavka 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

27. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 4. ZPP-a).

U Zagrebu 9. srpanj 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević, v.r.