Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-386/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. P. OIB:… iz Z., zastupane po punomoćniku T. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M.-G. & P. u Z., protiv tuženika A. b. d.d. OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2528/21-48 od 30. kolovoza 2023. ispravljene rješenjem istog suda posl. br. P-2528/21-51 od 6. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2528/21-48 od 30. kolovoza 2023. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-2528/21-51 od 6. rujna 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I, II, III i V izreke.

II Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2528/21-48 od 30. kolovoza 2023. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-2528/21-51 od 6. rujna 2023. u pobijanom dijelu iz stavka V izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.761,31 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama.

III Uvažava se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2528/21-48 od 30. kolovoza 2023. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-2528/21-51 od 6. rujna 2023. u pobijanom dijelu iz stavka V izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.678,36 eura do iznosa od 1.761,31 eura ili za iznos od 82,95 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 82,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za sudionike u ostalim odnosima iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, odnosima ("

156/22, 145/23 i 155/23), u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 37,33 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-2528/21-48 ispravljenom rješenjem istog suda posl. br. P-2528/21-51 od 6. rujna 2023. utvrđena je ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. 016-727/2007 od 19. listopada 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tužitelja kao kreditora u dijelu kojim je određeno da je banka (tuženik) ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama, kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke iste presude utvrđena je ništetnom odredba čl. 4. Ugovora o kreditu br. 016-727/2007 od 19. listopada 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tužitelja kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za Chf.

1.3. Tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 4.624,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka određenih dana u mjesecu od studenog 2007. do listopada 2014. pa do isplate, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

1.4. U stavku IV izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 988,72 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama.

1.5. Sud prvog stupnja je o naknadi parničnog troška odlučio kao u stavku V izreke prvostupanjske presude naloživši tuženiku da tužiteljici naknadi 1.678,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2023. do isplate.

2.2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka V izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.678.36 eura sa traženim zakonskim zateznima kamatama žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu u osporenom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troška sastava žalbe.

2.3. Žali se i tuženik, koji osporava presudu suda prvog stupnja u dijelu iz stavka I, II, III i V izreke, pozivom na sve zakonom predviđene žalbene razloge. Predlaže pobijanu odluku u osporenom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

2.4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti.

3.1. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

3.2. Žalba tuženika je neosnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, o parničnom postupku

69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Tvrdnja iz žalbe tuženika da prvostupanjska presuda predstavlja grubu povredu prava tuženika na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost kako je to u žalbi navedeno, je netočna jer je prvostupanjski sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse. Stoga se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz članka 29. st. 1. u vezi čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. st .1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).

4.3. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio zastupan po punomoćniku odvjetniku te je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje. Rješenjem posl. br. P-2528/21-15 od 26. siječnja 2022. stranke su pozvane očitovati se o nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije, što je tuženik učinio u podnescima od 3. veljače 2022. Vještak se o primjedbama tuženika pisano očitovao 7. ožujka 2022. i na ročištu od 30. siječnja 2023., na kojem je omogućeno raspravljanje o iznesenom nalazu i mišljenju vještaka postavljanjem neposrednih pitanja sukladno odredbi čl. 302. st. 2. ZPP. S obzirom na činjenicu da na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, za zaključiti je da sud nije onemogućio žalitelja u dokazivanju svojih navoda odnosno osporavanju navoda protivne strane. Stoga ne stoji da bi tuženiku zbog nezakonitog postupanja u postupku pred sudom prvog stupnja bilo onemogućeno raspravljanje odnosno da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP.

4.4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP. Pravo na obrazloženu sudsku odluku predstavlja temeljno postupovno jamstvo prava na pravično suđenje jer ono strankama pokazuje da je njihov predmet zaista ispitan. Ipak, to pravo nije apsolutno i ne može se tumačiti na način da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku pa odgovor na pitanje jesu li razlozi koje su sudovi dali za donošenje odluke dostatni i relevantni ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, navodima stranaka te pravnoj naravi postupka i odluke koji su posrijedi. U predmetnom je slučaju presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

4.5. Kada se pozvao na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženik je u žalbi naveo kako je ta povreda ostvarena time što je sud prvog stupnja odbio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka. Ovi navodi tuženika svojim sadržajem ne ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka (čl. 354. ZPP) već se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP). Od 2003., nakon što je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 117/03) istražno načelo zamijenjeno raspravnim načelom, tuženik je u svrhu osnovanosti svojih prigovora, koje je vještak na ročištu od 30. siječnja 2023. obrazloženo otklonio, propustio predložiti dokaze, sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP u kojem je smislu njegovo isticanje žalbenog razloga iz čl. 355. ZPP neosnovano.

