Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-rz-17/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki Kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića, Maje Štampar Stipić, Slavena Vidmara i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LŠ zbog kaznenog djela iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 53/91., 71/91., 39/92., 91/92., 58/93., 37/94., 108/95., 28/96 i 110/97. – dalje: OKZ RH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj: K-Rz-2/2023. od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi LŠ, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.), oslobođen je optužbe za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH, činjenično i pravno opisano u izreci presude.
1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., kao i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada za njegovog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Spis je, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen državnom odvjetništvu.
3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu podnio je optuženi LŠ po branitelju Domagoju Rupčiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek u Sisku, predloživši da se žalba odbaci kao nepravovremena, a podredno da se odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, u optužnici broj KT-61/93. od 9. studenog 1994., koja je preuzeta po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu pod brojem K-DO-46/12. te izmijenjena podneskom od 1. veljače 2024., optuženom LŠ stavilo je na teret da je 26.srpnja 1991. u Strugi Banskoj, za vrijeme oružanog sukoba između regularnih snaga Republike Hrvatske i naoružanih srpskih paravojnih postrojbi, kao pripadnik paravojne postrojbe tzv. „Milicija Krajine“, suprotno članku 3. i 13. III Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., zajedno s većim brojem drugih pripadnika te postrojbe zarobili i razoružali EŠ, ČŠ i ŠŠ, policajce Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, tukli ih, skinuli im odjeću i natjerali ih da trče preko livade, a potom iz pješačkog naoružanja na njih pucali i usmrtili ih, na koji način je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH.
7. Budući da optuženi LŠ u vrijeme vođenja kaznenog postupka nije bio dostižan državnim tijelima kaznenog progona u Republici Hrvatskoj, na temelju članka 402. ZKP/08., optuženiku je suđeno u odsutnosti.
8. Na okolnosti inkriminiranog kaznenog djela prvostupanjski sud je kao svjedoke ispitao HŠ, OŠ, KŠ, GŠ, ŽŠ i OM. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da su 26. srpnja 1991. u Banskoj Strugi kao civili bili uhićeni od strane pripadnika paravojne srpske postrojbe te su vidjeli da su pripadnici te postrojbe uhitili i ubili trojicu pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na način kako je to naprijed opisano, no, nitko od tih svjedoka, osim svjedoka MO, nije vidio da je u tome sudjelovao i optuženi LŠ, s tim da su svjedoci GŠ, VŠ i MŠ iskazali da su tog dana u Banskoj Strugi vidjeli optuženika te su naveli da je isti bio naoružan.
8.1. U odnosu na naprijed navedeni događaj, svjedok MO je iskazao da je kritične zgode u Banskoj Strugi, zajedno s više drugih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti bio zarobljen od strane pripadnika srpske paravojne postrojbe te se nalazio u koloni koja je od stradalih policijskih djelatnika bila udaljena 2 – 3 metra, a među osobama koje su postupali na štetu stradalih hrvatskih policajaca vidio je i optuženog LŠ. Međutim, u odnosu na isti događaj MO je kao svjedok ispitan i u kaznenom predmetu koji se vodio protiv okrivljenog ZŠ (spis broj K-Rz-3/2014. - razdvojen u odnosu na osnovni spis protiv okr. CŠ i dr.), te je u tom predmetu MO iskazao da nije vidio počinitelje tog djela već je samo čuo pucnjavu, a kasnije je saznao da su ubijena trojica "naših policajaca". Nakon što je od strane suda pozvan da pojasni razlike u svojim iskazima, svjedok je naveo da je prilikom ispitivanja u ovom drugom postupku (spis K- Rz-3/2014.) bio pod stresom, a osim toga boluje i od više bolesti, među kojima ima povišeni krvni tlak i PTSP.
8.2. Slijedom naprijed iznesenog, s pravom prvostupanjski sud iskaz svjedoka MO, s obzirom na dijametralno različite iskaze u odnosu na isti događaj, nije cijenio kao vjerodostojan, pri čemu tako posve oprečne iskaze nije moguće opravdavati stresom i bolešću, na koje se razloge pozvao svjedok O, a državni odvjetnik ih nekritički prihvaća i na njih upire u žalbi, pokušavajući time opravdati tezu da je iskaz svjedoka u ovom postupku istinit, što za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljivo. Naime, navedene okolnosti, ako su i postojale u vrijeme davanja iskaza, mogle su donekle utjecati samo na kvalitetu svjedočkog iskaza, i to u smislu točnosti opisa samog događaja, pri čemu je u oba svjedočenja moglo doći do određenih razlika i nebitnih odstupanja vezano uz način kako se odigrao sam događaj, ali ne i u smislu saznanja o događaju odnosno tvrdnjama navedenog svjedoka koji je u jednom iskazu naveo da nije vidio događaj, a u drugom iskazu je naveo da je bio očevidac tog događaja.
8.3. U kontekstu naprijed navedenog, svjedočki iskaz MO prvostupanjski sud je doveo u vezu s iskazom svjedoka GŠ, iz čijeg iskaza proizlazi da se kritične zgode u koloni zarobljenika kretao u blizini MO, s tim da je ovaj svjedok naveo da među pripadnicima srpske paravojne postrojbe koja je postupala na štetu trojice naprijed navedenih hrvatskih policajaca, nije vidio optuženog LŠ, kojeg inače poznaje i vidio ga je na drugom mjestu, što dodatno pobuđuje sumnju u istinitost iskaza svjedoka O.
8.4. S obzirom na to da je svjedočki iskaz MO jedini dokaz koji bi u konkretnom slučaju upućivao na krivnju optuženika, a imajući u vidu sve naprijed iznesene nedosljednosti u iskazivanju svjedoka, i po stavu ovog drugostupanjskog suda radi o neuvjerljivom i nepouzdanom iskazu na kojem se ne može temeljiti osuđujuća presuda. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., a budući da nije dokazano da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo iz članka 122. OKZ RH, za to djelo ga oslobodio optužbe.
9. Zbog svega naprijed iznesenog, a kako nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio neku od povreda taksativno navedenih u članku 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 9. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
