Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3879/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. S., odvjetnik u O. društvu R. i kolege j.t.d. u Z., P. S. B., protiv tuženika J. J. iz S. B., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S. B., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-303/2018- 28 od 24. ožujka 2023. i dopunske presude tog suda poslovni broj P-303/2018-31 od 29. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-303/2018-28 od 24. ožujka 2023. i dopunska presude tog suda poslovni broj P-303/2018-31 od 29. ožujka 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavljeno je da se o trošku nastalom u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

U odnosu na presudu i dopunsku presudu

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva proglasiti nedopuštenom ovrhu, tj. pljenidbu i prijenos po prijedlogu za isplatu temeljem zadužnice od 28. srpnja 2006., na kojoj je ovjeren potpis kod javne bilježnice N. K., pod brojem OV-506/06 (pravilno OV-5061/06) od 28. srpnja 2006., koji postupak se vodi kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pod Klasom: …, Urbroj: … (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.012,01 euro (točka II. izreke).

2. Prvostupanjskom dopunskom presudom dodan je st. treći pod točkom I. izreke i suđeno je da se kao neosnovan odbija i tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva proglasiti nedopuštenom ovrhu, tj. pljenidbu i prijenos po prijedlogu za isplatu temeljem zadužnice od 28. srpnja 2006., na kojoj je ovjeren potpis kod javne bilježnice N. K., pod brojem OV-5061/06 od 28. srpnja 2006., koji postupak se vodi kod Financijske agencije.

3. Protiv tih odluka žalbu je podnio tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 80/22.,  114/22.,  155/23  dalje:  ZPP).  Predlaže  da 28/13, 89/14., 70/19.,

drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjeva u cijelosti i da tužitelju prizna troškove nastale mu vođenjem ovog parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i dopunsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

4. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe tužitelja i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu i dopunsku presudu i da mu prizna trošak nastao podnošenjem odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Sud prvog stupnja odlučio je kao u izreci pobijane presude obrazlažući:

-da iz stanja spisa proizlazi da je zadužnicu broj Ovr-5061/06 od 28. srpnja 2006. (list 33 spisa) tužitelj potpisao osobno kao dužnik, a da je drugu potpisao u svojstvu zakonskog zastupnika K. d.o.o. (zadužnica broj 5079/06 od 28. srpnja 2006., list 34),

-da se radi o ovršnim ispravama na temelju kojih ovrhovoditelj ima pravo tražiti neposrednu naplatu, kako na računima ovršenika kod banaka, tako i na drugim sredstvima i predmetima ovrhe, kao što je to u konkretnom slučaju zatraženo od dužnika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,

-da se glede obveze predaje originala zadužnice, jer se ne radi o tražbinama o kojima je odlučivao sud, ima primijeniti čl. 36. st. 1. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ) u kojem smislu da postoji i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-2183/13-2 od 13. travnja 2016.,

-da je tuženik dokazao postojanje svoje tražbine, koja proizlazi iz Ugovora o kreditu od 26. veljače 2008., koji ugovor je osiguran zadužnicom broj OV-5061/01, kao što da dokaz tražbine proizlazi i iz izvoda iz poslovnih knjiga PBZ-a d.d. od 26. veljače 2008. prema kojem dug ovdje tužitelja iznosi 459.431,30 kn (sada 60.977,01 euro) što je utvrđeno uvidom u spis poslovni broj Ovr-1668/15,

-da nije osnovan prigovor zastare jer da obveza iz zadužnice dospijeva odmah po njezinom izdavanju, a da podnošenje zadužnice na naplatu ima učinak prekida zastare (čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), u vezi čega da se i po predmetnoj zadužnici vodio ovršni postupak poslovni broj Ovr- 705/08, koji je obustavljen pravomoćnim rješenjem od 17. rujna 2015., a da je nakon donošenja OZ/10 solemnizirana zadužnica izjednačena po pravnoj snazi s javnobilježničkim aktom i da su stoga kod zadužnice, u pogledu zastarnog roka, ispunjene pretpostavke iz čl. 233. st. 1. ZOO-a.

