REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2421/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojana Doneskog i dr. iz Garešnice, protiv tuženice Erste & Steiermarkische bank d.d. sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg br. 3A, OIB:23057039320, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-474/2023-5 od 30. studenoga 2023., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj P-583/2021-36 od 23. ožujka 2023., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje podnošenja revizije temeljen na postavljenim pravnim pitanjima, kao neosnovan.
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-474/2023-5 od 30. studenoga 2023., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, poslovni broj P-583/2021-36 od 23. ožujka 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila dva pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?"
3. Kao razlog važnosti prvom pitanju tuženica se pozvala na pravno shvaćanje dr. sc. ŽP, izneseno u znanstvenom radu pod naslovom “Stjecanje bez osnove”, objavljenom u Godišnjaku Hrvatskog društva za građanskopravne znanosti i praksu (Godišnjak 27., Zagreb, 2020.), a za drugo pravno pitanje kao razlog važnosti navede su odluke Suda EU u predmetu C-81/19.,u predmetu C-243/20., i predmetu C-186/16 u odluci od 20. rujna 2017. te odluci C-51/17 od 20. rujna 2018., pa smatra da je trebalo preispitati sudsku praksu.
4. Tuženica ujedno smatra da je zbog arbitrarnosti u odlučivanju povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
5. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
6. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava nedopušten, a u odnosu na postavljena pravna pitanja neosnovan.
8. Za prvo pravno pitanje nije iznesen odgovarajući razlog važnosti jer prema odredbi čl. 385.a ZPP-a razlog važnosti podrazumijeva samo pravomoćnu sudsku odluku drugostupanjskog suda ili odluku Vrhovnog suda, odluku Ustavnog suda RH ili EU suda, a osim toga to pitanje polazi i od pogrešne premise da tuženica nije bila nepoštena prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu. Stoga to pitanje nije važno niti je potrebno preispitivati postojeću sudsku praksu.
9. Drugo pravno pitanje nije važno pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-2221/8 od 17. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
10. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije vezano za postavljena pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a. st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a, u odnosu na taj dio prijedloga riješeno kao u izreci ovog rješenja u točki I. izreke.
11. Na temelju iznesenog, ovaj revizijski sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred drugostupanjskim sudom, protivno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe, te suprotno odredbi čl. 5., 7., 8., 10. i 461.a ZPP bio onemogućen u raspravljanju pred sudom čime bi došlo do teških povreda prava na pravično suđenje na štetu tužitelja.
12. Iz navedenih razloga, prijedlog za dopuštenje revizije je valjalo u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 9. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
