Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžm-8/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom CP zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 14. svibnja 2024. broj Km-1/2024-17, u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba maloljetnog SP te se preinačuje prvostupanjsko rješenje u dijelu trajanja upućivanja maloljetnog SP u odgojnu ustanovu na način da, na temelju članka 15. stavak 3. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM) maloljetnik u odgojnoj ustanovi ostaje najmanje šest mjeseci, a najdulje dvije godine, s tim da sud mora svakih šest mjeseci u sjednici vijeća ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera.
II U ostalom dijelu žalba maloljetnog SP odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 15. ZSM maloljetnom CP je, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1 . KZ/11. i drugih, izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu koja može trajati najmanje od šest mjeseci, a najdulje tri godine.
1.1. Na temelju članka 65. stavak 5. ZSM vrijeme provedeno na privremenom smještaju u ustanovi socijalne skrbi se maloljetnom CP uzima kao vrijeme trajanja zavodske odgojne mjere.
1.2. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM u vezi s člankom 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenici su upućeni s imovinskopravnim zahtjevom na parnicu.
1.3. Na temelju članka 70. KZ/11. u vezi s člankom 31. ZSM prema maloljetnom CP izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja se izvršava u ustanovi za izvršenje odgojne mjere ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim propisom. Ova mjera može trajati do prestanka izvršenja odgojne mjere, a najdulje dvije godine.
1.4. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.
2. Protiv tog rješenja žali se maloljetnik po svojoj braniteljici, odvjetnici Smiljenki Buljan zbog žalbenih osnova iz članka 467. točka 1. do 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da se preinači prvostupanjsko rješenje, podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08., spis je dostavljen na uvid Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba maloljetnika djelomično je osnovana.
6. Unatoč tome što se maloljetnik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, zbog čega je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao odluku po službenoj dužnosti i nije našao povrede u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.
6.1. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, žalitelj osporava dokazanost predmetnih kaznenih djela ukazujući na izjavu maloljetnika da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, zbog čega je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje zaključujući da je maloljetni NP u stjecaju počinio tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.
6.2. Nasuprot tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio i sa sigurnošću našao dokazanim sva bitna obilježja jednog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, pri čemu je iznio razloge iz kojih ne prihvaća iskaz maloljetnika dovodeći u vezu njegov iskaz s ostalim personalnim dokazima te nalazom i mišljenjem provedenog psihijatrijskog vještačenja.
6.3. Međutim, u pravu je maloljetnik da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon i prekoračio ovlast koju ima po zakonu kada je maloljetnika uputio u odgojnu ustanovu od najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine, jer prema članku 15. stavak 3. ZSM ta mjera može trajati najdulje dvije godine. Naime, prvostupanjski sud se nije ograničio u izreci na navod koja odgojna mjera se izriče već je naznačio i vremenske okvire mogućeg trajanja te mjere pri čemu nije naveo ispravan rok iz članka 15. stavak 3. ZSM zbog čega je preinačena prvostupanjska odluka u tom dijelu.
6.4. Slijedom navedenog, trebalo je pobijano rješenje preinačiti te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja, temeljem članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. u vezi članka 3. ZSM.
Zagreb, 9. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