6. a Pozivom na isto obrazloženje, sud odbija i dio tužbenog zahtjeva o kojem je odlučio dopunskom presudom.

7. Ispitujući obje pobijane odluke ovaj sud osnovanim ocjenjuje pozivanje tužitelja na sve žalbene razloge.

8. Tijekom postupka, a to ponavlja i u žalbi, tužitelj je prigovarao da tražbina po zadužnici na ovrhovoditelja, ovdje tuženika nije prenesena na način kako to propisuje čl. 214. st. 4. OZ-a te da na taj način u trenutku podnošenja zahtjeva za naplatu nije bilo preneseno niti dugovanje uz ugovora o kreditu (čl. 32. st. 3. OZ-a). Isto tako u žalbi, kao i tijekom postupka, ponavlja da naplata nije zatražena na temelju originala, već na temelju obične preslike zadužnice.

8. a U vezi navedenog sud prvog stupnja zanemaruje da se u konkretnom slučaju radi o 2 zahtjeva (jednom prema HZMO-u i jednom prema FINA-i) za naplatu tražbine na temelju zadužnice koja je prenesena na tuženika kao novog vjerovnika i ne utvrđuje je li isprava na temelju koje je izvršen prijenos u trenutku kada je naplata zatražena imala valjani oblik i je li prijenos izvršen u skladu s čl. 214. st. 4. i čl. 32. st. 3. OZ-a, slijedom čega ne obrazlaže niti od kakvog je utjecaja ova tvrdnja žalitelja na (ne) osnovanost njegova zahtjeva.

8. b Dalje se navodima žalbe pravilno ističe da se sud u točci 14. obrazloženja presude, glede obveze podnošenja originala uz zahtjeva za naplatu tražbine, poziva na čl. 36. st. 1. OZ-a i u vezi toga na shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2183/13-2 od 13. travnja 2016. Međutim žalitelj pravilno ističe da osim što sud to navodi da istovremeno ne utvrđuje je li u konkretnom slučaju tuženik na taj način postupio kada je zatražio neposrednu naplatu bilo kod HZMO-a bilo kod FINA-e te ne cijeni od kakvog je to utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Osim navedenog, tužitelj je tijekom postupka, a ponavlja i u žalbi, naveo da je na zadužnicama navedeno na kojem se predmetu ovrha može provesti (svi dužnikovi računi kod banaka), a da tu ne ulazi pravo na neposrednu naplatu mirovine tužitelja koju mu isplaćuje HZMO, slijedom čega da tuženik nije imao ovlaštenje ići na neposrednu naplatu već je od suda trebao tražiti da donese novo rješenje ovrsi u skladu s čl. 5. st. 3. OZ-a. Kako ni i ovom prigovoru presuda ne sadrži obrazloženje, to je i zbog toga obrazloženje odluke nerazumljivo, zbog čega se ne može ispitati niti primjena materijalnog prava.

10. Ne može se ispitati niti pravilnost odluke o neosnovanosti prigovora zastare koji sud temelji na čl. 233. st. 1. u vezi s čl. 241. ZOO-a. Ovo jer sud utvrđuje da je ovršni postupak poslovni broj Ovr-705/08, u kojem je tražena prisilna naplata po zadužnici, obustavljen 17. rujna 2015., ali ne utvrđuje koji je razlog takve odluke. Naime, kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka valja poći od razloga zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen, a o tome pobijana odluka također nema razloga te i na to žalitelj osnovano ukazuje navodima žalbe.

10. a Isto tako tužitelj je tijekom postupka, što ističe i u žalbi, osporavao da bi zastara bila prekinuta vođenjem postupka osiguranja kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-351/15, u vezi čega u presudi uopće nisu utvrđivane činjenice niti je sud o ovome dao ikakve razloge.