5.1. Odlukama iz stavka I i II izreke presude suda prvog stupnja utvrđene su ništetnima odredbe čl. 4. i 6. Ugovora o kreditu br:016-727/2007 od 19. listopada 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tužitelja kao kreditora o valutnoj klauzuli u Chf i o promjenjivosti kamatne stope prema odluci tuženika, pri čemu je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 96. st. 1 i 2, čl. 97. alineja 11 i čl. 102. st. 1 ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, dalje: ZZP/07) u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) zaključujući da su ništetne odredbe tog ugovora o valutnoj klauzuli u Chf i kojom je ugovorena promjenjivost kamate jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, na temelju pravilnog zaključka da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

5.2. Navedene odredbe čl. 102. st. 1 u vezi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. alineja 11 ZZP/07 i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. ZOO bile su važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i kao takve su obvezivale tuženika. Kao što je prvostupanjski sud naveo, prema čl. 96. st. 2. ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

6.1. Kao što je naveo prvostupanjski sud, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

6.2. Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak i kojima se kamatne stope mijenjaju jednostranim odlukama kreditora, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja te u vezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su navedene odredbe predmetnog ugovora između stranaka o valutnoj klauzuli u Chf i promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbama koje su bile sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika te se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica imala utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužiteljica objektivno nije mogla sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu. U tom se smislu u žalbi neosnovano upire na nedopuštenost ocjene tih odredbi po čl. 99. ZZP/07. Ujedno je navedenim načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje interese a svaki rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

8.1. U odnosu na žalbene navode tuženika kako u ovom sporu sud nije vezan pravomoćnim odlukama suda donesenim u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice odlučne za odgovarajuću primjenu čl. 102. st. 1 u vezi čl. 96. st. 2. i čl. 97. alineja 11 ZZP/07 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. ZOO.

8.2. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinila i tužiteljica i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. U tom se smislu otklanjaju neosnovani žalbeni navodi tuženika, koji nije dokazao suprotno (čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP).

8.3. Iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja vidljivo je da je tuženik na ročištu od 24. svibnja 2023. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svoje djelatnice M. O. Prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 220. st. 2. ZPP nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanje I. L. koja kao Javni bilježnik nije mogla sudjelovati u pregovaranju o ponudi kredita tužiteljici pa tako ni imati saznanja o činjenicama navodnog davanja potrebnih obavijesti tužiteljici u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora. Budući da tuženik ne tvrdi i ne predlaže dokaze na okolnosti da su tužiteljici u predugovornoj fazi dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke te da je, unatoč punoj obaviještenosti tužiteljica svejedno pristala na sklapanje ugovora sa takvom odredbom, nema mjesta zaključku o prekoračenju okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

8.4. Stoga je prvostupanjski sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP utvrdio odlučnu činjenicu da se predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu u Chf i promjenjivu kamatnu stopu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika i kao takve nepoštene u smislu čl. 96. st. 2. ZZP/07, kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se tužiteljica osnovano pozvala.

9. Kao što je propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi. Time što je u žalbi naveo da se u predmetnom postupku ne radi o naknadi štete već o vraćanju stečenog bez osnove kao u toč. VII svoje žalbe, tuženik nije doveo u dvojbu zaključak suda prvog stupnja o tužiteljičinom pravnom interesu za traženu sudsku zaštitu.

10.1. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

10.2. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

11.1. Kada je odlučivao o visini tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je tuženikovu obvezu vraćanja stečenog bez osnove utvrdio primjenom čl. 250. ZPP temeljem rezultata nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kako je navedeno. U ovom sporu,

povrat uplata koje su u smislu predmet kojeg je zahtjev tužiteljice kao potrošača za

čl. 1111. ZOO bez osnove prešle u tuženikovu imovinu na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf, tuženik nije podnio protutužbu ni istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja niti je stavio prigovor prijeboja.

