REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-705/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Trubić, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3/A, Rijeka, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici TZ i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-684/2021-2 od 17. studenog 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-725/19- 17 od 23. prosinca 2020., u sjednici održanoj 9. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se točka I. presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-684/2021-2 od 17. studenog 2021. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-725/19-17 od 23. prosinca 2020. pod točkom I. izreke za iznos od 13.651,15 eura s pripadajućom zateznom kamatom i pod točkom II. izreke i točka II. presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-684/2021-2 od 17. studenog 2021. te točka I. presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-725/19-17 od 23. prosinca 2020. za iznos od 13.651,15 eura s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose i točka II. te presude te se predmet vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 104.969,31 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude, a pod točkom II. je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.840,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2020. do isplate sve u roku od 15 dana.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženika djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično je usvojena te je prvostupanjska presuda preinačena u točki I. izreke i odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.114,71 kuna sa zateznim kamatama kako je to pobliže opisano u točki I. alineja 1. drugostupanjske presude, potvrđena je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točke I. izreke za iznos od 102.854,60 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečno specificirane novčane iznose, i to počam od najstarijeg dospijeća određenog s danom 8. srpnja 2011. nadalje i potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke. Pod točkom II. izreke nije dosuđen trošak žalbenog postupka tuženiku.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3803/2022- 2 od 5. listopada 2022., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-684/2021-2 od 17. studenog 2021. radi sljedećeg pravnog pitanja:
"Primjenjuje li se odredba članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku) kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali), bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni sami pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku radi pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja-potrošača za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika s valutnom klauzulom u CHF.
9. U pobijanim presudama sudovi su se pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (kao i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Stoga zaključuje da je tuženik doveo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14 i 110/15, dalje: ZZP) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO).
10. Nižestupanjski sudovi su u svojim odlukama u bitnom naveli da je u skladu s 502.c ZPP-a, utvrđenjima iz presuda donesenih u kolektivnom sporu vezan sud i u predmetnoj parnici koja se vodi radi isplate novčanih iznosa koji su posljedica utvrđenja djelomične ništetnosti ugovornih odredbi, jer se tužitelj na njih i pozvao i to bez potrebe provođenja kontradiktornog postupka na navedene okolnosti. Stoga drugostupanjski sud u svojoj odluci navodi da se tuženik neosnovano poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a te na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer je provođenje dokaznog postupka na raspravljanje osnovanosti tog dijela tužbe nepotrebno.
11. Slijedom iznesenog pozivom na odredbe čl. 1111. ZOO nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Prema stajalištu ovog suda u postupku kolektivne zaštite odlučivalo se u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaju tj. konkretni ugovorni odnos. Nasuprot tome, u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe, sud je dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinog slučaja, da bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovaca. S obzirom na navedeno, u povodu pojedinačne tužbe potrošača sud u okviru šireg zaključka i kolektivne zaštite, o konkretnoj ugovornoj odredbi, odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinog slučaja. Stoga tuženik osnovano tvrdi da mu sud mora omogućiti dokazivanje činjenice da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu dao potrošaču odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
13. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba temeljila samo na pravnoj presumpciji, a da banci nije bilo omogućeno dokazivanje o protivnom. Time bi bilo povrijeđeno pravo banke na pošteno suđenje (tako i u Rev-784/2023-2 od 15. svibnja 2024.).
14. Navedeno pravno shvaćanje izneseno je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. S obzirom na navedeno u konkretnom slučaju zbog toga što sudovi nisu proveli personalne dokaze predložene po tuženiku, tuženiku je onemogućeno dokazivanje činjenica iz čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), dok odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13) koja propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, vezuje sud u postupku, u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredaba, međutim, u kojima sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja tj. konkretni ugovorni odnos.
15. Stoga odgovor na pitanje postavljeno u ovom predmetu glasi:
Sud je u pojedinačnom postupku u kojem potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi dužan ispitati okolnosti u kojima su vođeni pregovori i opseg pruženih informacija prije sklapanja ugovora te nije ovlašten utvrditi nepoštenost i posljedično ništetnost ugovornih odredbi isključivo na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.
16. U ovom konkretnom slučaju tuženik je na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio saslušati radnika revidenta, upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi te je osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a nižestupanjski sudovi su odbili provesti navedeni dokaz pozivom na učinke iz presude donesene u navedenom kolektivnom sporu te su takvim postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP-a.
17. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 9. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
