REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2529/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Igora Periše, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRKIĆ AUTO d.o.o. Murvica, Zadarska ulica 14, OIB 56943635846, koga zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Općina Poličnik, Poličnik, Ulica Dr. Franje Tuđmana 62, OIB 87120007882, koju zastupa punomoćnik Boris Radman, odvjetnik u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2267/2023-2 od 6. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-187/2021-38 od 24. travnja 2023., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2267/2023-2 od 6. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P-187/2021-38 od 24. travnja 2023.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio četiri pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je naznačio razloge važnosti odluke.
3. Prvim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje postoji li obveza tuženika, jedinice lokalne samouprave da održava nerazvrstanu cestu u stanju koje je sigurno za njezine korisnice međutim o odgovoru na tako naznačeno pitanje ne ovisi odluka u sporu. Naime tužbeni zahtjev je odbijen jer je utvrđeno da brzina vozila koja je prethodila nesreći bila 80,96 km/h, da je znakovima ograničenja brzina bila ograničena na 40 km/h, da vozilo nije imalo zimsku opremu uz zaključak vještaka da se vozilo kretalo brzinom prilagođenom uvjetima na kolniku od 40 km/h odnosno u skladu s ograničenjem moglo se zaustaviti na 20,83 km/h prije početka poledice i izbjeći nesreću. Stoga o prvom naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Drugim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje postoji li odgovornost jedinice lokalne samouprave za štetu nastalu korisniku uslijed nailaska na poleđen i neposut kolnik, međutim odgovor na ovo pitanje ovisi o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja stoga niti drugo naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Trećim pitanjem kojim predlagatelj preispituje je li opravdano isključivu krivnju za nastanak štetnog događaja pripisati vozaču vozila kada je prometnim vještačenjem utvrđeno da do nezgode ne bi došlo u slučaju da je kolnik bio posut treba reći da predlagatelj polazi od netočne pretpostavke jer vještačenjem nije utvrđeno da do nesreće ne bi došlo da je kolnik bio posut već da do nesreće ne bi došlo da je vozač prilagodio vožnju uvjetima na cesti i ograničenju od 40 km/h umjesto što je vozio 80 km/h bez zimske opreme. Stoga o trećem pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Četvrtim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituje što određuje granice naseljenog mjesta - prometni znak za obilježavanje naseljenih mjesta ili postojanje objekata uz cestu. Međutim niti o tom pitanju ne ovisi odluka u sporu jer je tužbeni zahtjev odbijen jer tužitelj nije prilagodio brzinu ograničenju brzine i uvjetima na cesti, neovisno o tome je li vozio kroz naseljeno mjesto. Stoga pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP jer je ovaj sud ocijenio da nije riječ o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
Zagreb, 9. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
