REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2570/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BIOTRON d.o.o., Ozalj, Karlovačka cesta 124, OIB 17525141953, kojeg zastupa punomoćnik Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika HRVATSKI OPERATOR TRŽIŠTA ENERGIJE d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB 75801633608, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Laktić, odvjetnik u Zagrebu, i 2. tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo gospodarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB 75801633608, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-304/2024-2 od 30. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2394/2015 od 20. listopada 2023., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na treće, četvrto i peto naznačeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje u odnosu na prvo i drugo naznačeno pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-304/2024-2 od 30. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2394/2015 od 20. listopada 2023.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pet pravnih pitanja (dva materijalnopravna i tri postupovnopravna pitanja) za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Za prva dva pitanja kojima predlagatelj preispituje primjenu materijalnog prava nisu naznačeni razlozi važnosti. Predlagatelj se nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci odnosno predlagatelj nije jasno naznačio razloge važnosti za pitanja koje postavlja u smislu čl. 387. ZPP stoga se ne radi o važnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Slijedom iznesenog u ovoj pravnoj stvari u odnosu na prvo i drugo naznačeno pitanje valjalo je sukladno čl. 389.a st. 3. ZPP u smislu čl. 385.a ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao u točki II. izreke.
5. U trećem pitanju predlagatelj preispituje je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja, a nije obrazložio razloge odbijanja. Predlagatelj u pitanju polazi od pogrešne procesne pretpostavke budući je prvostupanjski sud obrazložio razlog odbijanja dokaznih prijedloga odnosno istaknuo je da je stvar dovoljno razjašnjenja za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu. Stoga o tako naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U četvrtom pitanju preispituje je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja s paušalni obrazloženjem da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o meritumu stvari. Međutim ovako naznačeno pitanje nije važno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP jer osim što polazi od pogrešne procesne pretpostavke da činjenično stanje nije bilo dovoljno utvrđeno pitanjem osporava i utvrđeno činjenično stanje što nije dopušteno preispitivati u ovom stadiju postupka. U petom naznačenom pitanju predlagatelj preispituje je li parnični sud dužan postupak provoditi na načini pod uvjetima koji niti jednu od parničnih stranaka ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Međutim naznačeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je sud jednu parničnu stranku stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu stoga tako naznačeno pitanje nije pitanje o kojem ovisi odluka u sporu i nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih njegovoj primjeni.
6. Slijedom iznesenog u ovoj pravnoj stvari valjalo je sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP u smislu čl. 385.a ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena postupovnopravna pitanja kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8. Međutim, prijedlog podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP svodi se na navode da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo čime da je tužitelju bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom odnosno pravo na pristup sudu što je dovelo do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
11. Slijedom iznesenog predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
12. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
