Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-55/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika SĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj Ik I-139/2024-12 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika SĐ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, temeljem članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., pravilno i 155/23., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika SĐ.
1.1. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u Valturi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici broj Kzd-6/2022. od 11. kolovoza 2022., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i drugih, potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kžzd-43/2022-4 od 11. siječnja 2023. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 17. studenog 2024.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik SĐ po opunomoćeniku, odvjetniku Željku Palatinušu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene Kaznenog zakona i Zakona o izvršavanju kazne zatvora" s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da otpusti zatvorenika na uvjetni otpust.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne okolnosti o kojima ovisi primjena odredbe članka 59. stavka 1. KZ/11. te s pravom zaključio da je za postizanje svrhe kažnjavanje nužno nastaviti s izdržavanjem kazne, zbog čega je osnovano, na temelju članka 170. stavka 2. ZIKZ-a, odbio njegov prijedlog za uvjetni otpust, dajući jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te valjano obrazloženje za svoju odluku.
6. Naime, iz izvješća s mišljenjem Kaznionice u Valturi proizlazi da se zatvorenik nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od dvije godine zbog počinjenih kaznenih djela i to nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., koja djela je počinio na štetu svoje izvanbračne supruge i njezino dvoje djece. Zatvorenik kaznena djela priznaje, ali umanjuje značaj svojeg ponašanja i svoje odgovornosti. Tijekom izdržavanja kazne zatvora ocijenjen je razinom „uspješan“, nije ranije kažnjavan i nije stegovno tretiran, bio je radno angažiran, ali je na njegovu molbu raspoređen u neradnu skupinu. Također, zatvorenik je uključen u Klub liječenih alkoholičara (dalje: KLA), ali je nekoliko puta razgovarao sa savjetnikom radi ukidanja obveze javljanja u KLA, kriminalni povrat procijenjen je visoko vjerojatnim, postpenalni prihvat ima osiguran na adresi prebivališta, a mišljenje Kaznionice u pogledu uvjetnog otpuštanja zatvorenika je negativno.
7. Razmatrajući žalbene navode te vodeći računa o svim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je unatoč relativno urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod zatvorenika nisu postignuti svi resocijalizacijski elementi potrebni za život na slobodi, slijedom čega je osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika jer svrha kažnjavanja, ni po ocjeni ovog suda još uvijek nije postignuta. Pri tome je prvostupanjski sud, suprotno stavu žalitelja, ispravno zaključio kako postoji otpor zatvorenika prema dijelu utvrđenog programa izvršavanja vezanom uz KLA tretman, kao i neprihvaćanje dijela programa koji se odnosi na radnu okupaciju obzirom da je na vlastiti zahtjev zatvorenik raspoređen u neradnu skupinu, te da je vjerojatnost kriminalnog povrata za slična kaznena djela procijenjena visokom.
7.1. Na jednak je način prvostupanjski sud cijenio i sljedeću okolnost koju ima u vidu odredba članka 59. stavka 2. KZ/11., a to je okolnost da je protiv zatvorenika u tijeku drugi kazneni postupak. Pri tome tvrdnja žalitelja da se podnošenje žalbe protiv nepravomoćne presude donesene u tom postupku ne smije i ne može karakterizirati kao manjak svijesti o ozbiljnosti nezakonitog postupka, ne umanjuje značaj ove okolnosti, iako je žalitelj u pravu kada sadržajno navodi da kritičnost, odnosno nekritičnost zatvorenika u odnosu na kazneni postupak u tijeku ne predstavlja jednu od okolnosti koje mogu biti cijenjene u smislu odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11.
7.2. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žalbenim navodom zatvorenika kako nije ovisnik o alkoholu pa da bi se trebao uključiti u KLA program jer je isti sastavni dio pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora koji je donesen na prijedlog stručnog tima Kaznionice sukladno članku 75. ZIKZ-a i kojim se provodi njegova rehabilitacija i resocijalizacija. Nadalje, u odnosu na žalbene prigovore kako je zatvorenik radno nesposoban kao branitelj u Domovinskom ratu pa mu se neosnovano spočitava to što se ne uključuje u rad, valja odgovoriti da iz podataka u spisu i izvješća Kaznionice proizlazi kako zatvorenik boluje od dijabetesa tip 2 i povišenog krvnog tlaka, dok se podatak o potpunoj radnoj nesposobnosti ne pronalazi, niti je istu žalitelj potkrijepio dokumentacijom uz podnesenu žalbu protiv pobijanog rješenja. K tome, okolnost da li je zatvorenik radno angažiran ili nije samo je jedna od više okolnosti koja se cijeni prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu zatvorenika i koja, s obzirom na brojnost i značenje ostalih okolnosti, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti nastavka izdržavanja kazne radi postizanja svrhe kažnjavanja zbog čega je prijedlog za uvjetni otpust odbijen.
8. U odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio negativno mišljenje Kaznene ustanove, za koje žalitelj tvrdi da je „netočno, kontradiktorno i paušalno“, treba odgovoriti da iz odredbe članka 168. stavka 1. ZIKZ-a, proizlazi obveza suda da u postupku odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust pribavi i izvješće zatvora ili kaznionice u kojem zatvorenik izdržava kaznu s mišljenjem o uvjetnom otpustu pa je nedvojbeno da sud takvo mišljenje, uz ostalu dokumentaciju koju je dužan pribaviti, treba pažljivo razmotriti i ocijeniti ovisno o argumentima iz izvješća Kaznionice, što je prvostupanjski sud i učinio, istodobno cijeneći sve okolnosti važne za odluku o uvjetnom otpustu propisane odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. (a to su, između ostalog, odnos prema počinjenom kaznenom djelu, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora te spremnost za uključivanje u život na slobodi).
9. Stoga, obzirom na sve iznesene okolnosti i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da na strani zatvorenika SĐ nisu utvrđeni pouzdani pokazatelji pozitivnih učinaka izvršavanja kazne zatvora, pa je ispravno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 59. stavka 1. KZ/11., radi čega je opravdan nastavak izdržavanja kazne zatvora radi ostvarivanja pune svrhe kažnjavanja. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.
10. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika SĐ nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
U zamjenu potpisala:
Marija Balenović