11.2. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. uslijedila je povodom dopuštenja revizije rješenjem Revd-3522/2022-2 od 13. rujna 2022. zbog pitanja koje glasi: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. preplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalnopravnih prigovora koji se odnose na razdoblje kada je tečaj kn/Chf bio manji od tečaja kn/Chf na dan isplate br. Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. zaključio kredita?" Vrhovni je sud u odluci

kako nije pravilno shvaćanje da tuženik svoje pravo može ostvariti samo ako istakne prigovor prijeboja ili protutužbu. U tom je smislu navedeno da tuženik ni ne postavlja zahtjev za isplatu već ima pravo prigovoriti visini tražbine osporavajući pravo na isplatu zbog razlike u tečaju Chf u odnosu na kune kada je tečaj bio niži od početnog. 11.3. Međutim, povodom istog pitanja je u drugom postupku rješenjem br. Revd- 680/2023 dopuštena revizija te je vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tom postupku ocijenilo da bi odstupilo od prakse suda (odluka br. Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.), iz kojeg je razloga odluku prepustilo proširenom vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11.4. U presudi proširenog vijeća br. Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. koja je potom uslijedila navedeno je da sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj Chf bio niži od tečaja Chf na dan isplate u slučaju kada tuženi samo općenito, kao u tom slučaju (a istovjetno i u predmetu br. Rev-1277/2022) stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u Chf. U istoj presudi br. Rev-549/2023 Vrhovni je sud Republike Hrvatske dao odgovor koji glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o Chf valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – Chf bio manji od tečaja HRK – Chf na dan isplate kredita." Stoga tuženikov prigovor kojim osporava visinu tražbine s tvrdnjom da tužitelj nema pravo na isplatu dijela otplaćenog kredita kada je tečaj Chf za njega bio povoljniji nije osnovan.

12. Po pitanju osporavanja pravilnosti odluke suda prvog stupnja kojom je odbijen prigovor zastare u odnosu na zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove temeljem ništetne odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli u Chf valja poći od odredbe čl. 215. st. 1. ZOO po kojoj zastara počinje teći prvog dana od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Odluka iz stavka III izreke presude prvostupanjskog suda u skladu je sa stavom zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike od 31 siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2) u kojem je zaključeno da se u predmetnom slučaju, u kojem je zastara ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti povodom individualnih parnica potrošača koji se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Do zastare tražbine s osnova ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u Chf došlo je 14. lipnja 2023., jer je u tom dijelu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž- 6632/2017, pravomoćna 14. lipnja 2018. tako da zastara tog zahtjeva iz predmetne tužbe podnesene 1. travnja 2021. nije nastupila.

13. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf iz predmetnog ugovora o kreditu i obvezao tuženika da isplati tužiteljici iznos od 4.624,59 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana prijevremene otplate kredita do isplate (čl. 1115. ZOO), na pravilnost koje odluke ne utječe žalbeno pozivanje na po tuženiku izdvojene dijelove pojedinih sudskih odluka u drugim neusporedivim predmetnima.

14. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke.

15.1. Povodom tužiteljičinog osporavanja odluke o naknadi parničnog troška valja reći da je žalba tužiteljice neosnovana u pogledu utvrđenog omjera njezina uspjeha od 64% za što je prvostupanjski sud dao razloge odgovarajuće stanju spisa, koje kao takve prihvaća i ovaj sud a tužiteljica ih neosnovano osporava neutemeljenim pozivanjem na odluke Suda Europske unije br. C-224/19 i C-259/19. Međutim. osnovano se u žalbi tužiteljica poziva na pravo na zatraženu naknadu troška izračuna preplate jer je taj trošak tužiteljica imala u povodu predmetnog postupka.

15.2. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 3 u vezi čl. 151. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti žalbu tužiteljice kao djelomično osnovanu i u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 82,95 eura preinačiti odluku iz stavka V izreke prvostupanjske presude te odlučiti kao u stavku III izreke, dok je u preostalom dijelu primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku II izreke.

16. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud pri odlučivanju o naknadi parničnog troška pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP s vrijednošću boda od 15,00 kn iz tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/22, dalje: Tarifa). Ne radi se retroaktivnoj primjeni prava kao što se u žalbi neosnovano tvrdi jer odredba tbr. 48. st. 2. Tarife jasno propisuje da sud primjenjuje onu Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je povodom žalbe tuženika protiv odluke iz stavka V izreke presude suda prvog stupnja riješeno kao u stavku I izreke, primjenom čl. 380. to. 2 ZPP.

17.1. U stavku IV izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl.154. st. 1 ZPP.

17.2. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe prihvaćen je temeljem tbr. 10. toč. 5 Tarife što u razmjeru njezinog uspjeha sa žalbom od oko 30 % iznosi 225,00 kn odnosno 29.86 eura[1] a uz uvećanje po tbr. 42. od 25 % za PDV iznosi 37,33 eura, kao u stavku V izreke.

U Zagrebu 9. srpnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.