11. Uz sve to, pravilno se navodima problematizira pitanje je li se na temelju zadužnice Ovr-5061/06 od 28. srpnja 2006. (list 33 spisa) moglo ići na izvansudsku ovrhu neposredno protiv ovdje tužitelja. Ovo jer, s jedne strane, iz teksta zadužnice proizlazi da ju je potpisao tužitelja, ali, s druge strane, proizlazi da je na istoj ovjeren potpis tužitelja kao predsjednika poduzeća K. d.o.o. Kako sud ni o ovom prigovoru isticanom tijekom postupka nije dao obrazloženje, niti je cijenio iskaz tužitelja u vezi toga, to pobijane odluke ovaj sud ne može ispitati ni iz ovog razloga.

12. Kako su time počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, zbog kojih povreda se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava, to je valjalo ukinuti i presudu i dopunsku presudu na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a, a u ponovnom postupku sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te će donijeti novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati.

13. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude, jer odluke o tom dijelu zahtjeva zavisi o konačnom uspjehu stranaka u ovom postupku (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

U odnosu na prvostupanjsko rješenje

14. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"Tužbeni zahtjev tužitelja specificiran 25.1.2023. u dijelu točke II i III tužbe iz predmeta P-303/2018, odnosno točke II tužbe P-501/2018 kojim se predlaže sudu da naloži tuženiku isplatu iznosa od 2.048,00 eura zakonskim zateznim kamatama, te da naloži tuženiku naplatu troškova ovršnog postupka iz Ovr-210/2018 i Ovr- 705/2018, odbacuje se kao nedopušten".

14. a Protiv tog rješenja, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, žali se tužitelj i predlaže da drugostupanjski sud uvaži njegovu žalbu te da preinači ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvog stupanj na ponovni postupak. 15. Žalba je osnovana.

16. Sud prvog stupnja odlučio je kao u izreci pobijanog rješenja uz obrazloženje da zahtjev u tom dijelu izlazi izvan granica rješenja kojim je upućen na pokretanje ovog parničnog postupka (točka 18 obrazloženja).

17. Navedeno shvaćanje suda bilo bi pravilno da u konkretnom slučaju tužitelj taj dio tužbenog zahtjeva nije postavio pozivom na čl. 56. OZ-a u vezi s čl. 1111. ZOO-a (činjenični navodi tužbe), što sud prvog stupnja nije uočio.

18. Naime odredba čl. 56. OZ-a veže se na parnicu na koju je tužitelj upućen u smislu čl. 55. OZ-a, a kako ta odredba daje pravo ovršeniku, ovdje tužitelju da postavi ovakav zahtjev, ali kao preinaku, sve do zaključenja glavne rasprave u tom parničnom postupku i to ako su ispunjene sve pretpostavke koje propisuje čl. 56. st.

1. OZ-a to je sud prvog stupnja nezakonito odlučio kada je odbacio kao nedopušten taj dio tužbenog zahtjeva iz razloga koje je naveo za takvu odluku.

19. Slijedom toga sud će u ponovnom postupku, u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva, prije svega ispitati jesu li ispunjene pretpostavke o kojima ovisi dopuštenost tog zahtjeva u smislu čl. 56. st. 1. OZ-a i na koje žalitelj ukazuje činjeničnim navodima pod točkom 8. tužbe. Zavisno od zaključak do kojeg dođe donijeti će novu odluku u ovom dijelu, vodeći pri tome računa da osnovanost ovog dijela zahtjeva također može biti od utjecaja na osnovanost zahtjeva o kojima je odlučio presudom i dopunskom presudom i to jer ta odredba govori o dozvoli preinake tužbe koju je tužitelj podnio nakon što je na to upućen rješenjem suda.

20. Zbog toga je ukinuto i prvostupanjsko rješenje (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

U Zagrebu 9. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević, v.r.