REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1258/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stambeni servis - Poslovni centar d.o.o., OIB 42547882422, Zagreb, Čanićeva 4, kojeg zastupa punomoćnica Snježana Drvodelić, odvjetnica u Petrinji, protiv tuženice Republike Hrvatske, Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, OIB 43664740219, Zagreb, Radnička cesta 22/I, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7116/2019-2 od 12. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-613/2019 od 26. rujna 2019., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7116/2019-2 od 12. listopada 2020. u dijelu pod stavkom II. točka 1. i 2. izreke presude i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-613/2019 od 26. rujna 2019., kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ocvareka iz [adresa] broj Ovrv-43/2018 od 27. ožujka 2018. kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 2.312,64 kn s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi mu troškove ovršnog postupka i predvidive troškove ovršnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom (stavak I izreke). Prema stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu isplate zakonskih zateznih kamata od dospijeća pojedinih novčanih iznosa do isplate, u dijelu za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 45,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. ožujka 2018. do isplate i predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu od 534,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate. Prema stavku II točka 1. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom 1. izreke te je suđeno na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 2.312,64 kn te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 442,50 kn (točka I izreke), dok je u točki 2. izreke naloženo tuženiku platiti tužiteljici zatezne kamate na pojedine iznose pobliže naznačene u toj točki izreke, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 442,50 kn sa zateznom kamatom. Ujedno je u točki 3. izreke (pogrešno naznačena kao točka 2.) naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.528,12 kn.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-546/2021-3 od 15. lipnja 2022. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv dosuđujućeg dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7116/2019-2 od 12. listopada 2020. zbog pravnih pitanja:

„1. Kada u ovršnom rješenju nije utvrđena solidarna obveza dva ovršenika, a radi se o novčanoj obvezi koja se ima smatrati djeljivom obvezom, pa u odnosu na jednog ovršenika rješenje o ovrsi postane pravomoćno jer isti nije ulagao prigovor, dok je drugi ovršenik uložio prigovor, te je postupak nastavljen u odnosu na drugog ovršenika kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu, je li sud prekoračio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika održavši u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, obzirom da nije podijelio cjelokupni iznos tražbine iz rješenja o ovrsi na pola, iako se radi o djeljivoj obvezi, faktično nametnuvši tuženici za platiti 50% više od onoga kako je to bilo određeno u rješenje o ovrsi?

2. Može li se međuvlasničkim ugovorom uređivati i materija koja nema veze s uzajamnim odnosima suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem cijele nekretnine, primjerice odnos između pojedinog suvlasnika kao vlasnika posebnog dijela nekretnine i pružatelja energetskih usluga u odnosu na njegov etažni dio, te mogu li takve odredbe međuvlasničkog ugovora obvezivati i one suvlasnike koji ga nisu potpisali, te da li stečajni upravitelj kao stranka, jer iz tužbe nije vidljivo da nastupa u ime i za račun suvlasnika, od suvlasnika koji nisu potpisali međuvlasnički ugovor potraživati troškove energenata, tj. grijanja?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, ukazujući na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tuženice tužitelj se protivi navodima revizije te predlaže da se revizija tuženice odbije u cijelosti te tužitelju dosudi trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje „zajedničke pričuve kotlovnice za stambeni prostor tuženice“.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj upravitelj predmetnom zgradom, a da je tuženica vlasnica jednog posebnog dijela te zgrade,

- da su suvlasnici predmetne zgrade [adresa], po ovlaštenom predstavniku sklopili s tvrtkom Stambeni servis - Poslovni centar d.o.o. Ugovor o upravljanju zgradom i zajedničkim dijelovima sustava grijanja,

- da je kotlovnica, odnosno pomoćni objekt u kojem se nalazi postrojenje za grijanje izrađeno na zasebnoj čestici,

- da su suvlasnici predmetne stambene zgrade i vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi kotlovnica (Grad Petrinja) sklopili sporazum o dodjeli na korištenje postrojenja za proizvodnju i distribuciju toplinske energije kojom su odredili da redovne i izvanredne troškove održavanja postrojenja za proizvodnju i distribuciju toplinske energije u cijelosti snose suvlasnici stanova predmetnih stambenih zgrada,

- da je tužitelj (kao ovrhovoditelj) podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku protiv I-ovršenika FV i II-ovršenice [adresa] (vlasnice stana), radi plaćanja tražbine tzv. „zajedničke pričuve kotlovnice“,

- da je 27. ožujka 2018. javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-43/2018 protiv koje I-ovršenik FV nije uložio prigovor, pa je u odnosu na njega to rješenje postalo pravomoćno, dok je I-ovršenica Republika Hrvatska podnijela prigovor, osporavajući pravnu osnovu i visini predmetnog potraživanja, tvrdeći da se faktički radi o troškovima grijanja, koje prema ugovoru o najmu plaća vlasnik stana.

10. Prvostupanjski sud je u cijelosti ukinuo na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te naložio tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je ukinut platni nalog te je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju 2.312,64 kn, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 442,50 kn te je naložio tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na pojedinačne dospjele mjesečne iznose pobliže označeno u točki I izreke. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.528,12 kn. Zaključuje da kotlovnica u smislu odredbe čl. 377. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) predstavlja zajednički dio te zgrade zbog čega se na nju primjenjuju odredbe čl. 380. i čl. 90. ZVDSP o zajedničkoj pričuvi, a kako je tuženica vlasnica stana, odnosno suvlasnica te nekretnine dužna je plaćati zajedničku pričuvu za utuženo razdoblje sukladno odredbi čl. 380. i čl. 90. ZVDSP-a kao i odredbi čl. 3. Sporazuma o visini utvrđenoj međuvlasničkim ugovorima u visini od 6,37 kn/m2 za grijani stambeni prostor koji je uvećan za 2,00 kn/m2 temeljen Aneksa međuvlasničkog ugovora i izjave o utvrđivanju koeficijenata visine pričuve potpisane po predstavnicima stambene zgrade i tužitelja, neovisno što je u odnosu na I-ovršenika FV rješenje o ovrsi postalo pravomoćno.

11. U revizijskom postupku, s obzirom na sadržaj naznačenih pitanja, sporno je je li sud prekoračio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu RH održavši u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, iako se radi o djeljivoj obvezi, te predstavlja li predmetna tražbina koja se odnosi na pokriće troškova redovnog održavanja kotlovnice i pokriće troškova energenata i održavanja sustava proizvodnje energije u kotlovnici, zajedničku pričuvu ili režijske troškove za isporučenu toplinsku mrežu, te može li se međuvlasničkim ugovorom urediti materija koja nema veza s uzajamnim odnosima suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem cijele nekretnine, te nastupa li upravitelj zgrade (pogrešno u tekstu naznačeno stečajni upravitelj), kao stranka nastupati u ime i za račun suvlasnika, odnosno može li od suvlasnika koji nisu potpisali međuvlasnički ugovor potraživati troškove energenata tj. grijanja.

12. O postavljenom pitanju ovaj sud je zauzeo shvaćanje u rješenju ovog suda poslovni broj Rev-381/2023-2 od 25. srpnja 2023., a koje glasi:

"1). Kada u ovršnom rješenju nije utvrđena solidarna obveza dva ovršenika, a radi se o novčanoj, djeljivoj obvezi, pa u odnosu na jednog ovršenika rješenje o ovrsi postane pravomoćno, jer isti nije ulagao prigovor, dok je drugi ovršenik uložio prigovor te je postupak nastavljen u odnosu na drugog ovršenika kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovor na tužbu, sud prekoračuje tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika kada u toj situaciji održi u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, s obzirom da nije podijelio cjelokupni iznos tražbine izvršenja o ovrsi na pola, iako se radi o djeljivoj obvezi, jer je time faktično nametnuo tuženici obvezu platiti 50% više od onoga što je to bilo određeno u rješenju o ovrsi.

2. Međuvlasničkim ugovorom ne može se regulirati pitanje potrošnje toplinske energije na način da se taj trošak podmiruje iz zajedničke pričuve, niti je upravitelj ovlašten naplaćivati trošak energenata i zajedničke pričuve jer je ona namjenska i služi isključivo za održavanje zajedničkih dijelova zgrade a ne za pokriće troškova energenata, odnosno troškova grijanja vlasnika posebnih dijelova jer su to isključivo njihovi troškovi.".

13. Primjenjujući navedena shvaćanja na konkretni slučaj, ovaj sud smatra da, pri rješavanju prigovora tuženice da se ne radi o trošku održavanja zajedničkog dijela nekretnine već o trošku grijanja predmetnog stana, nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu u navedenoj mjeri raspravili činjenice da su suvlasnici predmetne stambene zgrade po ovlaštenom predstavniku s tvrtkom Stambeni servis - Poslovni centar d.o.o. zaključili ugovor o upravljanju zgradom i zajedničkim dijelovima sustava grijanja, da je kotlovnica, odnosno pomoćni objekt u kojem se nalazi postrojenje za grijanje izgrađena na zasebnoj čestici, koja je vlasništvu Grada Petrinje, te se iz nje vrši isporuka toplinske energije, ne samo u predmetnoj zgradi, već svim stambenih zgradama na adresama [adresa], dr. G. Novaka 3, [adresa], 15, 17 i 18, Sajmište 13, 15 i 17, kao i Sajmište 3, 5, 7, 9 i 11, kao što nisu cijenili sadržaj ugovora o upravljanju zgradom i zajedničkim dijelovima sustava grijanja, konkretno odredbu čl. 14. u kojoj je u st. 1. dogovoreno plaćanje pričuve „za troškove redovnog održavanja zgrade i troškova posrednog zagrijavanja“ a u st. 2. te odredbe dogovoreno plaćanje pričuve „za troškove centralnog grijanja (redovno održavanje kotlovnice, kao i za pokriće troškova energenata, održavanje sustava proizvodnje energije u kotlovnici)“, zbog čega je bilo potrebno razlučiti troškove održavanja zajedničkih dijelova zgrade i troškova održavanja zajedničkih dijelova kotlovnice od „troškova energenata“ koji zasigurno ne spadaju u troškove održavanja zajedničkih dijelova zgrade niti troškove održavanja zajedničkih dijelova kotlovnice već su to isključivo troškovi koji terete vlasnika svakog pojedinog posebnog dijela zgrade i oni ne spadaju u troškove koji se podmiruju u zajedničkoj pričuvi, a koja za pokriće takvog troška nije predviđena ZVDSP.

14. Naime, ako je riječ samo o troškovima pričuve za kotlovnicu obveznik plaćanja je vlasnik (čl. 89. st. 2. ZV), ali ako je u utuženom iznosu sadržan i trošak grijanja obveznik plaćanja je korisnik stana (čl. 84. st. 2. i 3. ZV). Takvo shvaćanje zauzeto je u rješenju ovog suda poslovni broj Rev-1303/2021-2 od 27. rujna 2022.

15. U konkretnom slučaju tužitelj traži naplatu iz sredstava za pokriće troškova energenata, koji se po zakonu ne smatra zajedničkom pričuvom, a kako tužitelj, kao upravitelj zgrade, nije ovlašten naplaćivati i taj trošak, jer u odnosu na taj troška nema aktivnu legitimaciju i kako nižestupanjski sudovi taj trošak nisu razlučili od ostalog troška nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude to je pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

16. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. srpnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil